Pitalica!

Koja je tema logorovanja?

Ulomak iz knjige “Malo drvo“.

“Bakin otac zvao se Grey Hawk, Sivi Sokol. Rekla je da je njegovo razumijevanje bilo duboko. Mogao je osjetiti što drveće misli. Jednom, ispričala je, kad je ona bila mala curica, njezin je tata bio zabrinut i rekao je da su bijeli hrastovi koji su rasli na planini nedaleko od njih uzbuđeni i uplašeni. On je provodio dosta vremena na planini hodajući među hrastovima. Bili su jako lijepi, i visoki. I nesebični, ostavljali su dovoljno mjesta da rastu i rujevina i dragun, i hikori i kesten, koji su svojim plodovima hranili šumska stvorenja. Pošto nisu bili sebični imali su veliku dušu i njihova je duša bila snažna.

Baka je pričala kako tužni hrastovi njenom tati nisu izlazili iz glave. Zato je jednom usred noći otišao u šumu k njima. Nešto nije bilo u redu, osjećao je to.

I onda, jednog jutra, dok se sunce pojavljivalo iznad planinskog grebena, Sivi Sokol je vidio drvosječe koji su hodali među hrastovima obilježavajući ih i smišljajući kako će ih posjeći.

Kad su otišli, pričao je Grey Hawk, bijeli hrastovi su počeli plakati. On više nije mogao spavati. Promatrao je što drvosječe rade. Sagradili su put po kojem su htjeli dovesti svoja kola.

Baka je ispričala da je njen tata tad razgovarao s drugima iz plemena Cherokee i dogovorili su spašavanje hrastova.

Noću, kad bi drvosječe otišli u mjesto spavati, Cherokee bi prokopali duboke poprečne jarke s jedne na drugu stranu puta. I žene i djeca su pomagali.

Sljedećeg su se dana drvosječe vratile i provele čitav dan popravljajući put. Ali Cherokee bi ga sljedeće noći opet izrovali. To se ponavljalo još dva dana i dvije noći. Onda su drvosječe postavili naoružane stražare da čuvaju put. Ali ovi nisu mogli nadgledati cijelu dužinu puta, i Cherokee su iskopali jarke gdje god nije bilo stražara.

Baka je rekla da je to bila jako teška borba i da su Cherokee bili sve umorniji i umorniji. I onda je jednoga dana, dok su drvosječe radile na popravljanju puta, gigantski bijeli hrast pao preko jednih njihovih kola. Ubio je dvije mazge i smrskao kola. Rekla je da je to bio snažan i zdrav hrast i da nije bilo nikakvog razloga da padne, ali pao je.

Drvosječe su onda odustale od gradnje puta. Počele su proljetne kiše… i kasnije se nikad više nisu vratili.

Za sljedećeg punog mjeseca Cherokee su održali veliku proslavu u hrastovoj šumi. Plesali su na žutoj mjesečini, a bijeli su hrastovi pjevali i doticali se granama, i doticali su Cherokeeje granama. Baka je rekla da su pjevali posmrtnu pjesmu bijelom hrastu koji je žrtvovao svoj život da bi spasio ostale, a osjećaj je bio tako snažan daju je skoro odigao od tla.

„Malo Drvo“, rekla mi je, „o ovim stvarima ne smiješ nikome pričati, jer nema smisla pričati o tome u ovom svijetu, koji je svijet bijelog čovjeka. Ali ti to moraš znati. I zato sam ti to ispričala.“

Tada sam shvatio zašto mi upotrebljavamo samo drvo koje nam daje duh šume. Shvatio sam život šume i život planine.

Baka je rekla kako je njezin tata imao tako duboko razumijevanje da je znala da će on u svojem sljedećem životu u drugom tijelu biti snažan i sve znati. Rekla je kako se nada da će i ona uskoro biti snažna i ponovo ga sresti i njihove će duše opet biti skupa.

Kazala je i da je djed sve bliže razumijevanju, a da to niti ne zna i njih će dvoje zauvijek biti skupa jer će se njihove duše prepoznati.

Pitao sam baku hoću li i ja toliko znati i razumjeti, jer nisam htio ostati sam.

Baka me uzela za ruku. Spustili smo se još dobar komad puta prije no što je odgovorila. Rekla mi je da se uvijek trudim razumjeti. I tako ću i ja doći tamo, i to možda i prije nje.

Rekao sam da mi uopće nije do toga da budem prije nje tamo.

Bio bih jako zadovoljan kad bih je samo sustigao. Bilo je nekako tužno uvijek biti par koraka iza.”

Koje je vaše indijansko ime?

Moje bi moglo biti… Još razmišljam a i vi razmišljajte jer će vam trebati.