Vjerovali ili ne, nakon ledene sezone na rijeci Muri, Velikogorički izviđači su bili prvi ovogodišnji posjetitelji Mlina na Muri i Etno-domaćinstva obitelji Stanislava Trstenjaka u Sv. Martinu na Muri. Pustolovni duh nas je već u veljači odveo na izlet do nasjevernijih dijelova Lijepe naše.
Subota ujutro. Dan kao stvoren za izlet – pokazat će se tijekom dana. Put Međimurja nas se zaputilo 46, u pratnji nekoliko veselih roditelja koji su se neprimjetno uklopili među mlade. Uz pjesmu i provale, koje su nas nasmijale do suza, te razgibavanje na usputnom odmorištu, upoznali smo ukratko povijest Grada Zrinskih i eto nas već u njemu. Tko bi rekao da je putovanje trajalo čak sat i pol.
Posjet Čakovcu započeli smo obilaskom Muzeja Međimurja, u davnoj prošlosti doma grofovske obitelji Zrinskih. Žalosno je da ovakav, velebni dvorac, koji svjedoći neke od najsjajnijih trenutaka hrvatske povijesti, nije dostojno uređen, a još više žalosti činjenica da u njemu gotovo i nema autentičnih predmeta iz vremena koje nam nastoji predočiti.
Osim toga, smrznuli smo se u njemu do kosti. Iako je temperatura toga dana dosegnula mršavih 16 celzijevaca, jedva smo dočekali da izađemo van, kako bi se ugrijali. Poput guštera smo se okrenuli prema suncu i upijali njegovu energiju i toplinu.
Povijesni dio grada Čakovca priuštio nam je kratku šetnju, a potom smo se zaputili prema Svetom Martinu na Muri, najsjevernijoj točki Hrvatske i spornoj zoni razgraničenja sa Slovenijom. Tu smo najprije maznuli Dog (jer hot se izgubio putem !).
Dočekao nas je gospodin Stanko Trstenjak, od koga smo čuli živu međimursku riječ. Iako smo i sami kajkavci, slabo smo ga razumjeli, no iza živopisnog narječja skrila se priča o povijesti mlinarenja na Muri i projektu prekogranične suradnje između Hrvatske, Slovenije i Mađarske, čijim je sredstvima i trudom očuvan spomen na ovaj dio hrvatske, odnosno međimurske tradicije.
Onaj drugi, etnografski, odnosno narodno ruhu i predmete koji su nekada bili u svakodnevnoj uporabi, a kakvi se danas više ne koriste, pokazao nam je gospodin Stanko na svom etno-domaćinstvu, odnosno Obiteljskom-poljoprivrednom gospodarstvu, čija vrata
rado otvara svakoj skupini turista i dobronamjernih posjetitelja.
Ugostio nas je u svom domu, koji sadrži veći broj eksponata od pojedinih postava etnografskih muzeja, te su nas on, supruga i sin počastili kolačima i čajem.
Želja nam je bila okupati se u Toplicama Sveti Martin na Muri, o kojima smo čuli samo najbolje, no kako nisu našli za potrebno reći nam da su uoči našeg dolaska imali remont na postrojenju, te da je voda u bazenima zagrijana na svega 23 stupnja, odlučili smo se okupati na Gradskim bazenima u Čakovcu i nije nam žao. Voda u bazenima bila je između 28 i 36 celzijevaca. Odlično smo se iskupali, spuštali po toboganu, uživali u jacuzzi-efektima, a najmlađi su imali priliku dokazati da znaju plivati, roniti i prenijeti suhu stvar u svojim rukama na drugi kraj bazena.
Tako su zadovoljili dio uvjeta za priznavanje vještarstva Plivača. Preostale dijelove će ostvariti u suradnji s predvodnicima i na predstojećem logorovanju na moru (na Krku u mjesecu kolovozu !). Još pola sata sušili smo združenim snagama kose djevojčica i potom put pod noge – povratak kući !
Dan je prošao kao da je trajao svega 6 sati. Ipak, do povratka kući prošlo ih je 12, a da je ipak bilo zamorno i zaista sadržajno shvatio sam tek na večer. Zaspao sam kao top i u jutro jedva ustao iz kreveta.
Već sljedećeg mjeseca slijedi nova avantura !
OBAVEZNO POSJETITE FOTOGALERIJU I UVJERITE SE DA JE ZAISTA BILO SUPER !!!!
