Nakon što smo popunili redove postojećih jata te smo u rujnu formirali jedno novo jato “Plavi dupini” i patrolu mlađih izviđača “AvanTURista”, zaputili smo se na prvi izlet u ovoj školskoj godini. Prema mišljenju predvodnika odličan izlet, jer umjesto vožnje autobusom prošetali smo oko 6 kilomatara od Velike Gorice, preko Gradiča do Donje Lomnice, a potom preko kanala do Starog grada u Lukavcu.

Unatoč strepnjama roditelja šetnjica nije bila nimalo teška i zahtjevna. I oni najmlađi su je s lakoćom svladali. Dapače, bilo je vrlo zabavno. Naučili smo se kretati u koloni, po nogostupu i uz rub kolnika, a istovremeno smo pjevali i razgovarali. Iskusni predvodnici lako su kontrolirali pačiće, a nije to ni bilo lako s obzirom da je trebalo upravljati kolonom od čak 43 djece. Oprezno smo prelazili brojna raskrižja i cestovne prijelaze te zaustavljali promet prema potrebi.

Prvi smo se put zaustavili pored crkve Svetih Petra i Pavla kako bismo jače zavezali tenisice, zategnuli naramenice na ruksacima i otklonili svaki nabor koji nas je žuljao. Kroz Cromosovo naselje brzo smo izbili na željezničku prugu, a potom pothodnikom ispod “autoceste” u naselje Gradiče. Tamo smo morali biti vrlo oprezni jer uz cestu između Gradiča i Donje Lomnice nema uređenog nogostupa, ali već oko 9:30, sat i pol nakon polaska došli smo do svog prvog odredišta, Kurije Modić-Bedeković koja je tek tjedan dana ranije otvorila svoja vrata za posjetitelje, nakon što je rekonstruirana i stavljena u nadležnost Muzeja Turopolja.

Kurija zajedno s bogatim inventarom i pripadajućim gospodarskim zgradama te vegetacijom predstavlja rijetko očuvan primjer autohtonoga baroknog graditeljstva. Bila je središte kulturnih zbivanja. Mnogi umjetnici boravili su u njoj: A. G. Matoš, August Šenoa, Dragutin Domjanić, Franjo pl. Lučić, Zlatko Baloković, Matko Peić, koji je u svojim putopisima „Skitnje“ dao dojmljiv opis Donje Lomnice i kurije. U kuriji su snimani mnogi filmovi i serije: „Kuća duhova“ redatelja Bogdana Žižića, „Turopoljski top“ redatelja Eduarda Tomičića, film o Matošu „Ljeto za sjećanje“, film o Gjalskom, serija „Ljudevit Posavski“, serija „Vaši i naši“.

Kurija Modić-Bedeković smještena je na rubu naselja na blagoj uzvisini pod velikom starom lipom kurija Modić – Bedeković jedan je od rijetkih do danas sačuvanih primjera autohtone stambene gradnje, drvenih kurija turopoljskog plemstva. Sagrađena je 1806. g. Tip gradnje je i ovdje poštovan kao i kod ostalih ovakvih objekata: u prizemlju gospodarske prostorije, a na katu sobe. Sve je ovdje zadržalo dah prošlosti, a u dobroj mjeri je sačuvan izvorni izgled unutrašnjosti. U prostorijama se nalaze krasne peći za grijanje, stilski namještaj i rodoslovlje obitelji Modić.

Nakon obilaska kurije i igre na obližnjoj livadi zaputili smo se prema Lukavcu. Tu nas je pred Starim gradom dočekao kaštelan Željko pl. Stanilović i upoznao s poviješću turopoljskog kaštela.

Prvi put se spominje 1256. godine kao “caput Lukavez”, no točna godina kao ni mjesto izgradnje nisu poznati. Prvobitna građevina bila je od drveta sa svrhom utvrde za obranu od Turaka. Godine 1481. utvrda dolazi u ruke medvedgradskog gospodara Ivana Tuza, a kada su Turopoljci ponovno došli u posjed grada 1553. godine bio je već razvalina. Ponovno je izgrađen 1612. godine opet od drveta, a današnji kameni dvorac sagrađen je 1705. godine. Jedina je zidana utvrda u Turopolju. Dvorac Lukavec pripada tipu ravničarskog kaštela opkoljenog vodom s kulama za bocnu obranu.

Nad ulaznim vratima dvorca uklesan je grb Plemenite opčine turopoljske s postranim lavovima i natpisom „Insignia Universitatis nobilium campi Turopolya 1752.“ U prizemlju su bile prostorije za zatvorenike, stan gradskog čuvara te staje. Na katu su kapelica sv. Lucije, puškarnice i velika dvorana u kojoj su se održavala plemenitaška “spravišća”, odnosno skupštine.

Mi smo u kaštelu ručali pečene kobasice i popili čaj koji su za nas na vatri pripremili predvodnici. Za odlično pečene kobase zaslužna je Jelena P. iako sama u njima nije uživala. Mario i Alen su nam pokazali kako se pali te su potom održavali vatru na kojoj je skuhan i čaj, a Jelena T., Emma i Melani za to su vrijeme zabavljale poletarce i mlađe izviđače.

Taman na vrijeme, a zapravo radi ručka, sklonili smo se pod krovom Starog grada od poslijepodnevne kiše. Iako smo planirali i kući se vratiti pješice, dozvali smo roditelje da s autima dođu po nas. Tako smo se umjesto u 17 sati, vratili sat vremena ranije, no nakon vrlo zanimljivog i programom ispunjenog dana.

VIŠE FOTKI POTRAŽITE U GALERIJI FOTOGRAFIJA !!!