Miris jeseni u šumi, šuškanje lišća pod nogama, šum vode u riječnom koritu, smijeh djece, maglovita jutra, toplina vatre u peči, pucketanje, igra plamenih jezičaca i miris gorućeg drveta … može li se ljepše i ugodnije dočarati doživljaj jeseni u prirodi, na izviđačkom izletu! Upravo to su zvukovi i mirisi u kojima smo uživali proteklog vikenda i uz koje smo se opustili nakon školskim i poslovnim obvezama pretrpanog tjedna u Donjem Velemeriću. Pozivu na ovaj dvodnevni izlet sredinom studenog odazvalo se 40 članova, dakle nešto više od polovine članova Izviđačkog odreda Tur.

Najljepše zahvaljujemo našim domaćinima, starijim članovima Odreda Izviđača “Vladimir Nazor” iz Karlovca koji su nam pomogli u organizaciji i provedbi ovog spontanog i vrlo zanimljivog izleta, koji su nas ljubazno dočekali, ugrijali nam dom u svom Skautskom centru u Donjem Velemeriću, nedaleko Karlovca te su nam omogućili da u njemu provedemo prekrasan vikend.

Starješina Grga dočekao nas je već u Karlovcu. Nakon što smo prošetali obalom rijeke Mrežnice te se poigrali na obližnjem dječjem igralištu, poveo nas je do starog grada Dubovca, nastalog još u 13. stoljeću, podno kojega je u ravnici, na utoku rijeke Korane u Kupu, 13. srpnja 1579. godine podignut grad Karlovac. Izgrađen je kao utvrda u svrhu obrane od Turaka, no skoro pola stoljeća kasnije nas su oni, zajedno sa domaćim braniteljima dočekali podno zidina Dubovca grada. Najprije smo razgledali muzejski postav u dvorcu i osmotrili gradsku panoramu, koja se jedva nazirala kroz maglu s tornja staroga grada. Potom su nas dočekali kostimirani demonstratori koji su nas poučili kako se gađa s lukom i strijelom. Ako ste mislili da je to dio stalne ponude, varate se. Imali smo sreće! To je bilo tek prvo iznenađenje na ovom izletu.

S Dubovca smo se, uz pjesmu i zabavu u autobusu, zaputili prema Donjem Velemeriću, selu smještenom između naselja Barilović i Tušilović, starijima poznatim prvim crtama bojišnice u Domovinskom ratu. Tu nas je dočekao Gaga koji je ugodno ugrijao dom. zaposjeli smo spavaonicu i zaputili se do obližnjeg kupališta na rijeci Korani. Prošetali smo kako bismo upoznali put i krajolik u kome planiramo provesti iduće ljeto i gdje nam je namjera podići svoj sljedeći izviđački logor.

Nakon jednosatne šetnje vratili smo se u skautski centar na topao gulaš koji su u međuvremenu pripremile Milana i Davorka. Za prste polizati i ugodno se ugrijati nakon šetnje po hladnom zraku. Uz pomoć naših predvodnika i mlađih predvodničkih pripravnika naučili smo kako se uredno slaže izviđačka košulja, kako se posprema vreća za spavanje i kako se pravilno pakira ruksak za izlet. Nakon toga smo izradili zidne novine i prisjetili se biljnog i životinjskog svijeta u našem kraju, a valjalo je pripremiti i skečeve za večernji zabavni program.

Najprije smo se nasmijali skečevima, koje su za nas priredili i naši predvodnici i stariji članovi, a nakon pauze za večeru (buhtli sa šunkom i sirom, mljac!) zabavu smo nastavili uz karaoke party. Iscrpljujući dan mnoge je izmorio tako da su jedva dočekali kraj zabave, a one koji su se povukli ranije na spavanje iz spavaonice je istjerao dim!

Bez straha. Ništa nije nekontrolirano planulo. Dapače, zbog vlažnih drva vatra u peči se počela gasiti, tako da su strariji članovi proveli pola večeri uz staru peć, u zadimljenoj spavaonici, nastojeći isušiti drva i ponovno zapaliti vatru. Naravno da su majstori uspjeli, tako da su poletarci prespavali noć u ugodno zagrijanoj sobi o kojoj je cijelu noć brinuo Pero ložač.

U jutro su nam se pridružili brđani,Tićo i Vlado, dakle stari izviđači iz Karlovca, koji su nas nakon doručka i Alenovog uvodnog poučavanja o orijentaciji karte, poveli na izlet do obližnjeg brda Martinšaćaka, nekadašnje Gorice na vrh koje je sagrađena srednjovjekovna crkva, danas kapela Sv. Martina koja se prvi put spominje u Zborniku arhiđakona Ivana Goričkog iz 1334. godine. Tu nas je dočekalo drugo iznenađenje!

Naime, kapela Svetog Martina otvara se tijekom godine samo dva puta, u kolovozu povodom blagdana Velike Gospe i u studenom, povodom dana Svetog Martina. Prva nedjelja nakon dana ovog sveca, koga svesrdno slave vinoljupci, upravo je bila nedjelja kada smo mi pohodili Martinšćak, pa smo imali jedinstvenu priliku razgledati unutrašnjost kapele s vrijednom srednjovjekovnom slikom ponad oltara prije početka svečano slavljene Svete mise.

Na Martinšćaku nas je Vlado, kao školovani šumar, poučio o prirodnim znamenitostima te o načinima orijentacije pomoću prirodnih znakova i uz pomoć karte. U nastavku našeg pohoda vratili smo se šumskim putom do skautskog centra u Donjem Velemeriću gdje smo spakirali osobne stvari, očistili dom, pojeli putni obrok i umorni “ko mali cucki” nakon vesele igre zaputili se kući! Tako je izlet završio i bolje nego što smo očekivali!

PRIČU S OVOG IZLETA ISPRIČANU FOTOGRAFIJAMA POTRAŽITE U GALERIJI FOTOGRAFIJA