Ovo je kviz koji uz pomoć roditelja mogu riješiti i vučići i izviđači. Tko riješi dobiva bodove, kome se ne da-ne ulazi u nagradni bubanj.

Pred nama je Dan planeta zemlje, a za nama Svjetski dan voda. U subotu 28.03. neki od nas su svoju ekološku osviještenost iskazali uključivši se u akciju Sat za planet i ugasivši svjetla u svom stanu barem na sat vremena.

Povodom ova tri ekološka međunarodna dana priredili smo vam ekološki kviz, za koji ćete odgovore morati potražiti na internetu. Možda će biti malo drugačiji od ponuđenih, ali pronađite barem što sličnije.

KVIZhttps://docs.google.com/forms/d/1SQ_9hFwhh-NxsLCWpNKEF2s7jNUb8_1bjLtawBKVX9A/edit?fbclid=IwAR3b-kY1d6s-QG98vwLZCiH1CuukTrY7JSGI2TaHtkre2–Khb_Butllji8

Odgovore na pitanja potražite u sljedećem članku (otvorite ga na poveznici), pa provjerite koliko ste točno riješili:

DAN PLANETE ZEMLJA – KVIZ S ODGOVORIMA

Kao uvod u temu pročitajte tekstove: 

Dan planeta Zemlje

Sve što zadesi Zemlju, zadesit će i sinove Zemlje… Zemlja ne pripada čovjeku: čovjek pripada Zemlji… Brinite se za Zemlju kao što smo se brinuli i mi… Čuvajte je za vaša djecu i volite je, poručio je indijanski poglavica Seattle tadašnjem američkom predsjedniku Franklinu Pierceu kada je on 1854. godine odlučio kupiti indijansku zemlju na sjeverozapadu Amerike.

Poglavica, prema kome je nazvan američki grad Seattle, dakako, nije uspio sačuvati indijansku zemlju, ali je njegovo pismo “bijelom čovjeku” postala globalna ekološka poruka koja je danas aktualnija nego kada je napisana.

Globalno zagrijavanje koje sa sobom nosi sve učestalije vremenske ekstreme, nesmiljeno krčenje tropskih šuma, brojne biljne i životinjske vrste na rubu istrebljenja, zarazne bolesti poput AIDS-a, nestašica pitke vode koja vodi političkoj nestabilnosti, samo su neke od teških boljki našeg Plavog planeta čiji dan obilježavamo svake godine 22. travnja.

Ideja o Danu Zemlje rođena je u glavama Amerikanaca Petera Tamarasa i Johna McConnela koji je tu zamisao prvi predstavio 1969. godine na konferenciji UNESCO-a. Sam naziv “Earth Day” skovao je Joseph Alioto, bivši gradonačelnik San Francisca, gdje je 1970. godine održana prva proslava u čast našeg planeta.

Dan planeta Zemlje obilježava se svake godine 22. travnja na svim kontinentima brojnim događanjima posvećenim očuvanju i zaštiti okoliša. Obilježavanje Dana planeta Zemlje usmjereno je prema zaštiti prirodnih resursa našeg planeta i ima za cilj skrenuti pozornost na opasnost koja prijeti životu na Zemlji zbog porasta globalnog onečišćenja.

Dan planeta Zemlje službeno se obilježava od 1992. godine kada je tijekom Konferencije UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru, na kojoj je sudjelovao velik broj predstavnika vlada i nevladinih udruga, usklađen dalekosežni program za promicanje održivog razvoja.

Na prijedlog bolivijske vlade 2009. godine Opća je skupština UN-a 22. travnja proglasila međunarodnim Danom planeta Zemlje kako bi se ojačala svijest ljudi prema prirodnom okolišu.

U Hrvatskoj se Dan planeta Zemlje organizirano obilježava od 1990. godine.

Izvor/autor: Tanja Rudež / jutarnji.hr

Povodom Svjetskog dana voda, 22. ožujka

Značaj vode i vodnih resursa za opstanak

Voda je tekućina života, osnovni preduvjet života, nastanka i razvoja civilizacije te predstavlja vrijednost nemjerljivu materijalnim dobrima. Voda je najzastupljenija tvar u građi svih živih bića pa se s pravom može tvrditi da je voda život. Ne postoji ništa što je može zamijeniti. Ujedinjeni narodi 1993. godine proglasili su 22. ožujka Svjetskim danom voda.

Vodena masa prekriva čak 71% površine planete Zemlje. Od sveukupne količine vode na Zemlji, 97,5% je slana voda, a 2,5% slatka voda. Najveći dio slatke vode „zarobljen“ je u ledenjacima (68,9%), dok podzemne vode čine 30,8%, a jezera i rijeke svega 0,3% sveukupne slatke vode. Procjenjuje se da je samo 1% slatke vode od ukupne količine vode na planeti Zemlji moguće koristiti za sve potrebe čovječanstva. Kruženje vode u prirodi stalan je proces koji omogućuje život na planeti: voda iz mora i oceana isparava, u atmosferi se kondenzira i u različitim oblicima pada na tlo. Površinskim ili podzemnim tokovima opet dospijeva do mora i oceana te se proces neprestano ponavlja. Voda se u procesu kruženja može zagaditi u bilo kojoj fazi, a izvori zagađenja su: tvorničke otpadne vode, zagađenja naftom i naftnim derivatima, kemikalije iz domaćinstava koje koristimo u vidu različitih sredstava za čišćenje, kemikalije iz poljoprivrede (pesticidi, insekticidi, umjetna gnojiva i slično), vode iz septičkih jama i kanalizacije, odlagališta otpada, kisele kiše itd. Kada govorimo o vodi nije nam važna samo količina, nego i kvaliteta vode. Više od milijarde ljudi ili petina stanovništva nema mogućnost stalnog korištenja zdravstveno ispravne vode. U svijetu zbog zdravstveno neispravne vode godišnje umire prosječno 15 milijuna ljudi. Najlošije stanje je u zemljama Afrike i Azije.

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja ima značajne rezerve čiste pitke vode. Između 188 zemalja u svijetu po bogatstvu i dostupnosti vodnih izvora po stanovniku Hrvatska je na 5. mjestu u Europi i 42. mjestu u svijetu. Imamo dovoljne zalihe vode za svoje potrebe za nekoliko sljedećih desetljeća. U Hrvatskoj značajno vodno bogatstvo predstavljaju podzemne vode (12%). Oko 90% vode koju koristimo za vodoopskrbu je podzemna voda. Naše podzemne vode su bolje kvalitete od podzemnih voda u visoko razvijenim zemljama. U Hrvatskoj se vodom iz javne vodoopskrbe služi oko 80% stanovnika, a predviđa se da će taj postotak u 2015. godini iznositi 94%, što bi Hrvatsku približilo prosjecima zemalja EU. Većina građana Hrvatske jednostavno otvori slavinu i koristi zdravu pitku vodu iz vodoopskrbnih sustava. Prosječna potrošnja vode iz vodovoda iznosi 138 litara po stanovniku dnevno. Preostali dio stanovnika opskrbljuje se vodom iz lokalnih vodovoda i iz vlastitih vodoopskrbnih objekata (bunari, cisterne). Bez obzira na način vodoopskrbe, s obzirom da vodu pijemo svaki dan tijekom cijeloga života, važno je da je zdravstveno ispravna, odnosno da ne sadrži mikroorganizme ni kemijske tvari koje bi nam mogle naštetiti.

Zdravstveni značaj vode izražen je u činjenici da osiguranje dovoljnih količina zdravstveno ispravne vode poboljšava uvjete života, podiže razinu zdravstvene kulture stanovništva, smanjuje morbiditet, prije svega od zaraznih bolesti te tako neposredno povećava prosječnu duljinu i kvalitetu života.

Voda čini prosječno od 65 do 70% mase odraslog čovjeka. Kako starimo, tako se i količina vode u našem tijelu smanjuje. Vodu, osim pićem, unosimo u organizam hranom, a jedan dio nastaje u organizmu oksidacijom hrane. Prosječno čovjek dnevno u organizam unese oko 2,5 litre vode. Tijekom godine dana popijemo oko 1000 litara vode. Koliko ćemo vode popiti ovisi i o težini, klimatskim uvjetima, aktivnostima itd. Preporuka je dnevno popiti litru i pol do dvije litre vode. Ta količina otprilike stane u sedam do osam čaša. Vodu bi trebalo piti u malim količinama tijekom cijelog dana jer smo u trenutku kad osjetimo žeđ već lagano dehidrirani. Najbolje je vodu držati nadohvat ruke, čime ćemo potaknuti refleksno pijenje vode.

Voda je sastavni dio našeg tijela, gradi organe, prenosi hranu i kisik u stanice i odnosi otpadne produkte metabolizma, sudjeluje u kemijskim reakcijama, služi kao otapalo mineralima, vitaminima i aminokiselinama, ima važnu ulogu u reguliranju tjelesne temperature. Smanjenim unosom tekućine, smanjuje se volumen krvi koja hrani srce, mozak, mišiće i ostale organe i tkiva pa su oni manje sposobni obavljati svoje normalne funkcije. Pri manjim gubicima vode u organizmu čovjeka javljaju se smetnje u obliku glavobolje, manjka koncentracije, poremećaja mentalnih funkcija, smetnji u radu bubrega, probavnog sustava i srca. Bez vode možemo izdržati puno manje nego bez hrane. Do smrti dolazi već nakon nekoliko dana ako organizam izgubi 10 do 20% cjelokupnog volumena tekućine. Iako je razvijena spoznaja o važnosti pijenja vode, okupiranost radom i ubrzani ritam i stil života, pijenje tekućine čine sporednom aktivnošću.

U svijetu se najviše vode troši na poljoprivredu, industriju, a najmanje u domaćinstvima. Onečišćivači voda su: otpadne vode, industrija, promet, odlagališta otpada, kemikalije koje se koriste u poljoprivredi. Samo jedan gram pesticida može onečistiti 10 milijuna litara vode! Bez vode ne možemo, zalihe vode nisu neiscrpne i mogu se lako zagaditi. Razvoj industrije i poljoprivrede, koncentracija stanovništva u većim urbanim sredinama kao posljedicu ima sve veće i teže poteškoće u smislu zaštite voda općenito, a naročito postojećih izvora vode za piće, kao i onih koje se planiraju koristiti za potrebe vodoopskrbe.

Kakvu ćemo vodu piti u budućnosti, ovisi o nivou ekološke svijesti svakog pojedinca (racionalnoj potrošnji), primjeni sustavne tehnologije, obradi i pročišćavanju otpadnih voda, kontroliranoj primjeni agrotehničkih sredstava (pesticida), kontroliranom i neškodljivom odlaganju svih kategorija otpada i planiranju aktivnosti te ponašanju u skladu s ciljem očuvanja i zaštite voda.

Autorica članka: dr. sc. Sonja Tolić, dipl. ing., voditeljica Odjela za zdravstvenu ispravnost i kvalitetu voda, Služba za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju.

Svjetlosno zagađenje planeta

Svjetlosno zagađenje je globalni problem koji utječe na cijelu ljudsku populaciju iako je ono nepoznanica za većinu ljudi. Svjetlosno zagađenje je svaka nekorisna emisija umjetne svjetlosti u prostor izvan zone koju je potrebno osvijetliti (ceste, ulice, trga, spomenika, reklame). Glavna značajka zagađenja svjetlom jest povećanje svjetline neba za vrijeme noći uzrokovano umjetnom rasvjetom. Svako emitiranje umjetnog svjetla u područja gdje je ono nepotrebno ili neželjeno rezultira zagađenjem neba i okoline viškom svjetlosti odnosno nestankom noći.

Iako je na prvi pogled ovaj problem djeluje beznačajano, posljedice koje za sobom povlači vrlo su značajne za čovjeka i njegov okoliš.

Ukoliko se pridržavamo nekih osnovnih pravila svjetlosno zagađenje lako je spriječiti. Potrebno je koristiti ekološka rasvjetna tijela jer samo potpuno zasjenjena rasvjetna tijela ne dozvoljavaju rasipanje svjetla u okoliš. Da bi svjetlo služilo svrsi treba biti usmjereno direktno i samo prema tlu ili površini koju treba osvijetliti. Također postoje i zakonske norme o graničnim vrijednostima svjetlosnog zagađenja, a najviše može učiniti pojedinac mijenjajući vlastite životne navike, ali i potičući okolinu svojim primjerom.