Pod tematskim nazivom “Deset izviđačkih čuda” u Kamanju kod Ozlja održana je 10. Smotra hrvatskih izviđača. Na njoj su bili i članovi Turopoljske udruge skauta „Tur“ nakon uspješnog logorovanje u Donjem Velemeriću.

Zamislite svijet u kojem se svaki dan pjeva; u kojem se svaki dan grupe iz različitih dijelova zemlje i svijeta susreću, natječu, druže i dokazuju; u kojem nema poraženih, samo pobjednika; u kojem mladi grade i uživaju; u kojem su stariji ravnopravni s mladima i jedni se drugima obraćaju s Ti, ali s poštovanjem; svi se međusobno osjećaju braćom i sestrama i tako se međusobno odnose. Nije li to Svijet kakav treba biti? Nije li to deset svjetskih čuda koja su hrvatski izviđači otkrivali i živjeli na 10. Smotri Saveza izviđača Hrvatske? Neki će reći: To je svijet Petra Pana. Možda će se pitati: Nemaju li oni nekog pametnog posla? Ne znaju li godišnji odmor pametnije iskoristiti?

Imaju oni pametnog posla. Ima li pametnijeg od ulaganja u mlade, u njihov odgoj i osposobljavanje kako bi već sutra ili za koju godinu stečene vještine i znanja mogli koristiti i stvarati nešto korisno, kako bi bili aktivni, kreativni, društveni, tolerantni i puni samopouzdanja? Lakše je na odmoru leći i hvatati zrake sunca, ohladiti se u moru ili u šumi, ali ugodnije je odmor provesti u dobrom društvu, među prijateljima i osjećajući se korisnim. Svaka kaplja znoja tada više vrijedi. Žuljevi tada manje bole, a kiša i vrućina nisu neugodni. Dapače, treba znati uživati u kiši i u suncu, u pogledu koji se prostire s vrha brda, koje prethodno treba „osvojiti“, u kupanju u hladnoj rijeci do koje treba dopješačiti. To je život skauta, koji bi rijetki mijenjali za luksuz, komociju i skupe hotelske aranžmane. Takav treba biti i takvi se rijetko mijenjaju.

Članovi Turopoljske udruge skauta „Tur“ jedva su dočekali ovo ljeto kako bi sredinom srpnja otišli na osam dana logorovanja u Donjem Velemeriću, u općini Barilović blizu grada Karlovca. Bio je to tek prvi dio ljetne avanture, jer nakon što je logorovanje završilo, samo su preselili na novu lokaciju, u općinu Kamanje kod grada Ozlja, u sjeverozapadnom dijelu Karlovačke županije, uz rijeku Kupu. Tu su boravili do početka kolovoza družeći se s više od 1200 mladih iz svih dijelova Hrvatske, od Varaždina i Lepoglave na sjeveru do Splita i Omiša na jugu, od Osijeka i Vinkovaca na istoku do Rijeke i Pule na zapadu Domovine. Na Smotri su se okupili skauti i izviđači iz 41 hrvatske udruge te dvjestotinjak skauta iz Belgije, Francuske, Izraela, Srbije i Makedonije. Uz njih je bilo i 28 velikogoričkih skauta.

Međunarodni karakter Smotre

Sve sudionike pozdravio je na otvaranju Smotre izviđača domaćin, načelnik Općine Kamanje Damir Mateljan.     „Ova vaša Smotra demografski je vratila Kamanje 120 godina unatrag. Zadnji put kad je Kamanje imalo više od 2.500 stanovnika, bilo je to krajem devetnaestog stoljeća. Hvala vam što će te oživjeti naše Kamanje i pokazati kako treba izgledati ruralni prostor u našoj zemlji“, istaknuo je Mateljan.

Smotra koja je zamišljena i provedena kao skup samostalnih tabora skautskih udruga iz cijele Hrvatske, bila je veliki međunarodni događaj tijekom kojega su djeca i mladi u devet dana u prirodnom okruženju, uz smještaj pod šatorima, sudjelovali u nizu aktivnosti u prirodi, usvajali nova znanja i vještine za život u prirodi, ali i učili o timskom radu, interkulturalnoj suradnji uz poštivanje i upoznavanje različitosti. Cilj takvih aktivnosti je doprinijeti neformalnom odgoju i obrazovanju djece i mladih u Hrvatskoj, kako bi postali odgovorni i aktivni članovi zajednice.

Program Smotre činile su brojne atraktivne aktivnosti poput snalaženja i orijentacije u prirodi kroz igru i natjecanje, orijentacijskog krosa, noćnog orijentacijskog natjecanja te državne izviđačke olimpijade, na kojoj su se skauti natjecali u brzini i vještini podizanja šatora te izrade zaklona u prirodi, vezanju čvorova, slanju poruke signalizacijom zastavicama, paljenju vatre i cijepanju balvana sjekirom. Održan je i turnir u scoutballu.

U suradnji s Arheološkim muzejom u Zagrebu organizirane su ekološke i arheološke radionice, postavljene su zanimljive staze izazova te je uz podršku udruge Geocaching Hrvatska upriličena prezentaciji ‘geocachinga’. Članovi planinarskog društva „Vrlovka“ skautima su priredili školu penjanja na stijenu i planinarenja.

Državna uprava za zaštitu i spašavanje održala je veliku vježbu evakuacije i spašavanja s terena koja je uključila 500 volontera, a Hrvatski Crveni križ organizirao je radionice prve pomoći za sudionike Smotre.

Obilje zabave i aktivnosti

U sklopu Smotre održan je i međunarodni sajam na kome su kulturu, običaje, gastronomiju i druge znamenitosti svoje domovine predstavili gostujući skauti iz Belgije, Francuske, Izraela i Makedonije.

Svoje ekološko opredjeljenje skauti su iskazali akcijom čišćenja obale i korita rijeke Kupe, a dali su i svoj humanitarni doprinos lokalnoj zajednici bojenjem ograde mjesne crkve u Kamanju.

Turopoljski skauti rado su prihvatili ponuđene im aktivnosti u organizaciji Saveza i pojedinih udruga, u koje su se s veseljem uključili. Odmjerili su snage i vještinu s drugima na državnoj izviđačkoj olimpijadi, a izgradnjom objekata u kampu, koji su podigli u suradnji s prijateljskim Izviđačkim odredom „Vladimir Nazor“ iz Karlovca, grandiozne ulazne „kapije“, vatrišta, tuš kabina i patenata za osobnu higijenu, pranje posuđa i pospremanje osobnih stvari u šatorima pokazali su kako osobito dobro znaju prirediti uvjete za organiziran i pristojan život u prirodi.

Za četvoricu članova upriličeno je dojmljivo polaganje izviđačkog zavjeta na zidinama Starog grada Ozlja, srednjovjekovne tvrđave iz koje su Hrvatskom kroz povijest vladali keneževi Babonići te Zrinski i Frankopani. U Ozlju su, pored mjesne crkve, posjetili i grob znamenite hrvatske slikarice Slave Raškaj.

Zadnji dan Smotre i najtopliji dan do tada mladi su Turopoljci odlučili vratiti se od Ozlja do Kamanja pješačenjem okolnim selima i lokalnim putovima. Hrabro su to izdržali te su pješaćenjem u duljini osam kilometara zadovoljili najzahtjevniji uvjet za usvajanje izviđačkog vještarstva „pješak“.

Spas od vrućina tražili su u ugodnoj temperaturi vode rijeke Kupe, kamo su najmanje jednom dnevno odlazili na kupanje.

Večeri su provodili u druženju uz logorsku vatru i zajednički zabavni program s karlovčanima i osječanima, ali i s izraelcima i francuzima, s kojima su bili u istom logorskom krugu, nazvanom „U šumi pod borom“ prema istoimenoj izviđačkoj pjesmi.

Tako je nastala i himna ovog kruga, inspirirana ambijentom i atmosferom koje su dijelili svi sudionici Smotre:

Na polju kraj Kupe
Sunce stvara muke
A navečer kiša, poplava.

Logor izviđača
Budi se i jača
Složno kopaju kanale svi.

Pjevaj pjesmu vedro druže ti,
U Kamanje došli smo se zabaviti.

Sunce sad nam sije,
Pa nam kiša lije,
Ali logor dalje dižemo.

Logorovanje u Donjem Velemeriću

Surova Smotra, uz smještaj na ledini bez imalo hlada i bez čvrstog objekta za zaštitu, koju su obilježile česte i obilne kiše s olujnim vjetrom, a tijekom dana i osobite vručine do čak 40 celzijevih stupnjeva, predstavljala je izazov koji turopoljski skauti nisu imali želju niti srca priuštiti najmlađim članovima, poletarcima i pčelicama. Za njih je prethodno organizirano logorovanje u Donjem Velemeriću.

Popularna cijena i poznati teren, kojim uspješno gospodare izviđači iz Karlovca, te blizina rijeke Korane s uređenim kupalištem, bila je toliko atraktivna da odoljetni nisu mogli niti brojni stariji članovi, tako da je umjesto očekivani 35-40 sudionika logorovanje privuklo čak 59 sudionika. Među njima se našlo petnaestak poletaraca i pčelica kojima je ovo bilo prvo logorovanje, pa je ovo bila jedinstvena prilika da upravo tamo polože obećanje poletaraca i oko vrata stave dugo očekivanu odredsku maramu Turopoljske udruge skauta. Svečanost je upriličena na proplanku pod zvjezdanim nebom, a što će zasigurno ostati urezano u sjećanju najmlađih članova udruge. Nekoliko starijih članova tu je položilo izviđački zavjet i maramu oko vrata zamijenilo onom odgovarajuće duljine.

Veći broj sudionika od prvotno planiranog značilo je i više opreme koju je trebalo ponijeti u Donji Velemerić. Sve to nije stalo u autobus koji je došao po Turovce. Gotovo polovina opreme ostala je na parkiralištu, pa je „brzinom munje“ trebalo riješiti prijevoz za opremu. Tada smo se sjetili velikogoričke HVIDRA-e, udruge hrvatskih ratnih veterana i invalida Domovinskog rata, koji imaju kombi, a imali smo sreće u tome što smo naišli na osobito razumijevanje čelnika udruge koji su nam na raspolaganje stavili i vozilo i sebe osobno. Do logorskog terena u Karlovačkoj županiji prevezli su pun kombi opreme, na čemu smo im osobito zahvalni.

Nakon što smo uredili svoj logorski krug, na terenu nam se nakon vikenda pridružila grupa francuskih skauta, koji skautizam doživljavaju i žive znatno drugačije. Iako Pariz doživljavamo kao europsku prijestolnicu kulture, a Francuzi su poznati po visokoj modi, kvalitetnim parfemima te vrhunskim sirevima i vinima, skauti s kojima smo dijelili ledinu, kao i oni s kojima smo se do sada susretali na skautskim aktivnostima s urednošću i „finoćom“ imaju jako malo dodirnih točaka. Gledajući Francuze djeci nije bilo jasno zbog čega njihovi voditelji svakodnevno obavljaju smotre šatora i ocjenjuju njihovu urednost; zbog čega sanitarni čvorovi uvijek moraju biti uredni i čisti, a posuđe oprano; zbog čega logor mora imati red i dinamiku života, kada francuzi svoje rublje suše na špagicama od šatora, zdjelice iz kojih jedu bace na jednu hrpu usred logorskog kruga, tuširaju se u bilo koje doba dana, za sobom sanitarne prostore ostave nečiste te jedu svaki svoje, što sami skuhaju. No, tako je to kada djecu vode djeca. Skauti koji su došli u Hrvatsku stari su oko 15-16 godina, a njihovi voditelji imaju tek 5-6 godina više od njih. Sigurno ih oni još mnogo čemu nisu spremni podučiti. No, valja im odati priznanje za hrabrost, jer doći ovako daleko to zaslužuje, a hrabro je i živjeti ovako neuredno. Nerijetko zbog toga boravak inozemnih grupa skauta u Hrvatskoj protječe s crijevnim virozama. Hrvatski skauti i izviđači tako imaju priliku učiti na njihovom lošem primjeru, a djeca su i sama iskazala čuđenje onim što su doživjela i vidjela.

Kad patrola zaboravi pospremiti zdjelice i pribor za jelo na predviđeno mjesto, onda se treba snaći – to su izviđači!

Usred ljeta došli smo na logorovanje lagano odjeveni. Već prva noć pokazala je koliko ljeto u šumi može biti varljivo i hladno. Oni odlučniji iz kuće su uzeli deku. Sramežljivi su i unatoč ponudi odlučili trpjeti, no prve četiri noći u šumi su bile izuzetno hladne. Kasnije je bivalo sve toplije, pa je i dostupna odjeća bila dovoljna za ugrijati se tijekom noći. Nasuprot tome, dani su bili vrlo vrući. Najčešća obitavališta tijekom dana bili su hlad pod jabukom i patrolni kutci uređeni u obližnjoj šumi. Šetnja do Korane, udaljene od kampa petnaestak minuta hoda, nikome nije bila teška, jer ugodna temperatura vode i sladoled na plaži nudili su jedino pravo osvježenje.

Osam dana brzo je prošlo uz šetnje, natjecanja, aktivnosti u vodi i uz vodu te zanimljive radionice, jer turopoljski skauti navikli su na dvotjedna logorovanja. Tjedan dana više, uključujući i Smotru, bio je izazov kojemu su izviđači i istraživači uspješno odoljeli.

Turopoljski skauti tako su ovoga ljeta u prirodi proveli čak dvadeset dana u kontinuitetu, a zbrojimo li broj dana koje su proveli na višednevnim aktivnostima i koliko je sudionika na njima nazočilo, brojka djeluje nevjerojatno. Ostvareno je čak 800 izviđačkih dana aktivnosti.