Jutro je … još jedno tmurno, maglovito, sniježno jutro! NE … Jutro muzeja je. Družina hrast hrabro se odvažila i okupila u 9:00 ispred prostorije. Iako malobrojni, odlučili smo jutro provesti u Zagrebu, u muzejima, jednim od najvažnijih čuvara prošlosti.

Nakon okupljanja naša vođa družine Jelena dala je kraće upute članovima te nas je otpratila do kolodvora gdje nas je čakao autobus. Veselih lica ukrcali smo se u autobus i zajedno sa družinom Žir uputili se prema glavnom kolodvoru. Putovanje je prošlo brzo, neki su zapjevali, neki se raspričali, a neki su eto uspjeli i zaspati.

Kada smo došli na kolodvor podijelili smo tople i ukusne kiflice sa sirom i voćne sokiće kao jutarnju okrjepu. U koloni, kao pravi izviđači, uputili smo se prema, kako kažu, najlijepšem trgu u Zagrebu, Trgu maršala Tita gdje se nalazio naš prvi muzej, Hrvatski školski muzej.

Već lagano promrzli, ušli smo unutra gdje nas je dočekala naša „teta vodičkinja“.  Odmah je krenula priča. Vodičkinja nas je već u prvoj sobi „premotala“ u doba začetka školovanja.

Već na samom početku vidjeli smo koliko se današnje školstvo razlikuje od nekadašnjeg, iako nije prošlo mnogo godina. Vidjeli smo mnogo toga, „računalo“ kojim su djeca računala (zbrajala, oduzimala), globus, drvene pločice za pisanje, matematičku ploču. Neki od nas već na samom početku, na stolu su zapazili jednu dugačku šibu. Nakon nedoumica čemu bi ona mogla služiti (npr. Pokazivanje na reljefnoj karti Hrvatske) vodičkinja nam je pojasnila da su u prošlom vremenu učitelji imali dopuštenje fizički kažnjavati djecu. Tako su dječaci za svoje nepodopštine nerijetko dobivali „packe“ ili klečali na kukuruzu. Također saznali smo da je lijepši spol bio izuzet od fizičkog kažnjavanja. Odmah na prvi pogled bilo je jasno da postoji jedna klupa izdvojena iz razreda. Tu su se neki pronašli! „Magareća klupa“, vikali su, „to i mi imamo u razredu.“ To je još jedan dokaz da se s vremenom neke metode ne mijenjaju.

Vodičkinja nas je nadalje provezla kroz ostatak muzeja, gdje smo iz sobe u sobu, poput putnika u vremeplovu prelazili, iz razdoblja u razdoblje. Svako malo saznavali smo nove informacije, kada je i kako izgledala prva školska dvorana?  Znate li da je model tjelesne i zdravstvene kulture uveden poslijednji u školski sustav te da je uzet iz Švedske?!

Vidjeli smo tako mnoga nastavna pomagala, prve udžbenike, bilježnice, svjedodžbe. Saznali smo također da su uspijesi (i neuspijesi) učenika bili bilježeni u bilježnice koje su se do dan danas sačuvale.

Došli smo do kraja … Prikaz razreda, stare klupe, stare pločice, krede i spužve. Tu smo iskusili koliko su oni imali muka sa „lijepim pisanjem“. Uistinu, njima se moglo dogoditi da im pas pojede zadaću … ili poliže pa obriše kredu J

Zahvalili smo se tetama na gostoprimstvu, obukli jakne i spustili se malo niže, u Etnografski muzej gdje je trajala izložba „Svijet igračaka“. Već na početku ugodno iznenađenje! Tri kata muzeja prepuna igračaka. Od starih tradicijonalnih igračaka, narodnih nošnji, vlakića na struju. Raj za svako dijete i one koji se tako osjećaju. Zastajali smo, pregledavali, iskušavali što koja igračka može, a na kraju smo se i zaigrali u igraonici na poslijednjem katu izložbe. Neke od nas ovo je vratilo u djetinjstvo, a nekima eto pružilo dašak promjene u načinu igranja, upoznalo ih da računalo i PC igrice nisu jedini čime se može igrati i pritom „luđački“ dobro zabaviti.

Sve što je lijepo kratko traje kažu naši stari pa tako i ovaj naš izlet. Oko 13:00 uputili smo se prema Velikoj Gorici…. No već na samom polasku šokantna vijesti! „Probušilaaaaaaaaaaa seeeeeeeeeeeeee gumaaaaaaaaaaaaaaaaaa!“ Ah… događa se, vozač autobusa odmah je pozvao kolege, koji su u kratkom roku došli po nas novim, ispravnim autobusom koji nas je sigurno prebacio do našeg sastajališta. Pozdravili smo se, dogovorili se za susret na kojem ćemo se pripremiti za fašnik i uputili se kućama na topli ručak.

Prekrasno Jutro muzeja zar ne?!

Slike su u galeriji 🙂