Na pjesmu Đorđa Balaševića – “Panonski mornar”
Gledam Erdut, Dalj i Aljmaš iz sred polja, gledam tako a u duši lom. Tu bi treb’o, kaže karta – biti logor, mora da sam se izgubio.Rođeni sam pustolovac ko Mageljan, il još bolje kao sam Bi-Pi. U ravnici usred njiva gubim elan nasukan u zlatnoj žitnici. Logora nema i ne znam šta da radim, Logora nema, al ja živim u nadi U daljini crkveni ja vidim zvonik, O, gdje baš mene da tako nešto snađe.
Logora nema i ne znam šta da radim, Logora nema, al ja živim u nadi O, gdje baš mene da tako nešto snađe. Ovo je priča i za suze i za smijeh. Poneki skaut možda ostane bez karte, al’ ne nać’ logor to je izuzetan peh. |