Kad se male ruke slože sve se može, dokazali smo još jednom i unatoč napadu koronavirusa uspješno smo odradili izlet u Ogulin.
Dvadesetak vučića i poletaraca u pratnji četvero voditelja sredinom studenog se zaputilo na cjelodnevni izlet u Ogulinski kraj. Klek, romantična rijeka Dobra, prirodna baština i bogato kulturno-povijesno nasljeđe ostavaljuju posjetitelju snažan osjećaj bajkovitosti.
Svoju smo priču započeli posjetom Ivaninoj kući bajke. Podsjetili smo se tko je bila Ivana Brlić-Mažuranić, a i saznali da je ona upravo u rodnome kraju pronalazila inspiraciju za svoje bajke koje su postale iznimno vrijedan i jedinstven kulturni potencijal koji nadilazi lokalni značaj, a očituje šire regionalnu, europsku pa čak i svjetsku vrijednost. Prema njima Ogulin i jest postao zavičajem bajke.
Nakon bajkovitog početka izleta krenuli smo u Zavičajni muzej Ogulin, smješten u drevnom, srednjovjekovnom Franskopanskom kaštelu. U Muzeju smo razgledali zbirku kamenih spomenika, Zbirku Domovinskog rata i Spomen sobu poginulim, umrlim i nestalim braniteljima, Etnografsku zbirka, Spomen sobu Ivane Brlić Mažuranić, arheološku i umjetničku zbirka. Ogulinski kraj je i kolijevka hrvatskog alpinizma. Tako se i nama najviše od svega svidjela alpinistička zbirka u kojoj smo vidjeli kakvu su opremu koristili naši alpinisti na svojim putovanjima, kakve oni imaju gojzerice i u kakvim šatorima spavaju.
Podno povijesne utvrde smješten je prirodi fenomen s tužnom prićom o nesretnoj ljubavi, Đulin ponor. Ovaj hidrogeološki spomenik prirode nalazi se u samom središtu Ogulina. Na kraj kanjona koji prolazi kroz samo središte grada, tu svoj tok završava rijeka Dobra i ponire ispod kamenih i strmih litica u ogromni otvor. Đulin ponor se sa špiljom Medvedicom proteže u najduži speleološki objekt Hrvatske. Ponor rijeke Dobre ime je dobio po djevojci Đuli koja se prema legendi zbog nesretne ljubavi u njega sunovratila.
Sve je to bilo interesantno za doživjeti kroz priču naših stručnih vodića, no djeci je od priče bila potrebnija igra i zabava. Prije ručka u obližnjem hotelu prošetali smo parkom izviđača, odigrali nekoliko igara i zatim gladni krenuli na ručak. Kako je naš običaj da djecu o različitostima i specifičnostima pojedinih dijelova naše domovine educiramo i kroz gastronomiju, za ručak smo jeli sekeli gulaš, spravljen od glasovitog ogulinskog kiselog zelja s mesom i pire krumpirom iz ogulinskog kraja. Dan smo si zasladili desertom, čokoladnim kolačem. Neki izbirljivi vučići ipak su odlučili pojesti svoj sendvič. No, bilo je i onih koji su tražili repete!
Kada smo se fino ugrijali i utažili glad zaputili smo se u Park kralja Tomislava, u središtu grada. Tu smo vidjeli spomenik kralju Tomislavu podignut na tisućitu obljetnicu kraljevstva, župnu crkva Uzvišenja sv. Križa, a čuli smo i priču o vilinskoj vodi koja teče iz vrela Cesarovac. Legenda kaže da svaka žena koja popije vode “s Cesarovca”, postane lijepa, dobra i zauvijek mlada. Ako pak muškarac popije vodu “s Cesarovca” oženit će se Ogulinkom. Vidjet ćemo je li to istina!
Naš izlet završili smo na jezeru Sabljaci kojeg mnogi zovu i “ogulinskim morem”. Već na izmaku snage tu smo prošetali i još malo smo se poigrali te smo se blatni, umorni i zadovoljni polako zaputili kući. Putem smo još saznali da se gora čudesnog oblika iznad Ogulina naziva Klek i da se prema legendi, za vrijeme olujnih noći oko ponoći iz cijelog svijeta na Kleku sakupljaju vještice, vile, vilenjaci, a njihovo kolo i vrisak dopiru čak do Ogulina. Mi ga ovom prigodom nismo čuli, ali zato su oni mogli čuti našu pjesmu iz autobusa!
Fotografije potražite u Galeriji: