Prema programu upoznavanja povijesti, kulture, prirodnih znamenitosti i ljudi u različitim područjima domovine u veljači smo se zaputili na izlet u Podravinu.Nakon nekoliko kišovitih dana, subota 20.02.2016. omogućila nam je prekrasan izlet u Podravinu. Na žalost, razne bolesti su u tome onemogućile osmero naših članova, pa nas je umjesto prijavljenih 80 na izlet pošlo 72 iz Velike Gorice, Vukovine, Ščitarjeva i Dubranca, i to u dva autobusa!

Upoznavanje povijest života u Podravini započeli smo već u autobusima kroz priču o srednjovjekovnoj utvrdi Kamengrad, priču o koprivi po kojoj je ime dobio potok u središtu grada, a kasnije i sam grad Koprivnica, te povijesni presjek razvoja grada od prvih početaka do današnjih dana.

Izviđači odreda “Bijeli javor”, jedne od dviju skautskih udruga u Koprivnici, dočekali su nas ispred Muzeja prehrane, a koji je utemeljen na povijesti prehrambene industrije Podravka. Tu smo se jedni drugima predstavili i razmijenili iskustva života mladih u naša dva grada. Zaključili smo da Koprivnica, koja ima dulju povijest urbanog života (a u 17. i 18. stoljeću bila je treći grad u Hrvatskoj, po broju stanovnika i obitelji, nakon Varaždina i Rijeke) mladima nudi više od Velike Gorice. Zajedno smo razgledali muzej i saznali puno zanimljivih podataka o razvoju koncentriranih juha i Vegete, Lino programa i mesne industrije koja je nekada živjela od domaćih seljaka i omogućavala im da od svoga rada lijepo žive. Danas ih se odrekla, a svoju proizvodnju temelji na uvozu sirovina i repromaterijala.

Dio domaćina zaputio se s nama u Hlebine, gdje smo upoznali povijest hrvatske naivne umjetnosti i radove znamenitih samoukih umjetnika, koji su ovom slikarskom i kiparskom tehnikom proslavili ovaj kraj: Krste Hegedušića, Ivana Generalića, Franje Mraza i Mirka Viriusa, te njihovih nasljednika Mije Kovačića, Ivana Večenaja, Ivana Lackovića Croate, Dragana Gažia, Franje Filipovića i Martina Mehkeka.

Putovima Gruntovčana potom smo se zaputili prema jednom od posljednjih preostalih sačuvanih prirodnih sustava nizinskih rijeka u Europi, ušću rijeke Mure u Dravu, gdje Hrvatska graniči sa Mađarskom. Meandar nastao utjecajem sile vode, koja u prirodi traži najlakši put i tako stalno mijenja svoj tok i izgled okoliša, stvorio je prirodno umjetničko djelo koje je zaista vrijedilo vidjeti. Zbog izuzetnih prirodnih vrijednosti, šire područje Ušća Mure naziva se i Hrvatska Amazona. Veći dio ušća je zaštićeno kao Posebni zoološki rezervat Veliki Pažut.

Na plaži Sip, koju održava ekološka udruga Legrad, u sklopu poznatog izletišta Halasz Csarda (Halaš Čarda), poigrali smo se i istegnuli kralješnice. Na putu tamo vidjeli smo i tradicijska podravska sela te znamenite vrbe koje su inspirirale umjetnike naivce, a njihovo granje omogućilo je da ovaj kraj bude poznat i po izradi pletenih košara. Vraćajući se u grad na ručak prošli smo kroz industrijsku zonu i vidjeli nove pogone mesne industrije Podravke, Belupa, Lina i pivovare.

Nakon ručka starije planinke “Bijelog javora” provele su nas ulicama grada i pokazale nam znamenite objekte koji i danas svjedoče povijest njegova razvoja. Uočili smo ostatke drevne četverokutne tvrđave i bedema građenih u 16. stoljeća zbog obrane grada od napada Turaka, župnu crkvu sv. Nikole, kompleks  franjevačkog samostana i crkve sv. Antuna Padovanskog, Oružanu i Stari magistrat, odnosno gradsku vijećnicu u kojoj je danas Muzej grada Koprivnice, brojne barokne i historicističke kuće i palače u gradu te židovsku sinagogu i pravoslavnu crkvu Svete Trojice, građene potkraj 18. stoljeća u kasnobaroknom stilu, o kojima smo svi naučili ponešto.

Šetnju smo završili u središtu grada, kod vrijednog zdanja nove gradske vijećnice, koja dominira Zrinskim trgom. Kamen temeljac za ovu zgradu položio je ban Josip Jelačić 1856. godine, a pred njom se nalazi i suvremeni spomenik biciklu, koji Koprivnicu slavi kao grad bicikla. Cijelim putem kroz središte grada, s uređenih preko 75 kilometara biciklističkih staza, pratio nas je postav replika bicikla, pa smo tako saznali i kako se bicikl mijenjao i razvijao kroz vrijeme.

Već se počeo spuštati mrak kada smo se iza 18 sati zaputili kući. Iako nismo previše šetali, ovako sadržajan izlet sve nas je iscrpio.

Nakon još jednog uspješnog edukativnog izleta, ovoga puta u Podravinu i grad Koprivnicu, najljepše zahvaljujemo izviđačima “Bijelog javora” što su nas spremno dočekali, lijepo ugostili i predstavili nam svoj grad.

FOTKE ĆEMO PRIKUPITI, OBJEDINITI I OBJAVITI U GALERIJI ZA NEKOLIKO DANA