Posljednji ovogodišnji tematski izlet, s ciljem upoznavanja domovine, upriličili smo u Krapinu i Krapinske toplice.

Odličan odaziv članova Turopoljske udruge skauta “TUR” obilježio je i posljednji ovogodišnji programski izlet. Uz 64 članova udruge pridružilo nam se u šestero roditelja i jadna seka, pa smo tako nastavili odličnu suradnju s obiteljima naših članova.

Povijest i kultura grada Krapine usko je vezana uz vjeru naroda toga kraja. Tako smo i mi svoj obilazak Krapine započeli s Trškog vrha, do kojeg smo se jedva uspeli. Strm uspon i zaleđena/masna cesta zaustavili su naš veliki autobus usred brijega, pa smo do prekrasne crkve na vrhu morali prošetati. Autobus prazan i s boljim zaletom na kraju se uspio uspeti.

Crkva na Trškom Vrhu jedna je od najljepših baroknih crkava u ovom dijelu Hrvatske. Građena je od 1750. – 1761. godine, a sagradili su je pobožni građani i seljaci kao svoju zavjetnu crkvu. Crkva je sagrađena kako bi u nju bio smješten čudotvorni Marijin kip donešen iz Jeruzalema, koji je i prije gradnje crkve pomogao mnogim ljudima u bolesti i teškoćama – pa su ga ljudi smatrali čudotvornim. Iako nismo imali vremena obići je iznutra, kažu da crkva nadahnuje ljepotom svoje unutrašnjosti, bogato izrađenim oltarima, umjetničkim slikama i rijetkim orguljama majstora Antona Romera iz Graza. Uokolo crkve nalazi se cinktura građena u obliku osmerokuta, a u svakom kutu je podignuta mala kula za kapelicu.

Usred Krapine nalazi se rodna kuća Ljudevita Gaja, jednog od vodećih iliraca, koja nam se našla mimo noge, i Župna crkva sv. Nikole, koju smo razgledali iznutra uz pogled na njene jedinstvene orgulje. Sve Nikola ujedno je i zaštitnik grada i župe, pa je naš izlet u Krapinu samo nekoliko dana nakon njegova dana, ispao vrlo prigodan. Sveti Nikola sjetio se i nas, te nas je počastio slatkišima na povratku kući, no mi smo svoju šetnju kroz Krapinu nastavili uz franjevački samotan i crkvu sv. Katarine, nedaleko od ulaska u arheološko nalazište i Muzeja krapinskih neandertalaca, koji je bio naša sljedeća destinacija.

Pogledali smo film o životu neandertalaca, a potom uz pomoć i stručno vodstvo naših odredskih vodiča obišli muzej kroz nešto više od sat vremena. Čekao nas je ručak, pa je valjalo požuriti … barem smo mi tako mislili. Došli smo do restorana gdje su se tete čudom začudile kada je u njega ušlo 72 ljudi. Šef kuhinje zaboravio je, naime, osoblju prenijeti informaciju da dolazi osamdesetak ljudi na ručak, pa smo morali strpljivo pričekati nekih 45 minuta kako bi tete ispržile pohance i pomfritiće kako bi nas nahranile. Nebumo im to uzeli za zlo, jer uložile su zaista nadljudske napore da izvuku šefa i pokazale su da nije svaki put 2+2=4, pogotovo kad netko zafuša 🙂

Zbog kasnijeg ručka kasnije smo stigli i na kupanjac u obližnje Krapinske toplice, točnije u obnovljeni kompleks Aquae Vivae, gdje su nas lijepo dočekali, a i mi smo se potrudili biti dobri i pristojni gosti. Kupanje, vožnja vodenim toboganima i talasanje na umjetnim valovima lako su “ubili” tri sata našeg boravka u “vodi života”.

Sušenje kose začudo je trajalo znatno kraće negoli smo očekivali. Za to je vjerojatno zaslužan i velik broj sušila za kosu koja su ponijeli sami članovi/članice, pa smo uz dobru koordinaciju i pomoć brzo uspjeli posušiti više od šezdeset glava! Umor je bio evidentan, a slatkiši su ga ublažili, pa smo živahno doputovali kući sa sat vremena kašnjena u odnosu na najavu, što nam roditelji nisu zamjerili 🙂 Tako uspješno privodimo kraju još jednu skautsku godinu … koja zapravo nema niti početka niti kraja!

Na redu je Betlehemsko svjetlo!

A fotke … ima i boljih od ovih koje ću večeras priložiti u fotogaleriju, ali ih nisam još dobio 🙂