Treće samostalno ljetno logorovanje je za nama. Unatoč gotovo neprestanoj kiši i problemima koje nam je prouzročila u provedbi programa, slobodan sam zaključiti: Odlično smo odradili još jedno logorovanje!

Nakon dugotrajnih i opsežnih priprema, provjere opreme i osiguranja dovoljnog broja šatora i kreveta za čak 50 sudionika iz dvaju hrvatskih izviđačkih odreda, iz Velike Gorice i Samobora, logorovanje u Donjem Velemeriću je konačno započelo 20. srpnja. Uz izviđače iz Hrvatske u Donjem Velemeriću je ovog ljeta logorovalo čak 80 francuskih skauta, a što čini fascinantnu brojku od čak 130 skauta koji su istovremeno i u suradnji provodili skautski program u selu koje zasigurno nema toliko stanovnika!

Prijateljima iz Francuske pomogli smo oko organizacije prehrane i nabave, a oni su s nama nesebično podijelili svoje iskustvo te smo združenim snagama poučili naše malce kako pravi skauti od drveta i bez ijednog čavla mogu i znaju izraditi različite pionirske konstrukcije.

Izviđačko logorovanje u Donjem Velemeriću popraćeno je i medijski. Pogledajte što su javnosti prenijele kamere Tv4rijeke.

Vrlo popularna cijena, od svega 950 kuna ovogodišnje je logorovanje učinila prihvatljivim većem broju sudionika, pa iako (složit će se svi odrasli i stručni izviđački voditelji) šumsko logorovanje nije za polatarce, pa čak i da je zahtjevno za mlađe izviđače, glavninu sudionika ovogodišnjeg logorovanja u Donjem Velemeriću činili su upravo oni.

Unatoč gotovo svakodnevnoj kiši, koja ako nije padala cijeli dan, onda je obvezno padala barem poslije podne ili tijekom noći, te unatoč činjenici da je logorski krug uglavnom bio blatnjav i mokar, da su kabanice bile svakodnevni odjevni predmet … zapanjujuće je da je tek dvoje sudionika ovogodišnje logorovanje napustilo prije kraja (i to ne zato što nisu mogli izdržati, već zahvaljujući volji roditelja i odraslih skrbnika), da nismo imali čak niti ozbiljniju prehladu, a kamo li  crijevnu virozu ili neku ozbiljniju bolest. To možemo zahvaliti izuzetnoj brizi voditelja za djecu, za čistoću prostora u kojima su provodili vrijeme, za red u šatorima na kojem smo insistirali i za higijenu kojoj smo posvetili puno pažnje. To možemo zahvaliti i novim šatorima koji nisu prokišnjavali i u kojima su djeca ugodno noćila. To možemo zahvaliti i raznovrsnoj prehrani i odličnoj kuhinji tete Ivanke, koja je ove godine stavila maramu oko vrata kako bi i sama postala punopravni sudionik izviđačkog logorovanja.

Hranili smo se pet puta dnevno: doručkom, ručkom i večerom te voćem i keksima za jutarnju i poslijepodnevnu užinu. Ovakva redovitost postala nam je navika, tako da užina nije mogla zakasniti 15 minuta, a umjesto “ja to ne volim”, sve ćešći i dulji je bio red za “repete”. To je najbolja pohvala našoj kuharici! Ako nije bilo drugog ili trećeg komada pizze, lazanja ili zapečenog tijesta sa sirom, večeru smo mogli pojačati onime što nismo pojeli za ručak. U višku su uživali i pajceki stričeka Marinka, no bitno je da nitko nije bio gladan i da su mnogi u hrani istinski uživali. A je li zaista tako bilo vjerujem da ćemo uskoro doznati iz anketa koje vas molim da ispunite i što prije nam vratite e-mailom na adresu: logorovanje@io-tur.hr ili poštom na adresu Alen Konjević, Cvjetno naselje 14, 10410 Velika Gorica.

Anketni listić otvorite ovdje: ANKETA ZA RODITELJE SUDIONIKA

Iako je program logorovanja do njegovog početka višekratno mijenjan, upotpunjavan i poboljšavan, njegova provedba prema terminskom planu bila je gotovo nemoguća. Program logorovanja je, zbog kiše, svakoga dana mijenjan i prilagođavan uvjetima. Unatoč tome, odradili smo sve predviđeno. Svaki sunčani trenutak iskoristili smo za šetnju i orijentaciju u okruženju, kako bismo se što manje kretali logorskim krugom i kako u njemu ne bismo stvarali nepotrebno blato.

Kako bi logorski krug priredili za boravak sudionika ovogodišnjeg logorovanja konačari su u Donji Velemerić s opremom i prehranom stigli već 18.07. Idućeg dana podignuti su svi šatori i isplaniran logorski krug. Članovi Uprave logorovanja u nedjelju su se vratili u Veliku Goricu i u Samobor po djecu, koja su po dolasku na logorski teren izradila police, rastegnula krevete i smjestila svoje stvari u šatore. Logorovanje je tada u programskom smislu moglo početi.

Tijekom 15 dana, koliko je trajalo ovogodišnje šumsko logorovanje, mlađi su izviđači i poletarci, organizirani u četiri patrole i predvođeni mladim prevodnicima (Melani, Emmom, Alenom i Mariom), sudjelovali na brojnim programskim radionicama pod vodstvom odraslih mentora (Jelena P., Jelena T., Milana, Veronika, Ljiljana, Štef, Marko, Željko, Vlado i Alen).

Naučili su osnove topografije i orijentacije u prirodi uz pomoć karte, kompasa, sunca i sata. Po karti su se kretali okruženjem i uspoređivali elemente karte s onima u prirodi. Pojasni smo kako se ispravno diže šator i zbog čega je bitno u njemu održavati red. Nastojali smo ga podići brzo prema natjecateljskim pravilima i kriterijima. Na radionici prve pomoći naučili smo kako spriječiti krvarenje, previti ranu  te imobilizirati  mjesto ozljede. Razgovarali smo o porocima i opasnostima kojima su suočeni mladi te o društveno neprihvatljivom ponašanju, o zdravom životu i zdravoj prehrani. Na kuharskoj radionici naučili su napraviti jednostavne kolaće i voćne salate, kojima smo se u vrijeme užine osladili. Stvarno su majstorski ovladali novom vještinom. Kolači su bili odlični!

Patrole su izradile zidne novine i na njima nam predstavile biljke, životinje i rijeke te povijest kraja u kojem smo proveli ovogodišnje ljeto. Izradile su i makete logora, na kreativnoj radionici ukrašavali su drvo, a pod stručnim vodstvom slikara Željka Stanića mladi su izviđači ovladali slikarskim tehnikama te su u tehnici akrila izradili prava mala umjetnička djela. Njih ćemo nastojati predstaviti javnosti u lokalnim zajednicama iz kojih smo došli, pa tako razmišljasmo o postavu mini izložbe u prostorima knjižnice Galženica u Velikoj Gorici. Nadam se da će i Samoborci osigurati prostor gdje bi radove djece i naš rad s djecom mogli javno predstaviti građanima toga prekrasnog grada.

Jednu nam je večer svojim stručnim predavanjem uljepšao mladi astronom iz Novog Čiča (na žalost magla nam nije omogučila promatranje zvijezda uz pomoć teleskopa), a članovi lokalnog speleološkog društva upoznali su nas sa speleološkom opremom, čvorovima te su nam predstavili speleološke lokalitete koje istražuju (jer zbog obilnih kiša nismo mogli i sami zaviriti u špilju u Bariloviću). Vrijeme se zaista potrudilo da neke od najzanimljivijih aktivnosti ne uspijemo ostvariti nas način kako smo željeli 🙁 Trebali smo uz pomoć stručnih voditelja istraživati i lokalnu floru i faunu, ali ova je radionica u potpunosti izostala.

Uz pomoć teenagera, mladih skauta iz Francuske, izradili smo drvenu konstrukciju za pranje posuđa i vanjsku konstrukciju za tuširanje. Zbog hladnog i kišovitog vremena ona je rijetko bila u funkciji, za razliku od praonika koji je korišten svakodnevno, a po završetku logorovanja ostavljen je domaćinima na daljnju upotrebu.

Sami smo podignuli “kapiju”, a “spaljeni” brđani su po najvećem kišnom nevremenu tijekom logorovanja izradili splav s jedrom, ili kako bi Jelka rekla “slap”, koji smo zbog prijetećeg potopa nazvali “Noin slap”! Do potopa je došlo tek posljednjeg logorskog dana, nakon što smo prethodno pod jakim suncem uspjeli isušiti opremu, spakirati šatore, utovariti glavninu opreme u kombi, a djecu u autobus. Tada se naš logorski krug pretvorio u bazen. Posljednje komade opreme sakupili smo i pospremili pod krov pod kuglicama tuče.

Na izletu organiziranom petog dana logorovanja upoznali smo povijest Grada Karlovca, Zvijezdu kao njegovu povijesnu jezgru i pronašli znamenite objekte u gradu. Na Turnju smo obišli spomen muzej Domovinskom ratu na otvorenom. Dvoje zaigranih i znatiželjnih pretrpjeli su obod ose, no odličan ručak na Rastokama i žurno osiguran led ublažili su njihove boli. Nakon ručka obišli smo etnoselo Rastoke i nakon cjelodnevnog iscrpljujućeg izleta umorni smo se vratili u logorski krug.

Pješačeći smo posjetili četiri kilometra udaljeno selo Barilović i staru utvrdu iznad mjesta. Koristeći kratkotrajna sunčana razdoblja pješačili smo do plaže na rijeci Korani, gdje smo se (koliko nam je to vrijeme omogućilo) nekoliko puta i okupali. Upoznali smo i lokalne putove i zaseoke te smo uspostavili komunikaciju s lokalnim stanovništvom. 

Svake smo večeri uživali u skečevima i glazbenim programima, koje smo uvježbavali tijekom dana. Kišne dane kratili smo si gledanjem slovenskog filma o izviđačima “Gremo mi po svoje” ili “Mi ćemo po svome” I i II. Posljednju večer obilježio je karaoke-party, a uz tortu smo obilježili i rođendane naših prijatelja Mislava i Patrika iz Samobora. Dakle, poučnih, kreativnih i zabavnih aktivnosti i ove je godine bilo na pretek!

Posebnu zabavu priredila nam je kiša. Posljednjeg dana doslovno nas je potjerala s terena koga je pretvorila u bazen, a našu konačnu selidbu opreme odgodila je za dva dana. Brđani su se tako na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza ponovno zaputili u Velemerić po ostatak opreme. Na putu su doznali da je karlovačko područje pogođeno kišnim i olujnim nevremenom te da su prometnice na širem području grada poplavljene. Tako je dolazak na logorski teren bio pod velikim upitnikom. Ipak, Gaga nas je poveo preko Duge Rese te smo bez većih problema stigli do svoje opreme. Već tijekom utovara pojavilo se sunce te smo odlučili zapaliti vatru i skuhati pobjednički turovski grah. I ovoga puta odlično je uspio, zahvaljujući Marjanovoj zlatnoj ruci.

Uživali smo u grahu i tako svečano obilježili Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a u Gaginom i Teninom društvu i Dan hrvatskih branitelja. Time smo označili i konačni završetak logorovanja, koje je ove godine potrajalo od 18.07 do 05.08.2014. Vrijeme je da počnemo planirati logorovanje idućeg ljeta!

Fotografija s ovogodišnjeg logorovanja ima puno. Stoga vas molimo za strpljenje, jer fotke će trebati probrati te ćemo ih polako podizati na portal. U idućih desetak dana sigurno će vam biti dostupne za uživanje.