Poletarci i vučići zaputili su se potkraj ožujka na povijesno edukativni izlet s ciljem upoznavanja Podravine, ali i bliže nam povijesti te očuvanja uspomena na razdoblje Domovinskog rata. Tako su se na putu prema Đurđevcu zaustavili u Bjelovaru gdje su posjetili spomen područje Barutana, nazvano još i bjelovarskom Hiroshimom.
Ovaj naziv zaslužilo je svojim izgledom, kao posljedicom miniranja skladišta municije u rujnu 1991. godine. Na uništenje skladišta odlučio se zapovjednik ovog vojnog kompleksa, ne želeći ga predati hrvatskim braniteljima.
Umjesto lamnčane eksplozije u kojoj su uništena trebala biti tri skladišta, no hrvatske snage pravovremeno su presjekle vezu, eksplozijom je uništeno samo jedno, južno skladište. Tako je umjesto 1700 tona eksploziva eksplodiralo nekoliko stotina. Od siline eksplozije nastao je krater dubok 12 metara, a širina je udara izbrisala šumu u krugu od 60 metara i teško oštetila područje u krugu od 150 metara. Barutana je 2020. godine cjelovito obnovljena i uređena za posjetitelje.
Više od priče o tragediji djecu je zanimao postav oružja i vozila iz razdoblja Domovinskog rata. Rado su se zavukla u borbena vozila i slikala se na topovskim cijevima. Nakon ručka u KTC-ovom restoranu zaputili su se u Đurđevac gdje su obišli Hrvatsku Saharu i vidjeli svakakve životinje, pa čak i deve i ljame koje ne pljuju – na žalost svih prisutnih.
U Muzeja Grada Đurđevca poletarci su čuli legendu o Picokima, koji su ime dobili po legendi u čijem je središtu jedan običan pijevac. Imali su priliku vidjeti i doživjeti kako se živjelo u Starom Gradu, utvrdi u središtu Đurđevca čija je povijesna uloga bila obrana od osmanskih osvajačkih hordi u srednjem vijeku.
U Posjetiteljskom Centru saznali su tajnu đurđevačkih peski (odnosno pijeska karakterističnog za ovaj dio Podravine). Saznali su kako su se pomicali kontinenti, isprobali simulator potresa (i zaključili da nije dobar), vidjeli kako nastaje erupcija vuklana… bio je ovo edukativan i spoznajni izlet, a na putu doma party bus!
Upoznajmo i mi ukratko kraj u kome su naši poletarci proveli dan. Đurđevac (pravilno bi bilo Đurđevec) spominje se od 1237. godine. U 15. stoljeću razvio se u gradsko naselje – trgovište. Stotinjak godina kasnije postaje sjedište Đurđevačke kapetanije, a u 18. st. i Đurđevačke pukovnije. Danas je mali gradić i središte đurđevačke Podravine.
Godine 1532. Sulejman I. Veličanstveni nakon neuspjeha kod Kisega u današnjoj Mađarskoj vraća se u Carigrad. Prolazi Podravinom i pljačka đurđevački prostor. Đurđevačka utvrda od tada se više puta prilagođavala potrebama suvremenog ratovanja, odnosno obrane od turskih napada. Godine 1552. Virovitica je predana Ulama-begu koji 8. kolovoza u velikom jurišu napada Đurđevac. U brzoj i krvavoj opsadi pogiba nekoliko turskih aga, a Ulama-beg se povukao prema Kraljevoj Velikoj i Gradiški, koje je hrvatska vojska spalila. Brzina ovog taktičkog manevra Ulama-bega stvorila je među braniteljima đurđevačke utvrde legendu o lukavstvu i pečenom picoku, što je bilo donekle logično objašnjenje za iznenadno povlačenje turske vojske.
Tako se uz utvrdu Stari grad u Đurđevcu veže priča, odnosno legenda o Picokima, koja je opstala usmenom narodnom predajom. Prema njoj je osmanska vojska polovicom 16.stoljeća, nadirući s istoka, željela osvojiti što veće područje, pa tako i važnu obrambenu utvrdu Stari grad.
Zahvaljujući lukavstvu jedne starice, na njen prijedlog kapetanu grada, branitelji su iz topa ispalili pjetlića – picoka zbog čega su Osmanlije zaključili da u utvrdi ima hrane u izobilju. Bio je to razlog da prestanu opsadu i krenu dalje, nazvavši žitelje grada Picokima, imenom koje i danas Đurđevčani s ponosom nose.
