Dva lica Like

You are currently viewing Dva lica Like
  • Autor objave:

Povodom Svjetskog dana voda upoznali smo Liku, kao regiju i kao rijeku ponornicu.

Željni dobrog izleta, povodom ovogodišnjeg Svjetskog dana voda, odlučili smo se 20. ožujka upoznati svijet krških ponornica. Kako su one usko povezane sa špiljama i jamama, kojima također obiluju krški predjeli naše domovine, obišli smo jednu od najljepših u Hrvatskoj, špilju Samograd u sastavu špiljskog parka Grabovača kod Perušića.

Iako hladno i vjetrovito vrijeme s pokojom pahuljom snijega nije obećavalo baš najugodniji izlet, mi smo se potrudili da bude upravo takav. Na Grabovači nas je dočekala uvijek dobro raspoložena ekipa i vodič koji se potrudio posjet ovoj špilji učini sadržajnim i zanimljivim. O špiljama i jamama saznali smo gotovo sve bitno već u autobusu, no priča našeg vodiča držala nas je koncentriranim tijekom cijelog posjeta špilji.

Pećinski park Grabovača jedini je pećinski park u Europi. Na relativnoj maloj površini nalazi se 8 špilja i jedna jama, što predstavlja sklop raznovrsnih i po bogatstvu kalcitnih tvorevina vrlo vrijednih speleoloških pojava te četvrtinu od ukupnog broja zaštićenih speleoloških objekata u Hrvatskoj – 3 špilje su zaštićene u kategoriji geomorfološkog spomenika prirode, a špilja Samograd najpoznatiji je speleološki objekt pećinskog parka. Ulaz u špilju Samograd podsjeća na katedralu i cijelom dužinom špilje krećete se stepenicama ručno uklesanima u sigovinu. U unutrašnjosti špilje pronađeni su dijelovi keramičkog posuđa i kosti iz razdoblja kasnog brončanog te željeznog doba.

Kao podsjetnik na naš izlet evo i video priloga o špilji Samograd: https://www.facebook.com/watch/?v=1038343992898154

Nakon obilaska špilje, oni u nešto boljoj kondiciji odlučili su se popeti na vidikovac na Grabovači, pa ako je i bilo malo naporno, nisu zbog toga požalili. S vidikovca se pruža prekrasan pogled na cijelo ličko polje i korito rijeke Like u neposrednoj blizini.

Upravo rijeka Lika bila je predmet našeg upoznavanja, kao jedan od krških fenomena, lička ljepotica i najveća ponornica, čiju je prirodnu ljepotu čovjek ukrao usmjeravajući njenu vodu u hidroakumulacijsko jezero Krušćica, a njenu je prirodnu snagu odlučio pretvoriti u električnu energiju za svoje potrebe. Nama je preostalo tek diviti se ljepoti njenog tijeka kroz zadivljujući kameni kanjon, a pratili smo je uzvodno od Perušića, preko Kaluđerovca i Gospića do područja njenog izvora u blizini Medaka, koji je oku čovjeka ipak nedostupan. No, Lika je tek jedna od ličkih rijeka koje smo se spomenuli na ovom tematskom izletu.Svjetski dan voda obilježava se dana 22. ožujka 2020. već dvadeset i sedmu godinu zaredom s ciljem podizanja svijesti i skretanja globalne pozornosti na značaj i važnost vode te promicanja održivog korištenja vodnih resursa. Ovogodišnja tema Svjetskog dana voda je „Voda i klimatske promjene“ i upućuje na razmatranje rješavanja globalnih problema svjetske vodne krize i klimatskih promjena koji su neraskidivo povezani. Prilagodbom klimatskim promjenama, posebice njenim učincima na vodne resurse, mogu se zaštititi zdravlje i spasiti ljudski životi, a učinkovitije korištenje vode može utjecati i na smanjenje emisija stakleničkih plinova. Ekstremni vremenski uvjeti vodu čine još oskudnijom i zagađenijom, a voda je neophodna svim sustavima na koje se čovječanstvo oslanja: sanitarnom, zdravstvenom, obrazovnom, poslovnom i industrijskom. Stoga se akcijski planovi svjetskih vlada za borbu protiv klimatskih promjena moraju provesti u svim područjima ljudskih djelatnosti i neovisno o državnim granicama. Govoreći o Svjetskom danu voda djeci smo i ovom prigodom ukazali na potrebu svjesnog i savjesnog gospodarenja vodama.

Nas je put dalje odveo do male, ali skautima vrlo drage i prijateljske općine Lovinac. Tu je ove godine trebala biti održana, no zbog pandemije koronavirusa je za iduću godinu odgođena smotra hrvatskih izviđača. Mi smo se već uvjerili da se u Lovincu odlično jede, kada ima snijega može se i odlično nasanjkati, a kada ga nema može se lijepo prošetati prirodnim okolišem, rimskim putem i popeti se do vrha brda Cvituše. Upravo ovakvu šetnju priuštili smo našim izviđačima koji su je spremno odradili, unatoč vjetru koji je stvarao osobit osjećaj nelagode. Hladnoća i neugodan vjetar nisu ih spriječili niti da se provozaju zip-lineom, koji je bio posebna atrakcija, a nekima i ostvarenje životne želje!

Dan smo odlučili iskoristiti do kraja, pa smo se u Lici zadržali i dulje nego li smo planirali. Kući smo se zaputili tek oko 18:30, a u Veliku Goricu smo došli točno u 21 sat. Podijeljeni u dvije grupe, točnije u dva autobusa, ma ovom izletu nas je sudjelovalo 41, a u oba busa je na povratku vladala posebna atmosfera. Uz dobro raspoložene vozače i naše DJ-e pjevalo se cijelim putem, unatoč obveznom razmaku na koji smo bili prisiljeni, radi zaštite od korone. Maske na licu tijekom dana su možda i dobrodošle, jer su čuvale toplinu daha … no i na njih smo se već prilično naviknuli.

Očito su se naši izviđači već žarko zaželjeli izleta, tako da svi skupa željno iščekujemo sljedeći!