Pozivu “Nitko da ne dođe do prijatelj drag” ove se godine odazvalo oko 180 dragih prijatelja.
U Dječjem tjednu koji se u Velikoj Gorici nizom prigodnih događanja obilježava od 10.-16. listopada 2015. godine Turopoljska udruga skauta – Izviđački odred „TUR“ četvrtu godinu za redom organizirala je Memorijal posvećen Tihomiru Tomašiću – Tihici, Velikogoričaninu, izviđačkom voditelju i hrvatskom branitelju, pogubljenom od strane okupatora 20.11.1991. na Ovčari kod Vukovara.
Ime ovog heroja Domovinskog rata koji je Hrvatsku branio na Sajmištu u Vukovaru, jednom od najtežih dijelova obrane grada heroja, a ne u Kurilovcu gdje je odrastao, učenici velikogoričkih osnovnih škola na žalost neće pronaći u udžbeniku zavičajne nastave iz prirode niti iz povijesti.
Zato uspomenu na njega nastoje očuvati Velikogorički skauti prigodnim memorijalom u duhu zajedništva izviđača s Tihićinim prijateljima, učenicima velikogoričkih osnovnih škola i članovima dobrovoljnih vatrogasnih društava s područja grada. Tako je i ovogodišnji memorijal obilježila aktivnost, kretanje i upoznavanjem kulturnih i povijesnih znamenitosti našega grada, kreativnost, igra i natjecanje.
Na poziv profesora Maria Ivića, ravnatelja Osnovne škole Ščitarjevo ovogodišnji memorijal organizirali smo i proveli u subotu 10.10.2015. u ovom posavskom naselju i time započeli ovogodišnji Dječji tjedan u Velikoj Gorici, čija je tema upravo igra i kreativnost djece.
Atraktivnosti ovogodišnjeg memorijala pridonio je i Arheološki park Andautonija, odnosno simpatični animatori Arheološkom muzeja u Zagrebu, koji su zabavili najmlađe sudionike ovogodišnjeg memorijala neposredno uz zidine drevnog antičkog grada Andautonije, čiji tragovi sežu u prvo stoljeće nakon Krista.
Iako su različite vremenske prognoze organizatore, kao i sudionike, držale u neizvjesnosti praktički do samog početka memorijala, odlučili smo se igre i natjecanje održati na otvorenom i nismo pogriješili. Vrijeme nas je poslužilo taman toliko koliko je trebalo. Dobro, da je bilo lijepo i sunčano ne bismo imali ništa protiv, ali i kiša koja je počela padati tek nakon ručka, pružila nam je mogućnost da se zabavimo na sasvim zadovoljavajući način. Bilo je prilično hladno, no ljudi moji, pa jesen takva i treba biti, samo smo se mi od toga odviknuli.
Na sportskom igralištu Osnovne škole Ščitarjevo prije podne se postrojalo oko 150 sudionika i tridesetak osoba koje su se za njih potrudile organizirati i odraditi atraktivan memorijal, prirediti im zanimljive igre, maštovita natjecanja za djecu koja nisu trebala raspolagati izviđačkim znanjima i vještinama, kao i natjecanje u standardnim izviđačkim vještinama, ali i ove godine na malo drugačiji način. Dakle, u Ščitarjevu se okupilo oko 180 osoba koje su svojim vedrim duhom i željom da im bude ugodno uspjeli rastjerati oblake, dan učiniti vedrim i veselim te barem na nekoliko sati oživjeti naselje dječjom cikom i veseljem. Bili su to članovi izviđačkih udruga iz pet hrvatskih gradova (OI “Bijeli javor” iz Koprivnice, OI “Vladimir Nazor” iz Karlovca, OI “Spider” iz Duga Rese, te OI “N.B.Đebo” i OI “Savski gaj” iz Zagreba te domaće Turopoljske udruge skauta iz Velike Gorice), učenici Osnovne škole Ščitarjevo i najmlađi članovi dobrovoljnih vatrogasnih društava iz Čičke Poljane i iz Ščitarjeva. Ukupno 19 natjecateljskih ekipa.
Članovi TUS-a, Izviđačkog odreda “TUR”, sami ne bi uspjeli odraditi ovako zahtjevnu izviđačku akciju, stoga smo i ove godine pomoć zatražili i dobili od brojnih prijatelja, ranije aktivnih velikogoričkih izviđača, Tihićinih prijatelja, roditelja članova, prijatelja s kojima smo i do sada odlično surađivali na provedbi memorijala, Dobrovoljnog vatrogasnog društva Velika Gorica i Muzeja Turopolja, ali i novih prijatelja i suradnika iz Udruge Andautinija, DVD Ščitarjevo i Arheološkog muzeja u Zagrebu, koji nam je predstavio i omogućio da zaigramo drevne antičke igre za djecu te je svim sudionicima memorijala omogućio besplatan posjet arheološkom parku. Izuzetnu pomoć pružila nam je i Osnovna škola Ščitarjevo, koja je mogli bismo reći bila suorganizator ovogodišnjeg memorijala. Sudionicima je omogućila doručak i ručak na toplom, zahvaljujući kuharici teti Vesni, te je u svojim je prostorima omogućila prezentaciju povijesti naselja i župe Ščitarjevo, koje je održao Ivan Nađ, član Družbe hrvatskog zmaja. Prijevoz autobusom do Ščitarjeva i nazad učenicima velikogoričkih osnovnih škola i izviđačima osigurao je Grad Velika Gorica.
Sudionici su pozvani da na memorijal dođu odjeveni u Rimljane. Tako smo na samom početku akcije izabrali najbolje ili najvjernije odjevene „Rimljane“. Doduše, odlučili smo se za demokratsku metodu “preglasavanja”, pa se možda i neće složiti svi da su pobijedili baš najbolji, ali tako je to i u stvarnom životu.
Na početku memorijala pozdravio nas je izaslanik gradonačelnika, gospodin Neven Topolnjak iz Gradskog odjela za školstvo i predškolski odgoj, a memorijal je otvorenim proglasio profesor Mario Ivić, ravnatelj škole u Ščitarjevu.
Na Andautoniji su najmalađi sudionici, poletarci, vatrogasaci i učenici odigrali nekoliko starorimskih i novijih igara. Ubacivali su orahe u glineni čup, odigrali Tris i Mlin, pokušali nadmudriti protivnike igrom loptom u krugu te su svoju vještinu pogađanja mete isprobali na Pikadu. U provedbi igara na Andautoniji, članovima Odreda su pomogli roditelji i nekoliko simpatičnih djetnica/ka Arheološkog muzeja u Zagrebu, koji u animaciji djece imaju puno iskustva.
Svoje su nosiće sudionici gurnuli u posude s ugodnim i neugodnim mirisima u Kući mirisa, razgledali su rimske vojne i građanske odore u Rimskoj kući, a u etno kući Muzeja Turopolja svakome od njih iskovana je replika rimskog novca. Nju su na kraju mogli pospremiti u bulu, srećonošu koju su imali priliku sami izraditi, kao i pisati na voštanim pločicama.
U susjednom naselju Obrezini dočekao ih je vatrogasni poligon na kome su trebali svladati razne prepreke, napuniti posudu vodom pomoću ručne pumpe “brentače” te zavezati ili prepoznati nekoliko izviđačkih čvorova. Nadalje, pokušali su i najčešće uspjeli podići šator, pri čemu je bila bitna njihova brzina i snalažljivost u ovoj novoj situaciji. Pomoću daski cijela je ekipa premostila i prešla rijeku “punu krokodila”, a izazovno je bilo i prenijeti loptice pomoću četiri bambusova štapa s jedne točke na drugu.
Mlađi i stariji izviđači (istraživači) trebali su Odrediti nekoliko azimuta (kutova pod kojima se u okruženju vide pojedini objekti) pomoću kompasa. Natjecali su se u Podizanju šatora pomoću užeta, Vezanju čvorova, Prenošenju signalnih znakova zastavicama, Paljenju vatre i Pružanju prve pomoći.
Na pitanja iz prve pomoći odgovarali su i najmlađi, dok su svi morali otkriti značenje riječi u rječniku starih Turopoljaca te su svoju opću upućenost iskušali u Kvizovima o Turopolju i o Tihomiru Tomašiću.
Naziv memorijala “Nitko da ne dođe do prijatelj drag” zapravo je stih iz pjesme „Moj grob“ Ivana Gorana Kovačića, a koji nas upućuje na zajedničku grobnicu na Ovčari u kojoj je pronađeno tijelo Tihomira Tomašića. Sudionici su u ovom stihu trebali prepoznati poziv upućen upravo njima, s kojima velikogorički skauti svake godine u jesen žele podijeliti radost druženja, kretanja, igre i natjecanja … zdravog i aktivnog života!
Memorijal se svake godine održava u drugom dijelu Grada Velike Gorice, s namjerom da sudionici kroz kretanje, igru i zabavu što bolje i cjelovitije upoznaju naš grad. Stoga, iduće godine selimo na neku drugu adresu!
Hvala od srca svim dragim prijateljima koji su se i ove godine odazvali pozivu na memorijal u spomen na Tihicu, osobito onima koji su nam pružili ruku pomoći u provedbi memorijala, a posebnu angažiranost u provedbi i obradi rezultata iskazali su Jelena Tojaga, Jelena Pugelnik i Mario Dilberović, kojima osobno i naiskrenije čestitam i zahvaljujem. Zbog njihovog angažmana ovogodišnji je memorijal proveden bez ijedne minute kašnjenja!
FOTOGRAFIJE koje smo prikupili uz pomoć naših prijatelja, sudionika ovogodišnjeg memorijala i fotoreportera lokalnih medija potražite u Galeriji fotografija ili kraće na:
http://io-tur.hr/galerija-fotografija/galerija-fotografija-2015/?album=10&gallery=151