Svjetski dan voda obilježili smo obilaskom jednog od najljepših akumulacijskih jezera u Hrvatskoj, jezera Bajer u Fužinama. Iako smo dan ranije zagazili u proljeće, vrijeme nam je pokazalo koliko ovo godišnje doba može i zna biti varljivo. Iz Velike Gorice nas je ispratilo sunčano jutro. U Gorskom kotaru se naoblačilo i zahladilo – pravo! Tijekom dana napuhao nas je vjetar, poškropila kišica, a nakratko razveselilo i sunce. Samo snijega nije bilo toga dana, pa da možemo reći da su se izmijenila sva četiri godišnja doba!

Na prvi pravi izviđački izlet u ovoj godini zaputilo nas se 53 i simpatični vozač Mario. U pripremi za predstojeća natjecanja (namjeravali smo se zaputiti u Garešnicu na njihov Izazov, a potom na Đeboree u Zagrebu) odlučili smo provjeriti stečeno znanje i vještinu izviđača. Poletarcima je ovo bila prilika da nauče nešto novo i da se, vođeni vlastitom logikom i smislom, kreću po karti.

U Fužinama se svaka patrola zaputila na svoju stranu. Putanjom osmice obišli su jezero Bajer: uz Skautski centar Rakov potok, preko brane do špilje Vrelo koju su posjetili, prošetali su i gornjim dijelom naselja, do Željezničke stanice. Zbog toga će te na malo fotografija vidjeti sve na skupu. Upravo stoga, ovaj je izlet bio izviđački izazovan, a predvodnicima je pružio mogućnost da provjere stečeno znanje i vještinu članova svojih jata i patrola u konkretnim situacijama.

Zadatak je bio sakupiti suha drva u prirodi i zapaliti vatru, pružiti prvu pomoć unesrećenom prijatelju, ispravno podići šator u što kraćem vremenu, kretati se po karti tražeći zadane kontrolne točke … a bilo je vremena i za igru: natjecanje u šibickanju, izvlačenju marama, utrku s balonima među nogama … Triturusi su imali malo ozbiljnije zadatke. Oni su najprije morali pronaći kontrolne točke na karti prema postavljenom zadatku, nacrtati Skicu terena, pronaći  skrivene točke u Minskom polju, poslati i primiti poruku signalizacijom zastavicama preko jezera, zapaliti natjecateljsku vatru. Hmmm … da. Sve su to trebali uspješno odraditi!

Neki su pravim, neki okolnim putem, a neki prečicom, u svakom slučaju na vrijeme stigli na ručak … na pizzu kod Landravca. No da, i ovoga puta nismo uspjeli pogoditi hranu koju svi jedu. Zapravo, takva očito uopće ne postoji, no većini je pizza bila odlična!

U autobusu obilje pjesme i poučnih podataka koje su nam revno priredili članovi jata izviđača Akela. Naučili smo ponešto o stanju i problematici voda u Hrvatskoj i u svijetu, a dali su nam i dovoljno podataka o Fužinama, koje su neki od nas tek sada upoznali i posjetili prvi put. Neki su tamo već kao doma!

Pridružile su nam se dvije majke i dvoje mladih u pratnji. Drago nam je što su se imali priliku uvjeriti kako i što radimo s djecom, a mislim da na to možemo biti ponosni. Pohvala predvodnicima koji su odlično odradli svoj zadatak i djeci priuštili još jedan zanimljiv i poučan izlet.

Uz ovih nekoliko, fotke su naravno u Galeriji fotografija!