PREPORUKA: Knjiga za roditelje

… želim vam predstaviti (knjigu) citate koji su mene dojmili i koji bi možda vas mogli potaknuti da preispitate postupke i odluke kada se radi o odgajanju vašeg djeteta.

Obzirom da radim s djecom, da ću možda jednog dana imati djecu, da i sama jesam dijete koja ponekad nije razumjelo postupke svojih roditelja i činjenice da se današnji svijet jako razlikuje od onog u kojem su živjeli moji roditelji, želim vam predstaviti (knjigu) citate koji su mene dojmili i koji bi možda vas mogli potaknuti da preispitate postupke i odluke kada se radi o odgajanju vašeg djeteta.

Oni koji me zaista poznaju, znaju da volim knjige koje imaju svoj smisao i pouku. Knjige koje će me nečemu naučiti ili mi ukazati kako da neke probleme i situacije sagledam iz druge perspektive, i u konačnici ih pokušam riješiti. Prije par godina, na početku svojeg fakultetskog obrazovanja susrela sam se s knjigom argentinskog psihoterapeuta Jorgea Bucay-a „Ispričat ću ti priču“. Knjiga se sastoji od mnoštva priča koja te navode na razmišljanje i potiču te da izvučeš zaključak i pouku. Svatko tu priču interpretira na svoj način, ovisno o situaciji koja ga u tom trenutku tišti.

Nažalost, u to doba bila je prevedena samo jedna njegova knjiga, ali na moje opće veselje iz godine u godinu rastao je broj i sada te knjige zauzimaju posebno mjesto na polici u mojoj sobi. Svaku od tih knjiga dobila sam na poklon bilo za rođendan, Božić ili posebnu prigodu poput završetka fakultetskog obrazovanja, odnosno obrane diplomskog rada. Knjiga „Put susreta“ istoimenog pisca, dar je mojih roditelja i htjela bih vam je predstaviti jer u njoj govori o putu ljubavi, uključujući temu LJUBAVI PREMA DJECI. Iz tog razloga smatram da bi je bilo dobro pročitati.

Razvod je danas veliki problem. Pojam razvod u meni pobuđuje osjećaj nelagode i tuge, jer voliš oba roditelja koji se očito više ne razumiju/ poštuju/podnose/vole, a moraš odabrati stranu. Kako da dijete odabere stranu? To ne smijemo očekivati i tražiti od djeteta. Čak i sad sa svojih 25 godina, priznajem, teško bih se nosila s razvodom svojih roditelja. Autor knjige misli o toj današnjoj „kugi“ ovako:

Nadalje bih se osvrnula na nešto što autor naziva „obitelj kao trambulin“. Koje su to 4 stvari bitne da bi obitelj bila sretna i funkcionirala kao cjelina? Koji stupovi drže konstrukciju naših domova?

Kakvi su odnosi između braće i sestara? Dobri ili ipak ne baš tako loši?

Koje vrijednosti su se nekada smatrale važnima u životu. Koje vrijednosti su ti omogućile da živiš sretan i ispunjen život? One vrijednosti koje danas ne vrijede. Danas je najvažnije naučiti djecu kako da se snađu u životu, kako da dođu do neke informacije, kako da samostalno nauče da bez boli nema ni napretka. Ako im sve ponudimo i poslužimo na pladnju, bojim se da on naše djece radimo nesposobne osobe.

Sve više mladih ljudi razmišlja da jednog dana ipak nema djecu. I ja pripadam toj statistici. Vjerujem da nema ljepše stvari od roditeljstva, malog bića koje si donio na svijet i da je to jedan od razloga zašto i jesmo tu. Nije to zato što ne želim prihvatiti odgovornost odgajanja, odricanja i svega što ide uz roditeljstvo ( iako sam tu odgovornost prihvatila sa svojih 13 godina kad sam počela voditi jata u izviđačkoj organizaciji), već zbog činjenice da partner i ja nećemo moći dati ni jednu četvrtinu onoga što su nekad roditelji pružali nama. Fiksno i normalno radno vrijeme, zajednički kuhani ručak za stolom, popodnevna šetnja, vožnja biciklom, redoviti vikend izlasci u prirodu, priča prije spavanja, zajedničko kuhanje… Puno sitnica koji čine jednu sretnu i ispunjenu obitelj. Ima takvih obitelji i danas, samo su rijetke. Evo jedna pričica iz knjige.