Gorski kotar – za prekrasan dan i miran san

You are currently viewing Gorski kotar – za prekrasan dan i miran san
  • Autor objave:

Čarolija Vražjeg prolaza i Zelenog vira ostavila nas je bez daha, jednako kao i 18 kilometara šetnje toga dana. Posljednju subotu u svibnju članovi Izviđačkog odreda “Tur” proveli su u društvu roditelja i prijatelja iz Samobora u Gorskom kotaru.

Nakon prijepodnevnog obilaska prirodnih ljepota u okruženju Skrada (a što nitko tko Hrvatsku zaista voli ne bi smio ne doživjeti !) i lovačkog ručka u prirodi, poslijepodnevni dio dana proveli smo u podnožju Risnjaka, otkrivajući ljepote poučne staze Leska.

Vražji prolaz, Zeleni vir i spilja Muževa hiša još su davne 1962. godine proglašeni posebnim geomorfološkim rezervatom koji se nalazi na području Općine Skrad, na nadmorskoj visini od 302 – 649 m. Posebnu atrakciju rezervata predstavlja bujna šumska vegetacija kojom je odjenut cijeli krajolik, zahvaljujući čemu je ovaj biser goranskog dijela Primorsko – goranske županije  poznat i izvan hrvatskih granica.

Vražji prolaz jedan je od najljepših Hrvatskih kanjona pun divlje romantike. Kroz usku guduru, široku na nekim dijelovima tek dva metra, među stijenama visokim stotinjak metara, divlje šumeći se probija planinski potok Jasle. Nad njim su u stijene ugrađene galerije i mostići kojima se prolazi. Podno staze kojima se prolazi strme su stijene, a u dubini, pod nogama huči zapjenjen potok. Kako se pritom osjeća prolaznik, ne treba posebno opisivati… Put kroz tu bučnu stihiju završava podno ulaza u spilju Muževa hiša gdje se u povijesti stanovništvo skrivalo pred najezdama Turaka.

 Zeleni vir je snažan izvor u  dnu plitke spilje što se nalazi podno sedamdesetak metara visoke, živopisne slojevite stijene niz koju se poput bijele zavjese ruši potok obasipajući prilaz viru tisućama kapljica. Ime je dobio po smaragdno – zelenoj boji vode jezerca čiji se izvor u spilji i ne primjećuje. Njegove vode, zahvaćene manjom branom, ulaze u podzemni kanal kojim odlaze do hidrocentrale, izgrađene 1921. godine. Ona je ujedno i prva hidrocentrala sagrađena u Gorskom kotaru.

Put nas je potom poveo prema Nacionalnom parku Risnjak. Crni oblak koji se natkrilio nad nama i vrijeme koje je projurilo, potaknuli su nas na promjenu plana. Za osvajanje vrha Risnjaka više nije bilo niti snage u malenim nožicama, pa je i šetnja poučnom stazom Leskom za neke predstavljala izniman napor, no put dug 18 kilometara ili čak 6 sati hoda svladali smo posljednjim atomima snage. Planinarenje na vrh Risnjaka, na visini od 1.526 metara ostavili smo za jedan od narednih izleta, kada ćemo obići i izvor rijeke Kupe te živopisnu Dolinu Leptira uz nju.

Pjesme i šale ni ovoga puta nije nedostajalo, kao niti opreza prilikom obilaska najzahtjevnijih i najopasnijih dionica puta. Na kraju mogu zaključiti da smo ostvarili još jedan prekrasan izlet. Dokazali smo da smo spremni i da znamo procijeniti situaciju i onda kada je potrebno improvizirati, odnosno promijeniti unaprijed zacrtane planove. To je izmamilo osmijeh na Jelenino lice, zbog čega mi je još više drago, iako su je studijske obveze spriječile da avanturu nastavimo osvajanjem vrhunca neovisno o grupi !

U Gorici smo bili oko 22 sata. Čak 13 sati nakon polaska. Polovinu od toga proveli smo pješačeći, pa smo po povratku kući pozaspali kao bebe ! Kao Jura (legenda, koji je mamu čak iz Katra doveo kako bi uživali u zelenilu !)

Nastavak slijedi … pred nama je do kraja školske godine još foto safari u botaničkom i zoološkom vrtu u Zagrebu, a zatim počinju završne pripreme za odlazak na logorovanje na Krku. Risnjak, Izvor i dolina Kupe ? U proljeće iduće godine, jer plan za ovu godinu je već gusto isplaniran !

Naravno … pratite nas i kroz GALERIJU FOTOGRAFIJA !