Izlet na Učku sve nas je osvijestio kako današnja djeca ne provode vrijeme igrajući se na igralištu, vozeći bicikl ili općenito boraveći u prirodi. U redu, staza je bila strma no je li to razlog da dijete od 10, 11 godina, nakon 10 minuta hoda viče kako više ne može. Kako ga bole noge, ili ne može normalno disati. Dijete u tim godinama trebalo bi imati snage i energije te ga takvo pješačenje ne bi trebalo umarati. Jedino što mogu zaključiti jest da djeca provode previše vremena pred televizijom, računalom i ne bave se nikakvim sportom.

Dijete ne treba upisati na nogomet, rukomet ili košarku već biste primjerice mogli obiteljski prošetati, sjesti na bicikl i provozati se, rolati se, izaći u dvorište i 30-tak minuta igrati badminton. Imamo igrališta pored svake škole i vrtića, a ona su prazna. Potrebno je poticati svoje dijete da bude aktivno, da razvija motoričke sposobnosti i bude zdravo. No najbolje od svega je činjenica da ste zajedno i da provodite kvalitetnu obiteljsku aktivnost.

Druga stvar na koju bih se htjela osvrnuti je ponašanje određenih pojedinaca. Kao magistra nutricionizma primjećujem da svoju djecu hranite smećem. Da, brutalno sam iskrena, ali sve te grickalice od smokića, krokića, čipsa i ostalih slanih i slatkih zalogaja, su smeće bez ikakve nutritivne vrijednosti koje će dovesti do debljanja i krivog prehrambenog obrasca ponašanja kod djece. Neki već sada odbijaju jesti „normalan obrok“ poput mesa, povrća ili voća jer to doma ne jedu, ili su u određenim fazama života pa im je normalno da hranu ne jedu.

Dragi roditelji, na taj način dopuštate djeci da oni diktiraju pravila u kući/odgoju. Bez raznolike prehrane svoje tijelo ne opskrbljujemo svim potrebnim nutrijentima pa je veća mogućnost razvoja bolesti, možda ne sada ali u budućnosti zasigurno. Anemija, dijabetes, osteoporoza, pretilost, rak…

Jednog dana ću i ja biti majka te ne razumijem zašto tako olako shvaćate važnost prehrane svoje djece. Ja bi se pretrgla i pronašla bilo koji način da pomognem svojem djetetu, bez obzira na prepreke s kojima se moram suočiti. Jasno da se do svakog cilja dolazi malim koracima, ali ne poduzeti ni prvi, meni je neshvatljivo.

Zato ću navesti neke od primjera koje možete primijeniti kako bi potaknuli dijete na promjene:

1. Obiteljski osmislite tjedni jelovnik.
2. Obiteljski otiđite u trgovinu po namirnice za obroke.
3. Što češće uključite dijete u pripremu obroka.
4. Jedite zajedno za stolom.
5. Razgovarajte o namirnicama i kako utječu na zdravlje.
6. Budite kreativni pri slaganju hrane na tanjur.
7. Napravite domaći sladoled tako da zamrznete omiljeno voće i izmiksate ga u blenderu uz dodatak jogurta ili mlijeka.
8. Napravite prirodan sok-neka vaše dijete iscijedi naranču ili drugo voće.
9. Dolazi nam lijepo vrijeme, slobodne trenutke provedite na svježem zraku s obitelji.