glavobolja1

Kako već neko vrijeme priprema ispit iz predmeta pod nazivom Specifične teškoće učenja, u pauzi, kao budući logoped i izviđač, smatram se dužnim podijeliti stečeno znanje o specifičnim problemima u učenju i gdje se u toj priči nalaze izviđači.

UVOD

Izviđači su cjeloživotni proces: razvoj pojedinca ne događa se isključivo tokom “razvojnog doba” (djetinjstvo i adolescencija). Nastavlja se tokom cijelog života pojedinaca. Kako se radi o procesu, ima svoje uspone i padove – periode kada je razvoj aktivniji, intenzivniji i značajni nego drugi procesi – i tad treba biti potpomognut.

Izviđači također uključuju stalni razvoj osobnih mogućnosti: cilj obrazovanja je doprinijeti punom razvoju kao samostalnih, posvećenih, odgovornih i predanih pojedinaca.

Izviđači se kao aktivnost, pokret sastoje od mnogo elementa koji imaju obrazovnu svrhu. Svaki element metode nadopunjuje učinak drugih. Došli smo do ključnog elementa. Izviđači potiču razvoj tijela (kroz fizičke aktivnosti), duha (kroz duhovnost), građanskih dužnosti, moralnost te prihvaćanje različitosti. Izviđači uče!

Učenje je, prema psiholozima, relativno trajna promjena u ponašanju nastala kao izravna posljedica iskustva. To je cjeloživotni proces transformacije informacija i iskustva u znanje, vještine, ponašanja i stavove. Od samih početaka čovjek uči, a način na koj stječe znanje može biti namjeran ili intencijski te nenamjerno (prirodno, latentno ili „prikriveno učenje“). Obrazovanje može biti formalno (učenje čitanja, pisanja, računanja) te neformalno. Najbolji primjer neformalnog obrazovanja jest učenje jezika koje se s obje strane događa prirodno, roditelj nesvjesno prenosi znanje jezika na dijete, a dijete ga (uglavnom) s lakoćom usvaja.

No što kada u procesu učenja postoje određene teškoće. Izvor problema može biti poznat (medicinski mjerljiv i dokazan) ili do problema dolazi zbog „nevidljivih“ razloga ili nekih neobjašnjivih fenomena.

Kada govorimo o teškoćama učenja, važno ih je odijeliti od specifičnih teškoća učenja. Naime, kada govorimo samo o terminu teškoće učenja, onda govorimo o široj populaciji koja ostvaruje određena prava, a uz jezične teškoće imaju i neku vrst invaliditeta. Govoreći o specifičnim teškoćama učenja, široku populaciju zamjenjujemo užom (15 % školske dobi; Mental Health of America) ili 10-20% u općoj populaciji, a još jedna važna karakteristika jest odsustvo isključujućih faktora – nižeg IQ-a, perceptivnih i motoričkih oštećenja, nepoticajne okoline i nedostatka sustavne poduke. Te teškoće nisu vidljive i kao takve mnogo teže ostvaruju prava.

ETIOLOGIJA  SPECIFIČNIH TEŠKOĆA UČENJA

Etiologija odnosno podrijetlo samih specifičnih teškoća učenja uvjetovano je doprinosom različitih čimbenika, a ponajviše se izdvajaju: genetički čimbenici, neurološki čimbenici, specifične kognitivne sposobnosti, perceptivne teškoće u vizualnom području, teškoće sa stilom učenja, neučinkovito poučavanje. Kada govorimo o genetičkim čimbenicima, neka istraživanja pokazala su da postoji veća učestalost pojavljivanja specifičnih teškoća učenja u obitelji sa pozitivnom anamnezom, no ono što ve važno naglasiti jest da se ne nasljeđuje teškoća već predispozicija za njen razvoj.

Neka istraživanja pokazala su da osobe sa specifičnim teškoćama učenja imaju blago izmijenjenu mozgovnu strukturu (Beringer i Richards, 2002.) te da postoje tzv. Meki neurološki znaci koji uključuju prepoznavanje nespretnosti, konfuziju lijevo-desno te nedostatak lateralizacije.

Smatra se da je vizualna percepcija osnova niza učenja, posebno čitanja, pisanja i računanja (Reid 2003.;2009.)

Neprikladan stil učenja također može biti jedan od mogućih uzroka specifičnih teškoća učenja (Chan i Dally, 2001.), no znanost sigurna dovodi li neučinkovit stil do teškoća ili iz njih nastaje.

Nepedagogija odnosno neučinkovita poduka može značajno pogoršati i uzrokovati mnogo lošiji ishod.

Hrvatska literatura i struka (psihološka i logopedska) u specifične teškoće učenja ubraja: disleksiju, disgrafiju, diskalkuliju, posebne jezične teškoće, ADHD/ADD te dispraksiju. U narednih nekoliko odjeljaka pokušat ću predočiti svaku od navedenih specifičnih teškoća učenja.

DISLEKSIJA

disleksija-znakove-za-uzbunu-treba-prepoznati-na-vrijeme-504x335-20121147-20121124111608-0eedce0b9117215fcddf5bcde932c881Disleksija je specifična teškoća učenja, konstitucionalnoga je porijekla, prisutna u jednome ili više aspekata – čitanju i pisanju, pisanom jeziku,a koja može biti udružena s teškoćama u brojnim područjima. Vezana je uz korištenje pisanoga koda (alfabetskih, numeričkih i muzičkih zapisa), a nerijetko pogađa i oralni jezik do nekoga stupnja.

Važno je „razbiti“ mitove o disleksiji. Ona nije odraz lijenosti niti je simptom mentalne zaostalosti, nije prouzročena nedostatkom poduke ili manjkavom pažnjom te neće nestati ukoliko dijete natjerate da dulje uči. Kao i svako dijete, dijete sa disleksijom ima svoje dobre i loše dane, te jake i slabe strane (nešto što mu dobro i loše polazi za rukom).

Zajedničke greške koje djeca sa disleksijom čine jesu zamjene, ispuštanja, dodavanja, zrcalno pismo, sporost, loši su u zadacima koji zahtijevaju jezična znanja, prostorno i vremensko planiranje. Otežano je razumijevanje prenesenih značenja.

Postoje brojne prilagodbe za dijete koje je disleksično, a posebno ću izdvojiti: široke margine, poravnavanje teksta po lijevom rubu, kratki odlomci odijeljeni praznim redom, uvlačenje prvog teksta, boldanje važnih stvari, font 12-14 pt, izbjegavanje kosih slova i podcrtavanja, a papri ne bi smio biti sjajan.

DISGRAFIJA

Disgrafija je teškoća učenja u području pisanja. Može se javiti u vidu problema sa spellingom, lošim rukopisom ili teškoćama u izražavanju misli u pisanom obliku (konceptualizaciji). Budući da pisanje zahtijeva kompleksan set motoričkih procesa i procesa obrade informacija, djetetu i osobama s teškoćama u pisanom jeziku značajno se može pomoći osobitim prilagodbama u procesu učenja: pomagalima i dodatnim uvježbavanjem usmjerenim na postizanje kompetentnosti u području pisanja.

Neki od uobičajenih znakova disgrafije:

  • Izbjegavanje crtanja i/ili pisanja
  • Nespretno držanje olovke i neodgovarajući položaj tijela pri pisanju
  • Nečitak rukopis
  • Brzo zamaranje za vrijeme pisanja
  • Glasno izgovaranje riječi pri pisanju
  • Nedovršene rečenice ili izostavljenje riječi u rečenicama
  • Teškoće organiziranja misli na papiru
  • Teškoće sa sintaksom i gramatikom
  • Veliki neslaganje i teško razumijevanje ideja i onoga što se govori i piše
  • Teškoće s praktičnim vještinama, poput uporabe škara
  • Loše držanje olovke
  • Prejak/preslab pritisak olovke na papir
  • Teškoće pisanja brojeva i precrtavanja geometrijskih oblika.
  • Nepotpuno oblikovana slova i premali ili prevelik razmak između riječi .
  • Nedosljedan načina pisanja – miješanje velikih i malih tiskanih i pisanih slova u istoj riječi
  • Nedovršena slova ili riječi.

DISKALUKIJA

Matematika je znanost o brojevima (aritmetika), strukturama prostora i njihovim zajedničkim vezama (geometrija), jednadžbama (algebra), ALI i ovo je matematika: snalaženje na karti, mapi, novac, sat, kalendar, prsti, promet, kalkulator, računanja, mjerenje, grafovi…

Kompetencije koje su potrebne za uredno “matematičko funkcioniranje”:

razumijevanje odnosa (prijedlozi) i naloga, relacije isto-jednako-različito, orijentacija na papiru, vizualno uparivanje i razlikovanje, uspoređivanje količina i zadaci procjene količine, geometrijski likovi (imenovanje i razlikovanje), poznavanje brojevnoga niza, brojanje (brzo brojanje,  brojanje unatrag),prepisivanje brojeva, pisanje brojeva prema diktatu, brojevni pravac, razumijevanje glavnih i rednih brojeva, matematičke operacije zbrajanja, oduzimanja, množenja i dijeljenja, matematički simboli, poznavanje i razumijevanje temeljnih matematičkih zakonitosti, problemski zadaci .

Naravno da u svakom od navedenih segmenata matematike može doći do narušavanja u funkcijama.

No ono što je važno da je temelj matematike MATEMATIČKI JEZIK. Naprimjer, kada definiramo Pitagorin poučak, govorimo “ zbroj kvadrata nad katetama jednak je kvadratu hipotenuze “ potrebno je znati što je zbroj, kvadrat  i hipotenuza.

ADHD SINDROM – DEFICIT PAŽNJE/HIPERAKTIVNI POREMEĆAJ

ADHDSS-PostKognitivni i bihevioralni neurorazvojni poremećaj dječje, adolescentne i odrasle dobi manifestiran hiperaktivnošću, impulzivnošću i nedostatakom pažnje.

Govoreći o nedostatku pažnje najvažnije karakteristike su nemogućnost uskog usmjeravanja pažnje na detalje, teškoće u održavanju pažnje u dugotrajnim zadacima ili u aktivnostima igre i teškoće koncentracije: nedovoljna ustrajnost, često se čini da ne slušaju što im se kaže.  Govoreći o hiperaktivnosti važno je reći da se djeca  s ADHD sindromom često vrpolje rukama i nogama, meškolje na sjedištu, napuštaju mjesto u razredu ili u drugim situacijama u kojima se očekuje da su na mjestu. Često nam se čini da previše pričaju, čak i u situacijama kada to nije primjereno.  Djeca s ADHD-om često odgovore prije nego što se završi pitanje, često ne čekaju na red u grupi i igrama, teško prekidaju aktivnost koja je u tijeku, teško odgađaju ispunjavanje  želje ili potrebe, teškoće u odupiranju trenutnom iskušenju što je sve oznaka njihove impulzivnosti.

Hiperaktivnost i impulzivnost se najčešće uočavaju u dobi od  tri do četiri godine, dok nepažnja postaje uočljiva kasnije, s pet do sedam godina, kada su očekivanja okoline veća u odnosu na duže sjedenje, crtanje, gledanje slikovnica, grupne aktivnosti te u tom periodu dijete kreće u školu.

ADHD predstavlja ozbiljni problemi u ostvarivanju  socijalnih odnosa, prisutna su ponašanja koja su neočekivana, neprihvatljiva i općenito nevrednovana od drugih što uzrokuje veliki stupanj odbijanja od vršnjaka i učitelja. Roditelji su skloni odgovaranju na kontrolirajući i negativan način što otežava emocionalni i socijalni razvoj djece

Važno je zbog daljnjeg razvoja djeteta posjetiti psihologa koji će odmah pristupiti detaljnoj dijagnostici I na kraju preporučiti određenu vrstu terapije. Ona može biti psihosocijalna (putem određenih tretmana), a ukoliko niti jedna od njih ne poluči rezultate, koristi se medikamentozna terapija.

Ljetni kampovi su jedna od vrsta terapija gdje dijete  u pozitivnom ozračju nevezanom za akademska postignuća, može izraziti svoju potrebu za motoričkim aktivnostima, biti uspješno  i pri tome razvijati pozitivne odnose sa vršnjacima. Ukoliko je djetetu dijagnosticiran poremećaj pažnje ili hiperaktivnosti važno je okolinu upoznati s time i preporučiti važne mjere i načine rada s djetetom.

POSEBNE JEZIČNE TEŠKOĆE (PJT)

Obilježja PJT su kašnjenje u jednome ili više jezičnih parametara, te odsustvo bilo kakvih neuroloških, senzoričkih i fizičkih teškoća (Bishop, 1997.)

Dijete kasnije progovori i govorni razvoj mu je otežan i usporen, poremećeno je usvajanje i primjena gramatike i drugih jezičnih struktura, opća intelektualna sposobnost prosječno razvijena.

O detaljima samih PJT u ovom članku neću navoditi budući da se PJT dijagnosticiraju relativno rano u djetinjstvu, a kategorije članstva u našem odredu započinju s drugim razredom osnovne škole.

DISPRAKSIJA

Dispraksija je neurološki uvjetovana i prisutna od rođenja, a manifestira se kao teškoća ili nezrelost u organiziranju pokreta, što dovodi do ispada na planu jezika, percepcije i mišljenja, Dispraksija je također jedna od tema o kojoj nećemo previše govoriti.

I ŠTO S TIME?

Sad kada smo ukratko definirali svaku od specifičnih teškoća učenja želio bih razjasniti i razlog toga.

DSC_0397Naime, u svakodnevnom radu sa djecom na izviđačima susrećemo djecu koja često imaju jedan ili više simptoma neke od specifičnih teškoća učenja.  Kao budući stručnjak na ovom području, ali kao i jedan od izviđačkih voditelja smatram da su roditelji dužni , ukoliko kod djece primijete određene simptome neke od specifičnih teškoća učenja, dijete odvesti na stručnu procjenu kod psihologa i logopeda. Specifične teškoće učenja nisu bolest nego različitost u kognitivnom funkcioniranju te kao takve moraju biti prihvaćene u društvu. Ukoliko dijete dobije dijagnozu nekog od specifičnih teškoća učenja moguće je ishoditi određena prava. Jedno od takvih prava jest individualizirani program čija je glavna odlika da NE SMANJUJE obujam gradiva (kvantitetu) nego prilagođava način predavanja, prikaz materijala svakom djetetu sa specifičnim teškoćama učenja pojedinačno.

Ukoliko dijete ima dijagnozu neke od specifičnih teškoća učenja, roditelj je dužan izviđačkog voditelja upoznati sa specifičnostima funkcioniranja svoga djeteta. Smatram da je to svima u interesu. Naime, izviđači jesu grupna aktivnosti, ali izviđački voditelji uvijek pokušavaju balansirati aktivnosti kako bi jednako poticali razvoj, sudjelovanje i aktivnost svih članova, pa bi jedan od mogućih načina provedbe terapije mogao biti upravo kroz redovne patrolne/ jatne sastanke.  Budući da predvodnici nisu pedagoški stručnjaci niti psiholozi VAŽNO je pravovremeno ih obavijestiti o specifičnostima u radu s vašim djetetom, kako bi uložili dodatan trud na edukaciju i obrazovanje te aktivnosti usmjerili prema jakim stranama vašeg djeteta.

Budući da velik dio vremena (u tjednim sastancima, izletima te na višednevnim aktivnostima) vaša djeca provode s nama (izviđačkim voditeljima) želja nam je steći još veće povjerenje (koje ste nam već ukazali pustivši djecu s nama na aktivnosti)  kako bismo se zajedničkim snagama koncentrirali na boljitak vašeg djeteta, no to ne možemo bez vas i vaše suradnje.

Kao što smo već rekli ljetni kampovi su jedna od vrsta terapija gdje dijete  u pozitivnom ozračju nevezanom za akademska postignuća, može izraziti svoju potrebu za motoričkim aktivnostima, biti uspješno  i pri tome razvijati pozitivne odnose sa vršnjacima.

ZAKLJUČAK

Na kraju, pozivam sve roditelje, da potaknuti ovim člankom, ukoliko su zamijetili određene simptome ili sustavnost (učestalost) u njihovom pojavljivanju da se obrate stručnim djelatnicima (psihologu i logopedu) kako bi se izvršila dijagnostika, jer krajnji cilj nije stigmatiziranje djeteta, nego maksimalna pomoć, kako bi dosegnulo svoj obrazovni i edukacijski maksimum bez većih posljedica na njegov emocionalni razvoj i daljnje funkcioniranje u životu. Vama (roditeljima) i nama (izviđačkim voditeljima) jedna stvar je zajednička i imperativ, a to je VAŠE DIJETE. Pomozite nam i dopustite da i mi budemo jedan element u njihovoj terapiji . Izviđaču je čast da mu se vjeruje!

Uz izviđački pozdrav, budi pripravan! Vaš Mario

mario