Osmi dan. Četvrtak. Iako sve planirane aktivnosti provodimo redovito, cijelog smo dana opterećeni pesimističnim prognozama koje najavljuju olujno nevrijeme s kišom i organskim vjetrom. Odlučujemo da će dežurni tijekom noći biti odrasli kako bi situaciju što bolje držali pod kontrolom.

Prognoze govore da bi do pogoršanja vremenske situacije trebalo doći idućeg dana oko 16 sati. Radio Istra najavljuje dolazak ciklonalnog vala već u jutarnjim satima. Neke od postaja najavljuju pogoršanje tek tijekom noći. Informacije zbunjujuće, pa je trebalo donijeti odluku kako prilagoditi program logorovanja, a da nas ne iznenadi niti da propustimo nešto zbog čega bismo kasnije mogli žaliti.

Pred večer smo priredili sportske susrete. Patrole su se natjecale u scoutballu, badmintonu, sjedećoj odbojci i graničaru vezanih nogu. Večernji zabavni program ispunili su skečevi koje su pripremile patrole i voditelji. Skečeve smo razbili s nekoliko setova izviđačkih pjesama.

Deveti dan je ponovno posvećen izletu. Jutro sunčano, pa odlučujemo da se na izlet pođe, a koliko ćemo se zadržati – odredit će vrijeme. Ovoga puta zaputili smo se na otok Košljun, na kome je od 15. stoljeća smješten franjevački samostan, a danas trojica franjevaca koji tamo stalno borave posjetiteljima nude muzejski postav te razgledavanje samog samostana, lokalnog groblja i crkve Blažene Djevice Marije.

Na Košljun smo zaplovili brodom sa Svetog Mikule, uvale na poluotoku Prnibi, nasuprot Puntu. Do tamo smo došli osobnim vozilima, a potom oko 5 kilometra pješice bijelim šumskim putem. Nakon obilaska otoka brodom smo otplovili do povijesne građevine, crkve Svetog Dunata, na ulazu u Punat. Tu smo odgovorili na posljednja pitanja u istraživačkom kvizu koji je popratio današnji izlet. Kod Dunata smo se i okupali da ugledna profesorica Ljiljana održala je kreativnu radionicu pisanja glagoljice. Vozači su po povratku imali dodatni izazov, vratiti se na Sv. Mikulu po vozila kako bi nas mogli odvesti kući.

Prije polaska na izlet krevete i nužnu odjeću preselili smo u kuću, za slučaj da tijekom dana padne obilna kiša a stari šatori popuste i promoče, ili za slučaj da orkanska bura nastupi prije očekivanog vremena i odnese nam šatore.

Nikša, Alen i Milana su za vrijeme izleta dodatno učvrstili i osigurali šatore te pospremili svu opremu koja je ostala na otvorenom. Prognoze govore da bi nevrijeme moglo nastupiti iza 16 sati. Ipak, kako dan odmiče čini se da će zaobići Krk. Oko 19 sati navukli su se tamni oblaci i nekoliko kapi kiše uvjerilo nas je da smo donijeli dobru odluku da djecu preselimo na sigurno.

Na večer smo ih okupili u vrtnoj blagovaonici i održali uspješnu karaoke večer. Oko 23 sata „logoraši“ su pošli na počinak, a odrasli su se rasporedili na noćno dežurstvo, drugu noć za redom. Oko dva sata izlio se petominutni pljusak, koji je toliko navlažio tlo da niti nakon obilaska logorskog kruga u natikačama noge nisu ovlažene. Tijekom noći u nekoliko navrata vjetar je zapuhao malo jače, ali u jutro smo mogli tek zaključiti: „tresla se brda – rodio se miš!“.

Deseti dan – subota. Da bi opravdali apokaliptične prognoze novinari su očito morali iskonstruirati vijest. Navodno je nevera krenula tijekom noći s Krka. S ovoga na kojem smo mi – NIJE! Od jutra su uslijedili brojni pozivi prijatelja koji su se zabrinuti raspitivali kako smo preživjeli noć. Hvala im na brizi, pravi su prijatelji, ali zaista nije bilo nevremena koje bi nas ugrozilo, pa čak niti ozbiljnije zabrinulo. Ipak, bili smo pripravni i na najgore!

Odspavali smo sat vremena duže, da se odmorimo od napornog tjedna za nama. Lijepo, sunčano jutro ohrabrilo nas je da se zaputimo na plažu. Na cestama i parkiralištima prodajnih centara iznimna gužva. Na parkingu uz more – pustoš. Tek pokoji auto. Na plaži tek najhrabriji. Pridružili smo im se i uživali u umjerenom jakom vjetru koji je ublažio utjecaj sunčevih zraka. More iznimno toplo. Valovi visoki i do pola metra, što je kupanje učinilo zanimljivijim. Neugodan je tek izlazak iz mora, ali nakon sušenja nastavili smo graditi i uglavnom smo svi dovršili svoje kamene kućice, odnosno makete koje ćemo kao suvenir ponijeti kući s ovogodišnjeg logorovanja.

Na večer smo, po želji sudionika, ponovili karaoke večer. Ovoga puta vod vedrim nebom. Pjesma je orila logorskim krugom do 23 sata. Diverzanti su odlučili zagrijati noćnu atmosferu, pa su lomljavom grančica i roktanjem (poput divljih svinja) iz obližnje šume razbudili snene dežurce!

Jedanaesti dan – nedjelja. Dan započinjemo Svetom misom u krčkoj katedrali. Župnik je u propovjedi naglasak stavio na budnost. Tu je riječ istaknuo barem dvadeset puta, a kako se ona ponavljala tako su naši članovi u prvim redovima više zijevali. Od umora i topline u crkvi glave su klonule, tijela se njihala napred-nazad, a predvodnici su trkali sad jednoga, sad onog pored njega … Preživjeli smo i to, te smo se vratili u logor. Autima. Tamo smo odradili patrolne sastanke, a nakon obilnog ručka zapovjeđen je STROGI odmor. Spavanje u hladu.

Potom smo oko 15 sati (opet vozilima) otišli na plažu, gdje smo uz kupanje i polaganje vještarstava i vještina u vodi ostali do 19 sati. Vještarstvo Ribica položili su Hrvoje Kušen i Antonio Baltić, a vještinu plivač Alen Bečar i Leon Šakić. Čestitke !!!

Nakon večere smo se uredili. Obukli smo svoje najsvečanije (mnogima i najčišće) ruho – izviđačku odoru, stavili marame oko vrata i zaputili se u grad Krk. Iza ovakvog obrazloženja krilo se iznenađenje. Odveli smo sve sudionike logorovanja na krčki kaštel, povijesnu obrambenu utvrdu koja opasava staru gradsku jezgru grada Krka, gdje smo pod osvijetljenim zvonikom krčke katedrale za šestero članova izviđačkih odreda iz Samobora i Velike Gorice organizirali svečano polaganje izviđačkog obećanja, odnosno zavjeta. Od tada dobili su pravo nošenja odredske izviđačke marame oko vrata, odnosno njena je dužina ili boja prilagođena uzrastu.

Turovci su na tome čestitali Matei Birek te Ivani Medved i Leonu Šakiću, a Samoborci Niki Martić, Marku Tomekoviću i Ljiljani Facko. Dobro nam došli u izviđačko bratstvo !

Ozarenih lica, opijenih pogledom s krčkog kaštela i svečanošću na njegovom vrhu, veselje smo podijelili s našim prijateljima uz sladoled i hladne napitke u gradu. Po povratku u logor nije bilo potrebe da nas upute na spavanje. Tada su na scenu nastupili diverzanti, pa je Leon ostao bez dijela svog znamenitog plavog čuperka!

Dvanaesti dan – dan prije kraja. Odmah nakon ustajanja i doručka krevete i nužne stvari ponovno smo preselili u kuću. Ovoga puta ne zbog očekivanog nevremena, već kako bismo mogli započeti s rušenjem šatora u logorskom krugu. Sreća je što su prije podne u hladu pa je lako raditi. Čišćenje, pospremanje i pakiranje završili smo oko 11 sati, kada smo se spakirali i preselili na plažu. Treba iskoristiti još ovo malo vremena koliko nam je preostalo za kupanje i sunčanje.

Na plaži živa rikavela. Svatko se izvalio na svoj ručnik. Ni u more se ne daju. Svi su željni odmora, izležavanja i ispraznog zurenja u sunce kroz krošnje drveća koje nas nadvisuje. Da razbijemo monotoniju Marija smo zatrpali šljunkom. Zatim smo Leona bacili u more, a potom je zaredalo bacanje svakoga tko nam se našao usput. Čak su i turisti došli slikati ovu tradicionalnu zabavnu igru primitivnih mladih Balkanaca !

Sunce zalazi, pa krećemo put logora gdje se treba istuširati i pripremiti stihove za večernju Žuru i žurku koja slijedi! Prije toga odigrali smo napad na logor. Jedna je ekipa, pod svjetlom svjetiljki, u njemu tražila poznatu stvar, dok je druga branila logor i za njih tajnoviti predmet, odnosno sve što su posumnjali da bi mogao biti željeni predmet protivničke ekipe. Bilo je veselo!

A kako je protekao zadnji logorski dan … doznajte već sutra, prekosutra!

PRIKUPLJAMO FOTKE SVIH NAŠIH FOTOGRAFA !