Ne mogu se oteti dojmu da smo vjerojatno jedan od posljednjih sunčanih, gotovo ljetnih vikenda u ovoj godini, proveli na zanimljivom urbanom izletu u Bjelovar i Daruvar. Brojkom pedeset i troje zaputilo nas se na redoviti mjesečni odredski izlet, samo tjedan dana prije za nas jedne od najzahtjevnijih aktivnosti u godini, akcije “Nitko da ne dođe do prijatelj drag”.
Izlet smo započeli obilaskom spomen područja Barutana, nekadašnjeg skladišta vojne opreme, municije i eksploziva JNA pored Bjelovara, eksplozijom kojega je u Domovinskom ratu oštećen velik broj objekata u ovom gradu. Skladište se našlo u okruženju i pod napadom Hrvatske vojske, na dan kada je zauzeta vojarna u samom središtu grada. Nakon kraće borbe, major Milan Tepić je naredio vojnicima na odsluženju vojnog roka u JNA, da se predaju, a sam je ostao u skladištu. Prilikom ulaska hrvatskih snaga u objekt, u 10 sati i 17 minuta, 29. rujna 1991., aktivirao je eksploziv i uništio skladište, u kojem se nalazilo 170 tona eksplozivnih sredstava. U eksploziji je i sam poginuo, kao i šezdesetak vojnika JNA koji se nisu predali te 11 hrvatskih vojnika. Posjet ruševinama vojnog skladišta i ostacima uništenog drveća u okruženju za mnoge je bio vrlo dojmljiv.
U središtu Bjelovara, grada koji je odlukom carice Marije Terezije nastao 1756. godine, kada je rođen glasoviti austrijski skladatelj Wolfgang Amadeus Mozart, obišli smo najznamenitije građevine i institucije. Zadržali smo se na središnjem gradskom trgu, koji nosi ime Eugena Kvaternika.
Bjelovar je građen planski, kao poligon i upravno sjedište Križevačke i Đurđevačke graničarske pješačke pukovnije. Ima pravilnu kvadratnu strukturu ulica u središtu grada, koji se dići višestoljetnom tradicijom proizvodnje mlijeka i sireva. Zbog toga Bjelovar nerijetko nazivaju i „gradom sira”. No, nas su ispred zgrade Gradskog muzeja dočekali maskirani mali plesaći, koji su nas podsjetili na Svjetski dan Kravate, 18. listopada.
U muzeju smo razgledali aktualni i redoviti postav muzeja i to gratis, na ćemu zahvaljujemo upravi muzeja i izuzetno susretljivom kustosu. Razgledali smo etnografski, vojno-povijesni i umjetnički postav, u kome ekskluzivno i radove glasovitog kipara Vojina Bakića, koji su nedavno stigli, a već se spremaju na sljedeću cjelogodišnju gostujuću izložbu.
Potom smo posjetili bjelovarske izviđače u njihovoj prostoriji, koju su iz prašnjavog i zapuštenog tavana vlasititim novcem i skromnom dotacijom grada, pretvorili u primjeran prostor za rad s djecom i mladima.
U okruženju središnjeg gradskog trga nalaze se zgrada gradske uprave, sinagoga koja je od Drugog svjetskog rata Dom kulture, Gradski muzej i Bjelovarska katedrala, crkva sv. Terezije Avilske koja je doživjela sudbinu naše župne crkve Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici. Značajno je oštećena u potresu 1880. godine, a obnavljao ju je također glasoviti arhitekt Hermann Bolle. U središtu se nalazi paviljon, izgrađen 1943. godine od bračkog kamena – najveći kameni paviljon u Europi , a u njegom okruženju postavljena su četiri barokna kamena kipa: sv. Terezije Avilske iz 1777., kip sv. Jurja i sv. Jelene Križarice iz 1778. i kip sv. Ivana Nepomuka. Glasno i veselo poigrali smo se na zelenoj površini uz njih i time (kao i brojnošću malih sa zelenim maramama) privukli poglede mnogobrojnih Bjelovaraca, koji su lijepo subotnje vrijeme proveli u šetnji korzom i na terasama kafića u središnjoj zoni grada bez prometa.
Nakon kulture i zabave uslijedio je red klope i zabave. Zaputili smo se do planinarskog doma Kamenitovac (nadmorske visine svega 242 metra), na obroncima razvedene Bilogore u općini Veliko Trojstvo. Od doma se pruža prekrasan vidik na bjelovarsku dolinu, Kalnik i Prigorje. Tu smo naletjeli na likovnu koloniju tridesetak likovnih umjetnika, kojima smo svojom igrom i pjesmom (vjerojatno) narušili koncentraciju. Inaće, slike su im prekrasne!
Najeli smo se pečene piletine, sira i vrhnja s domaćim eko-češnjakom, glavice velike poput nara, s režnjevima veličine marelice! … a potom opet put pod noge. Na putu prema Daruvaru namjeravali smo posjetiti centar Mate Lovraka, s mlinom iz roma Družba Pere Kvržice te vlakom iz Vlaka u snijegu, ali … to ćemo obići na jednom od idućih izleta.
U Daruvaru smo prošetali središtem grada i uz pogone Daruvarske pivovare, a potom smo se uspeli do dvorca grofa Antuna Jankovića iz 18. stoljeća koji se nalazi ponad središta grada. Zaštićeni je spomenik kulture 1. kategorije i jedna od najvrednijih baroknih građevina u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Dolazak obitelji Antuna Jankovića na ove prostore predstavlja ključni trenutak za razvitak današnjeg Daruvara. Antun Janković je 1745. godine od kraljevske komore kupio sjeverni dio dobra Sirač, u kojem se nalazilo i naselje Podborje, područje današnjeg Daruvara. Ime Podborje zadržalo se do 28.02.1765. godine kada je kraljica Marija Terezija u diplomi koju je uručila Antunu pl. Jankoviću, dodijelila predikat „de Daruvar“. Pisalo je „castrum Podborje aliter Daruvar“ (grad Podborje, inače zvan Daruvar), a sve od grba Antuna pl. Jankovića u kojem je bio ždral (na mađarskom-daru), kojega je on kao plemić naslijedio od djeda Bonaventure Jankovića, porijeklom iz Baranje. I tako je Podborje postalo Ždralov grad ili Ždralovac … odnosno Daruvar.
Kao što se i na fotkama vidi, radost i veselje vladali su nama do zadnjeg trenutka. Nakon ovako zanimljivog putovanja kroz povijest, prekrasnog sunčanog dana i dvaju zanimljivih gradova, uz pjesmu, ciku, učenje, a potom i natjecanje u vezanju čvorova, nama se čini vrlo brzo, došli smo kući. Za sebe mogu reći da sam zaspao kao beba. Za ostale još ne znam. Hvala roditeljima na strpljenju, jer na izletu smo se zadržali sat vremena dulje od planiranog – čak 12 sati!
FOTOGRAFIJE POTRAŽITE U GALERIJI
