Dugi radni vikend, oplahnut kišom u subotu, prethodio je petom samostalnom logorovanju Turovaca, koje ove godine provodimo na Cerovskom vrhu.
Ljetnom logorovanju skauta odazvalo se pedesetosam stalnih sudionika, koje je svojim povremenim dolaskom podržalo još troje članova. Ove su godine na logorovanju prisutni svi predvodnici i odrasli voditelji odreda što pokazuje da se i mi veselimo višednevnom boravku u prirodi.
Pripreme za logorovanje počele su davno prije datuma službenog početka. Redovito smo pratili prodajne kataloge i akcijsku prodaju. Pred sam početak logorovanja postali smo svjesni da šatora neće biti dovoljno za prijavljeni broj sudionika pa smo morali kupiti nove i popraviti postojeće. Uz to trebalo je „nažicati“ dovoljno spremnika za vodu, dogovoriti korištenje vode za piće i tuširanje, organizirati izlete, prijevoz, osmisliti program i prirediti sav potreban materijal, dogovoriti angažman suradnika u provedbi programa … sve to su poslovi kojih mnogi nisu niti svjesni.
Našu zahvalnost zaslužuju Stjepan Kosić iz Mjesnog odbora Cerovski vrh koji nam od prvog dana pomaže u organizaciji i pripremi ovog, sada već možemo reći, uspješnog logorovanja. Domagoj Matković i Mladen Brcković su nam pomogli osigurati spremnike za dovoljnu količinu vode. U tome nam je uvelike pomogla i tvrtka VG Vodoopskrba, koja nam je omogućila korištenje vode iz gradskog vodovoda i spremnika za vodu, kao i članovi DVD-a Cerovski vrh, koji su brinuli da ni u kojem trenutku ne ostanemo bez dovoljne količine vode za kuhanje, piće i pranje. Tati Mladenu Brckoviću zahvaljujemo i kao donatoru koji nam je pomogao kupnjom šatora. Drva nam je donirala obiteljska pilana Hermanović iz Vukomerića.
Ovogodišnje logorovanje programski je osmislio Mario, a u provedbi programa koji je morao biti dovoljno interesantan djeci, pomogle su mu tri Jelene, Melani, Megi, Klaudija, Emma i dva Alena. Na logoru imamo Milanu koja nam svojim majčinskim i medicinskim savjetima pomaže uvijek kad zatreba. Na tome što se odlično hranimo moramo zahvaliti teti Mirjani, majstorici od kuhače, a njoj i svima nama pomoći svoje vrijedno društvo ponudile su majke Ivana i Mery te seka Barbara. Za vikende s nama su bili Davorka, Denis i Željko, a pomoć u prijevozu opreme pomogli su nam Danijela, Gordana i Ivan. Svima hvala od srca što su nam pomogli da u karavani od desetak vozila uspijemo prebaciti odjednom svu opremu na Cerovski vrh.
Konačari su na teren izašli još u petak, 15.07.2016. godine. Kišnu subotu proveli smo u zgradi društvenog i vatrogasnog doma u kome smo sastavili konstrukcije tuš-kabine te praonik za ruke i posuđe. Kiša je srećom padala samo u subotu tako da smo u nedjelju uspjeli osušiti tlo i pored nogometnog terena postaviti sve šatore. Ubrzo je formiran impresivan logorski krug. Ovolika količina šatora i činjenica da pod njima spavaju članovi samo našeg odreda učinila nas je radosnima i veselima.
No, pravo je uzbuđenje uslijedilo tek dan kasnije. U rano jutro kada smo trebali krenuti po djecu u Goricu nismo uspjeli pronaći ključeve Alenovog auta. O ne, što sada. Zovi Jelenu, traži ključeve, nervoza preko mobitela … To!!! Pronašli smo ih! Stigli smo do Gorice na vrijeme te utovarili opremu i sudionike s njihovom osobnom opremom. Avantura je mogla započeti.
Među sudionicima je velik broj onih kojima je ovo tek prvo logorovanje, ali i prvo izdvajanje iz obitelji. Zbog toga smo već prvi dan imali nekoliko suza. Zahvaljujući razumijevanju i podršci roditelja, riječima utjehe i zagrljaja djecu smo uspjeli zadržali preko noći, pa još dan … i još jedan i tako već četvrtog dana nije više bilo suza na licima već samo veselje i smijeh.
Prvoga dana malci su rastegnuli ležaljke i montirali police za osobnu opremu u šatorima. Dan je bio sadržajan i sportski nastrojen, pa smo već toga dana odigrali graničara ispred lovačkog doma. Idući dan započeli smo s radionicama na kojima su djeca izrađivala vrlo praktične i potrebne objekte – jarbol, kapiju i sušionice za rublje. Poletarci i pčelice su učili kako izraditi različite vrste vatrišta i tipove vatri, a čim je sunce zašlo uslijedili su sportski susreti. Natjecali smo se u preskakanju užeta te gađanju lukom i strijelom, što nas se posebno dojmilo.
Svim sudionicima Mario je podijelio prve novčiće, a ostale zarađujemo (skupljamo i gubimo) prema svom zalaganju, urednosti i pristojnosti, kao članovi i kao patrola. Zarađenim novčićima moći ćemo kupiti neku poslasticu. Djeca su ozbiljno zagrizla za osvajanje srebrnih i zlatnih rimskih novčića koje mogu zaslužiti aktivnim sudjelovanjem na radionicama, pomaganjem u kuhinji, održavanjem urednosti svojih šatora te pohvalama voditelja aktivnosti. Novčići se zarađuju na veliko, ali i gube za svaku „nepodopštinu“, neizvršavanje radnih zadataka i neodržavanje reda u šatoru.
Večer smo završili pored logorske vatre na zabavnom programu gdje smo predstavili patrole koje su dobile imena po rimsklim bogovima i božicama: Venera, Minerva, Jupiter, Saturn, Mars i Fortuna. Treba napomenuti da smo ovogodišnje logorovanje posvetili rimljanima i njihovoj srednjovjekovnoj kulturi i božanstvima.
Sportski susreti su djeci najdraži dio dana, no s velikim zanimanjem sudjeluju i u radionicama vezanja čvorova, pružanja prve pomoći i orijentacije.
Drugog dana logorovanja neočekivano su nam pomoć ponudili djelatnici Hrvatskih šuma (šumarije Pokupsko) koji su djecu poveli u šetnju šumom te upoznavanju flore i faune lokalnih šuma. Sve što su toga dana naučili, djeca su prenijela na vrlo zanimljive i originalne zidne plakate. Plakati su bili vrlo lijepi pa su nagrađeni novčićima. Koje je to radost i veselje bilo, jupi!
Već trećeg dana smo pilili kao veliki, a navečer je uslijedilo pravo iznenađenje. Mario kao car Cezar … Ha, ha, ha.
Cezar i njegova vojska postavili su na terenu olimpijski poligon. Rimljani su se patrolno natjecali u olimpijskim disciplinama: skok u dalj, skok u vis, boćanje, sprint te gađanje lukom i strijelom. Naravno da smo navijali iz sveg glasa i dobro se zabavili. Ponovno su podijeljeni brojni novčići zbog čega je Cezar bio jako sretan. Večer je opet završila smijehom jer smo je proveli uz skečeve i pjevajući pored logorske vatre.
Svako jutro nam je jednako teško ustati! Doručku prethodi smotra urednosti šatora. Ona ponekad nije ugodna jer nas odrasli malo i „pošpotaju“ zbog neurednih i nepospremljenih šatora, ali još smo mali pa ćemo s vremenom naučiti. Dosad smo pravili kutijice za novčiće, opremu za rimskog vojnika (kaciga, oklop, mač, koplje), male splavi od drveta. Veliko veselje predstavljalo nam je kupanje na rijeci Kupi, no prije toga posjetili smo toplanu u Pokupskom koja radi na biomasu.
Radionice, sportske i ostale dnevne aktivnosti vidljive su na svakom koraku, a kako to rade turopoljski skauti vrlo često navrate pogledati lokalni stanovnici. Uspostavili smo odlične odnose s najbližim susjedima kojima odnosimo napoj, a susjedi su nam omogućili da fotke i ovaj članak podignemo na portal već s Cerovskog vrha, iako je telefonski signal nestabilan i dosta slab. Stanovnici su s veseljem uoćili da smo bili prisutni i na nedjeljnoj Svetoj misi u lokalnoj župnoj crkvi u Dubrancu.
U svakom slučaju, posebno samo zadovoljni radom i redom koji smo uspostavili na logoru. Već sada izgleda odlično. Treba imati u vidu da na ovom logorovanju većina sudionika nije starija od 11 godina, ali djeca su odlično prihvatila svoj novi način života – aktivnog života u prirodi!
BP