Fužinarska vodena, špiljska i šumska bajka

Trenutno pregledavate Fužinarska vodena, špiljska i šumska bajka
  • Autor objave:

Na izletu u čarobnim Fužinama dočekao nas je kišni dan, no pamtit ćemo ga kao prekrasan.

Povodom Svjetskog dana voda s poletarcima smo odlučili otići na cjelodnevni izlet u srce Gorskog kotara, u njegov najljepši dio, u prekrasne Fužine. Krase ih čak tri umjetna akumulacijska jezera, od kojih je najljepše i uz samo naselje vezano jezero Bajer te mala, ali oku ugodna špilja Vrelo pored samog jezera. Saznali smo da su špilje nastale u krškom kraju upravo djelovanjem voda, odnosno podzemnih tokova potoka i rijeka, a tako je i u ovom slučaju.Epidemiološka situacija ponovno se počela kvariti, a broj dnevno oboljelih od koronavirusa rasti, pa smo mišljenja kako je ovo možda bila i posljednja prilika prije novog “lock-downa”, koju nismo smjeli propustiti. Zato nas nije uplašila niti najavljena kišica. Iz Velike Gorice nas je ujutro ispratilo sunce, koje nas je pratilo negdje do Karlovca, odnosno predvorja Gorskog kotara, a isto nas je i dočekalo na povratku kući. No, prolaskom Karlovca počelo se je mrštiti, zahladnjelo je i počelo puhati, a uskoro je bilo potrebno upaliti i brisaće na autobusu.

Uz priču o vodama, o rijekama Gorskog kotara, o korisnosti vodene energije, umjetnih jezera, krškom kraju i špiljama te prekrasnom i mnogima omiljenom stoljetnom izletištu, mjestu Fužine brzo smo u njega i došli. Monotoniju priče ubili smo pjesmom, jer poletarci vole pjevati, a ovo je bio edukativni izlet za poletarce. U autobusu ovom prigodom 32 dobro raspoložene duše.

Jezero Bajer okružuje uređena šetnica duž obale, kojom smo prošetali do ulaza u špilju. Tu smo se podijelili u dvije grupe, pa dok je prva obišla špilju Vrelo, druga je odahnula uz sendviče i igru. Do špilje, udaljene samo 2,5 kilometra od središta Fužina nekima je bilo jako teško došetati. No, čovjeku je prirodno da hoda, pa ih nismo žalili. Sažaljenje nije izazvala niti činjenica da nas je cijelim putem pratila kišica. Navukli smo kišne kabanice i promatrali … divlje patke i labudove u jezeru, šumu u okruženju, utoke šumskih potoka u umjetno jezero, proljetnice … sve što nam je priroda ponudila. Bilo je tu i lijepo uređenih igrališta na kojima bismo se rado zaustavili, ali po kiši nismo mogli na njima uživati. Planirano je bilo vratiti se u Fužine suprotnom obalom, uz skautski centar Rakov jarak, no od toga smo odustali zbog kiše. Vratili smo se autobusom.

Na vratima špilje Vrelo dočekala nas je ne odveć srdačna vodičkinja, koja je svoj posao odradila korektno, no ni blizu spontano i opušteno kao dečki u špiljskom parku Grabovača, gdje smo nedavno bili.

Prošetali smo kroz 250 metara dostupne špilje stare oko 3,5 do 4 milijuna godina, koju krase brojni špiljski ukrasi. Otkrivena je slučajno pedesetih godina prošloga stoljeća prilikom izgradnje akumulacijskog jezera Bajer. Puno je zanimljivosti vezano u ovaj speleološki objekt. Pijesak na dnu potoka je magnetičan zbog čega privlači čestice pijeska. Špilja je pored ostalog vrlo zanimljiva jer njome protječe stalni podzemni tok čija izdašnost varira ovisno o količini oborina. Bistar i hladan gorski potok je iz porječja rijeke Ličanke u izrazito kišnim razdobljima poplavljuje špilju. Procijenjena starost najstarijih siga je između 500 i 600 tisuća godina, a posebnost špilje Vrelo su i rijetki oblici sigastih tvorevina nastali uslijed učestalih kolebanja razine podzemnih tokova. Posebno su zanimljive tvorevine poput stupa nazvan »Biskup«, ili stalagmita nazvanog »Majka Božja“ ili onog nazvanog »Patuljci«. Ovu špilju zaista vrijedi obići i vratiti joj se s vremena na vrijeme.

Mi smo se vratili u Fužine i po škropećoj kišici prošetali od središta naselja do željezničke stanice, a potom do Lovačkog doma Arnika, gdje nas je čekao lovački ručak. Zbog kiše i epidemioloških mjera nismo ga mogli tamo pojesti, nego smo ga povezli do novootkrivenog izletišta Šumska bajka, u nedalekom selu Lič. Tu su nas dočekali simpatični domaćini koji su nas proveli gaterima u kojima borave divlje životinje, a koje su nesretnim okolnostima odvojene od prirode. u njima smo izbliza imali priliku vidjeti jelene i hraniti divlje svinje, kao i malenu jelensku telad koja je poludivlje, a opet dječje znatiželjno trčala oko nas.

Iako smo dan proveli uglavnom pod kišnim kabanicama, zadovoljni, sretni, s pjesmom na ustima vratili smo se kući već oko 18 sati. Bili smo u prirodi i na svježem zraku, igrali se s divljim životinjama i prošetali po špilji. Gdje ćeš bolje!?Više fotki potražite u Galeriji: