Do daljnjega nećemo koristiti prostor u Kurilovečkoj ulici 48. Opremu smo preselili u drugi prostor, a aktivnosti provodimo u prirodi.

Zbog lošeg stanja prostora u kome smo i držali opremu i radi s djecom uz posedovanje Grada uspjeli smo potaknuti vlasnika na ponovnu sanaciju. Posljednja je bila prije svega pet godina, no loša izvedba i uporna vlaga koja se iz zidova nije ni uspjela isušiti, ponovno su rezultirali stvaranjem gljivica, vlažnim flekama i otpadnjem žbuke sa stropova. To nisu uvjeti primjereni radu s djecom niti držanju opreme: literature, pribora za jelo, šatora i ležaljki na kojima djeca spavaju na višednevnim aktivnostima u prirodi.

Umjesto još jedne parcijalne sanacije, ako je vjerovati prenesenim informacijama, vlasnik prostora ovoga puta će nadgraditi prostor koji mi koristimo, natkriti ga krovom, a vanjsku fasadu primjereno opremiti hidro i termoizolacijom. Živi bili pa vidjeli i doživjeli to, jer tada će u prostoru biti puno ugodnije, a i osjetno će se smanjiti troškovi grijanja prostora.

Najavljeni radovi trebali su krenuti odmah, tako da smo se i mi potrudili iz prostora izaći što prije. U tome su nam pomogli roditelji i prijatelji, koji su nam pomogli pakirati silnu opremu, prevesti je na novu adresu i tamo je (djelomično) posložiti, iako će za to trebati još neko vrijeme. Za prvu ruku bitno nam je bilo posložiti sve tako da nam bude dostupno, jer kroz nekoliko tjedana morat ćemo izvući i u Lovinac prevesti sve što će nam biti potrebno ovog ljeta na Smotri.

Pomoć u prijevozu osigurali su nam neki roditelji, ali i Grad putem komunalnog poduzeća VG Čistoća. U samo jednom danu, ali u nekoliko tura, uspjeli smo preseliti sve, na čuđenje svih nas koliko je toga bilo natiskano u onako malom prostoru, gdje smo uz svu tu opremu uspjeli smjestiti i djecu te s njima tamo raditi godinama. No, osim prostora za rad s djecom, za redovite tjedne susrete kada vani nije niti suho niti toplo, za edukativne i kreativne radionice, nama je za višednevni boravak u prirodi potrebno mnoštvo opreme.

Potrebni su nam šatori i ležaljke za spavanje za svakog člana, klupe i stolovi za kojima jedemo. Potrebni su nam i štednjaci i hladnjaci, zamrzivač, pribora za kuhanje (lonci, tave, zdjelice, tanjuri čaše, žlice, vilice, noževi). Potrebna nam je literatura, pribor i oprema za kreativne radionice, tu je i silan alat za obradu drveta, pile, sjekire, lopate, grablje … i da ne nabrajam. Vjerujem da će dobronamjernom biti dovoljno da shvati kako je prostor koji koristimo zaista premali da uz sve to udobro smjestimo i djecu. Zaboravih i pehare koje smo osvojili na raznim izviđačkim natjecanjima, a koje svakako vrijedi izložiti, pokazati i pohvaliti se uspjesima. Da ne ispadne da samo sportski usjesi nešto vrijede.

Ako je vjerovati pričama u jesen bi se trebali vratiti u “svoj prostor” koliko god mali bio. No, kako je krenulo, nismo baš sigurni da svoj 30. rođendan nećemo proslaviti “kao podstanari”, odnosno da ćemo u jesen zaiosta imati gdje djecu skloniti od kiše i hladnoće. Živimo u nadi …