Nakon što je Delnice zatrpao prvi ovogodišnji snijeg otvorili smo sezonu zimskih sportova na Petehovcu.

Iako izlet 11.01.2017. programski vjerojatno nije bio najsadržajniji, niti edukativan kao brojni prethodni, bila je ovo prigoda za ležerno druženje i sportske aktivnosti na snijegu. Čim smo čuli da je Gorski kotar pod snijegom zaputili smo se na izlet u dobro nam poznate Delnice, grad koji svojim posjetiteljima ne nudi obilje kulturnih i povijesnih turističkih sadržaja, ali uređenošću sportskih objekata privlači brojne Riječane, Zagrepčane i Gorane.

DSCN3833

Zimski školski praznici bliže se kraju, a neki naši članovi koriste posljednje slobodne dane za posjet bakama, djedama i rođacima. Zbog toga je odaziv na ovaj uzbudljivi izlet bio nešto manji od onoga na što smo navikli, ali barem je bio dovoljan jedan autobus. U Delnice nas se zaputilo 55 Turovaca, a kako je izlet pao usred tjedna ovoga puta bili smo bez roditelja.

Zabijelilo je već kada smo prošli Karlovac. Doduše, bijelo je bilo i u Velikoj Gorici, ali prema Gorskom kotaru bilo je već toliko snijega da smo konačno osjetili pravi zimski ambijent. Padala je i temperatura, tako da nas je u Delnicama dočekalo naoko neugodnih -15 celzijevaca. Vjetra nije bilo, pa unatoč temperaturi koju je malo tko od nas do sada doživio, nije bilo jako neugodno. Hladnoća je štipala za otkrivene dijelove kože, za obraze i bradu. Hladnoća i snijeg zapečatili su bravu tradicionalne goranske kuće usred Delnica, o čemu su nas obavijestili iz turističke zajednice, pa smo razgledanje kuće iznutra zamijenili šetnjom gradom i razgovorom o tradicijskom graditeljstvo u Gorskom kotaru u prošlosti, a bilo je i zanimljivih primjera objekata za pokazati izvana. Po onakvoj hladnoći djeca nisu bila posebno zainteresirana za priču ove vrste.

DSCN3854Već prilično promrzli pored središnjeg gradskog parka odlučili smo posjetiti srndače i srne, koji su već toliko navikli na ljude da su znatiželjno dotrčali do nas. Očekivali su poslasticu, pa smo ih ponudili šećerom. Polizali su nam ruke i brzo utažili svoju znatiželju. Oni su pošli svojim putom, a mi svojim – prema klizalištu, brzo navlačeći rukavice na ruke. Pedesetak klizača stvorilo je gužvu u svlačionici multifunkcionalnog sportskog objekta, a posebno kada je većina pošla posuditi klizaljke. Neki su trebali broj 85, 83, 62 … no najviše je bilo oni s brojevima između 28-41.

DSCN3882

Klizalište je bilo dovoljno prostrano da tamo gužvu ne osjetimo, no bilo je dovoljno izazovno za bacanje po ledu, što drugi posjetitelji nisu baš prihvatili s veseljem. Oni manje vješti klizali su uz “guralice”, a neki su natukli koljena zaliječući se u zidove. U svemu tome stradala je samo jedna usnica, ali ne zadugo jer se klizačica nakon zaustavljanja krvarenja odmah vratila na led.

U 13 sati autobus je bio zagrijan, a mi spremni za polazak na obližnji Plinarski centar Petehovac iznad Delnica. Oduševili su nas prizori zimzelene šume i ceste pod snijegom, zimske idile u koju smo se zaputili. Došavši na vrh brda zatekli smo gazdu i jednog radnika u ozbiljnom poslu. Upravo su postavljali tanjuriće na vučnicu uz skijašku stazu, kako bi predstojeći vikend, kada se očekuje znatno veća količina snijega, otvorili ovogodišnju skijašku sezonu. Zato smo mi, nakon ručka, otvorili sanjkašku sezonu na susjednoj stazi, koju smo do kraja dana ogulili gotovo do zemlje.

DSCN3897

DSCN3896

No, najprije se valjalo zagrijati i napuniti energijom. Uslijedio je poziv s klizališta. Netko od nas uspio je zamijeniti čizme i odšetati u tuđim, prevelikim. Zbog toga su dvije obitelji iz Rijeke bile primorane doći na Petehovac, ponajprije kako bi zamijenili čizme, no priznali su: da nije bilo ove anegdote ne bi niti otkrili gdje je Petehovac i koliko je tu čarobno!DSCN3902

Na stolu nas je dočekala fenomenalna domaća pileća juhica s rezancima i gusta juha od gljiva, kojoj mi stariji nismo mogli odoljeti. Glavno jelo bilo je kuhani krumpir, grašak i mrkvica s pohanom šniclom, pa iako bi čovjek pomislio kako će povrće ostati na tanjurima djeca su ga bez ijednog prigovora pojela, a tanjuri su uglavnom ispražnjeni do čistoga. Za kraj, pojeli smo kolač, mačje oči s bananom u tijestu i malo potom djeca su se sama podigla od stolova. Nisu ih predvodnici trebali poticati da krenu prema autobusu po sanjke i na presvlačenje. Od 14:15 do 16:45 sanjkalište je bilo naše.
DSCN3987

DSCN4018

DSCN4038 Bilo je jurnjave bez kraja … doslovce, jer neki su čak izlijetali sa staze u šumu … sudara i okretanja na stazi, mijenjali su se parovi na sanjkama iako daske jure kao lude! Bilo je i ponešto suza, padova na glavu, modrica i bolnih ekstremiteta … ali na kraju zaključak je: bilo nam je super! Nakon ludiranja na maloj stazi, sanjkanje smo završili na skijalištu, na stazi dugoj oko 350 metara, s koje se pruža predivan pogled  na okruženje pod snijegom.DSCN4049

Mokri, umorni i zadovoljni potrpali smo se u bus, presvukli u suho i krenuli na put kući, kamo smo stigli u dogovoreno vrijeme, u 19 sati. Na brzinu smo razdijelili sanjke i daske te se zaputili svako svojoj kući na spavanje. Trebalo nam je odmora nakon ovakve avanture!

VIŠE FOTKI POTRAŽITE U GALERIJI FOTOGRAFIJA.