Nije mi žao što sam se okilavio organizirajući ovaj izlet, jer stvarno je odlično uspio. Ali, ovo je zadnji put da ikoga primam nakon isteka roka za prijavu, jer trebalo je učiniti nemoguće: pronaći dovoljno velik autobus za 79 osoba, iako ih se čak 10, koji su svoj dolazak najavili, nije udostojilo doći na dan polaska. Onima koji su se zaista razboljeli – opraštam! Ali ne mogu onima koji su i ovoga puta bez grižnje savjesti pošli na izlet, a da prethodno nisu podmirili svoju obvezu – uplate članarine za rujan, a neki čak niti za lipanj, svibanj …

Dva autobusa krenula su ranom zorom – jedan iz Samobora, drugi iz Velike Gorice. U goričkom 62 izviđača i njihovih roditelja, a pridružili su nam se i članovi Odreda izviđača Samobor. Njih 17. Krenuli smo s pjesmom, a tako smo izlet i završili, iako su lijepo vrijeme, svjež zrak i atraktivan program događanja učinili svoje, pa nas je većina na povratku pozaspala!

Krenuli smo u 6 sati, a nakon posjeta Đakovu i veličanstvenoj katedrali, sagrađenoj u razdoblju između 1866-1882. godine u neoromaničkom stilu, u kojoj je stolovao i u kojoj je pokopan biskup J.J.Strossmayer, vratili smo se kući točno u 23:30 sati.

Već na putu naučili smo mnoge nove pjesme. Najviše su nas oduševile one zabavne, starijeg datuma poput Žutih kola, Ive koji ribu peca te Debelih svinja! Mnogi su ih tek prvi put čuli!

Kopački rit nas je privukao već svojim nazivom, a u godini bez komaraca dopustio nam je da neometano uživamo u prirodnim ljepotama i mnoštvu ptica, uglavnom sivih čaplji i kormorana, a povodom Međunarodnog dana promatranja ptica. U pratnji stručnih vodića osluškivali smo zvukove, raspoznavali vrste ptica i brojali jedinke. Naučili smo razliku između domaćeg i poljskog vrapca. Znate li da čaplja danguba stoji u vodi nepomično čekajući da joj riba dopliva – u usta!

Uživali smo na kopnu i na vodi, pješice i preko ograde broda. Također i u kompleksu Tikveš, gdje smo upoznali i druge vrste ptica, koje nismo imali priliku vidjeti, divlje svinje, jelene lopatare čija je sezona rike, kao ljubavnog zova, upravo u tijeku. Brojali smo godine hrasta lužnjaka, ne brojeći godove već ga pokušavajući obujmiti! Vidjeli smo gdje je Tito lovio jelene s balkona.

 

Zadržali smo se i dulje nego što smo planirali, pa nismo stigli do Kneževih vinograda i Batine. Glad je bila jača od našeg pustolovnog duha, pa smo krenuli put Osijeka, gdje su nas članovi Izviđačkog kluba Javor čekali s odličnim čobancem. No, prije toga, obišli smo Tvrđu i susreli Šimu Jovanovca koji je upravo otpjevao svoje na Danima vina i turizma. Nakon ručka, hranu smo natjerali da se slegne igrom u Izviđačkom parku. Zamislite, osiječki izviđači su čak i park zaslužili u svom gradu!

 

U Đakovo smo došli pred večer. Pravo vrijeme da katedralu doživimo obasjanu svjetlima reflektora. Čak niti tri svadbe koje su se u njoj odvijale u tim trenutcima nisu nas spriječile da uđemo u velebno zdanje te razgledamo unutrašnjost katedrale. Ovaj je posjet ublažio našu još neostvarenu želju da bolje upoznamo Grad Đakovo.

 

Slijedi Varaždin, barokni grad osobite ljepote i u europskim razmjerima jedinstvenog groblja. U njemu smo 22. listopada. Do tada …

POSJETITE GALERIJU FOTOGRAFIJA i …

Budite pripravni … za nove avanture s Izviđačkim odredom “Tur”!