Šetnja Lonjskim poljem

Trenutno pregledavate Šetnja Lonjskim poljem
  • Autor objave:

Poletarci su u lipnju obišli park prirode i uživali u svim njegovim čarima.

Kraj školske godine začinili smo vrlo ugodnom avanturom. Poletarce smo poveli na izlet u Lonjsko polje. Zbog još uvijek pojačanih epidemioloških preventivnih mjera odlučili smo se i ovoga puta poći s manjom skupinom djece, njih 23 u pratnji nas petero odraslih voditelja, a što nam je omogućilo lakšu provedbu programa.

Autobusom smo se povezli do Jasenovca, točnije do ulaza u park prirode u Krapju, selu graditeljske baštine, koje čuva spomen na tradicijsko graditeljstvo u Posavini.  Tu smo se podijelili u dvije skupine te smo se razdvojili. Jedna je skupina saznala kako su to i zašto naši pretci gradili kuće od drva, kako su to drvo povezivali te lako rastavljali i selili ovisno o poplavama, koje se u Lonjskom polju uobičajene i očekivane, a da ih nema niti samo Lonjsko polje ne bi bilo ovako prekrasna oaza života brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Saznali su zašto su te drvene kuće imale mala vrata i zašto nisu imate dimnjake. Drage voditeljice iz parka prirode bile su spremne odgovoriti na sva naša pitanja, a mi smo se potrudili iznenaditi ih toliko da na neka naša pitanja nisu imale odgovora 🙂

 

U isto vrijeme druga je skupina otišla na vožnju čamcima na solarni pogon po jednom od savskih rukavaca. Vožnja čamcem bez zvuka posjetiteljima pruža mogućnost neometanog uživanja uz razgledavnje prirode i ptica čiji opstanak ovisi o vodi.

Nakon sezone proljetnih poplava i razlijevanja vode iz korita Save po Lonjskom polju, krajem lipnja u istom je prilično vruče i sušno. Voda se povukla, ali za sobom je ostavila plodnu zemlju i obilje hrane pticama, kravama, konjima i turopoljskim svinjama koje slobodno šetaju Lonjskim polje, hrane se i skrivaju od žege. Nakon obilaska Krapja i vožnje čamcima, bili smo već blizu podneva, pa nije imalo smisla poći u razgledavanje stoke na slobodnoj ispaši u Mužilovčici, jer stoka u to vrijeme traži hlad i skriva se od sunca u obližnjim šumama. Stoga smo produžili do Čigoča, gdje su nas dočekale uvijek spremne i brojne rode te organizatori programa tradicionalne biciklijade koja se odvijala toga dana po Lonjskom polju.

Prije nego li su stigli biciklisti Čigoč smo zaposjeli mi, izviđači, pa su organizatori pronašli vremena zabaviti nas. Osim što smo saznali zašto su brojne rode upravo ovdje pronašle svoj mir i odredište na povratku iz toplih južnih krajeva u Europu, u Čigoču smo dobili priliku motivima roda sami oslikati kišobrane i platnene vrečice koje smo ponijeli kući kao suvenir i podsjetnik na ovaj prekrasan edukativni izlet.

Nakon toliko sadržaja već smo i ogladnjeli te smo jedva dočekali ručak u Sisku, u restoranu uz povijesnu utvrdu Stari grad, koja i sama nosi jaku povijesnu priču i podsjeća nas da je upravo u Sisku, na obalama rijeka Kupe i Save, kroz povijest više puta branjena Hrvatska od navala osvajača. U istom razdoblju, od 15. do 22. lipnja 1593. godine kod sisačke renesansne utvde odvijala se povijesna bitka između osmanske vojske pod vodstvom Hasan-paše Predojevića i habsburške vojske. Bitka kod Siska bila je prekretnica koja je naznačila zaustavljanje turskog prodiranja dalje u Europu, a velikom pobjedom kod Siska završio je Stogodišnji hrvatsko-turski rat.

Tu je završio i naš izlet, no povratku kući prethodio je ukusan ručak i igra u hladu starih kestena pored Starog grada. Njega na žalost nismo mogli razgledati iznutra zbog oštečenja koja je pretrpio prilikom nedavnih potresa na području Banovine. No, nama (poletarcima) taj dio povijesne priče i nije bio osobito interesantan, pa je igra u parku bila sasvim dovoljna za uspješan završetak izleta.