Za kraj školske godine počastili smo se izuzetnim izletom u Nacionalni park Krka. Nakon što smo prenoćili u Etnolandu Dalmati u Pakovom selu, kraj Drniša, obišli smo i taj grad, uživali u pjesničkom izričaju Stipe Grcića, a potom osvojili kninsku tvrđavu. Odlična kondicijska priprema za predstojeće logorovanje na Krku!
Posjetom i obilaskom prirodnih, graditeljskih i etnografskih ljepota na području donjeg toka rijeke Krke: Skradinskog buka, Visovca i Roškog slapa, članovi Izviđačkog odreda Tur nedavno su prošli prvu polovinu puta na kojem namjeravaju upoznati svih osam nacionalnih parkova na području Republike Hrvatske. Uz to, do sada smo upoznali i tri od jedanaest Parkova prirode, među kojima je najudaljeniji do sada bio Kopački rit.
Dvodnevni izlet, na kome smo bili izloženi velikim vrućinama te su pojedini članovi bili na rubu sunčanice, stojički je izguralo 45 članova odreda, najvećim dijelom poletaraca (kojima mi stariji skidamo kapu zbog izdržljivosti!) i osmero roditelja i prijatelja Izviđačkog odreda Tur.
Iako se ustrajno probijalo kroz grane drveća, jako sunce nije nas omelo u uživanju u očaravajućoj snazi vode i čaroliji prirode s kojom se voda izuzetno saživjela. U stvaranje magičnih oblika upleo se i čovjek koji je snagu vode iskoristio i podredio sebi i svojim svakodnevnim životnim potrebama. Tako smo upoznali način rada vodenih mlinica i prirodnih “perilica rublja” na rijeci Krki, kao i način života žitelja drniškog i šibenskog kraja uz ovu prekrasnu rijeku.
Niz vodopada, slapova i ogrlica koje je čine posebno atraktivnom za posjetitelje očarao je i nas. Stoga smo puni dojmova i iscrpljeni od sunca spas potražili pod krovovima Etnolanda u Pakovom selu. Njega je prije šest godina izgradio u uredio sin hrvatskih iseljenika u Njemačku i povratnik u rodni kraj svojih roditelja, Joško Lokas, čiji poslovni izazov i poduzetnički projekt (koji je zaživio na najbolji način) surovi i pusti kraj Dalmatinske Zagore nije uspio pokolebati. Divljenja je vrijedna i potpora supruge Ane koja je tamo doselila, vraćajući se korijenima svojih predaka, iz pitomog zagorskog kraja. Njihova je pažnja odnedavno usredotočena na malenu djevojčicu, što nimalo nije umanjilo njihovu ljudsku toplinu i srdačnost u ulozi domaćina. Veliko im hvala na tome!
U prostoru Etnolanda, nakon izuzetno ukusne večere ispod peke i okrijepe za tijelo i dušu, podigli smo svoje šatore pod kojima smo prenoćili. Tome je prethodila nadahnuta zabavna večer, puna duhovitih skečeva, pjesme i pantomime, koju su pripremili naši voditelji.
Pod jakim jutarnjim suncem pospremili smo svoje šatore i razgledali etno-postav u tradicijskoj drniškoj kamenoj kući, sušionicu pršuta i vinski podrum u Etnolandu, potom ispraznili suvenirnicu i pozdravili se sa domaćinima. Zaputili smo se prema Drnišu, gdje nas je dočekalo pravo iznenađenje. Tražeći Meštrovićev spomenik u središtu grada naletjeli smo na skupinu Drnišana s puno životnog iskustva, ispred kojih je istupio Stipan, Stipe Grcić, koji nas je počastio s nekoliko vlastitih emotivnih i domoljubnih pjesama.
Iz njegove sedme zbirke (a čak četiri nam je poklonio!) prenosimo jednu, za koju je i nagrađen:
NE PRODAJI SINE ZEMLJU
Ne prodaji sine zemlju
da te kledu tvoja dica
sutra će ti unuk reći
sve je proda propalica.
Ne prodaji sine zemlju
naročito nemoj strancu
kad ne budeš zemlje ima
u debelom bit ćeš lancu.
Stranac će ti gazda biti
ti njegova vječna sluga
šta si zemlju proda strancu
vatat će te bijes i tuga.
Možeš imat brdo zlata
da li znadeš sine za to ?
Stranac će ti sutra reći
“s moje zemlje nosi zlato”.
U zemlji je sve bogatstvo
ona sve na svijetu daje
a zlato je jedan metal
koji samo lažno sjaje.
Ne prodaji sine zemlju
ne prodaji !
Drniš smo upoznali kao maleni grad pun toplih i srdačnih ljudi, a potom smo se zaputili prema hrvatskom gradu heroju i stradalniku u Domovinskom ratu, povijesnoj prijestolnici hrvatskih knezova i kraljeva – Kninu. Tu smo se poslikali ispod velebnog spomenika ratnim stradalnicima u središtu grada, zalili smo glave i zaputili se na vrh kninske tvrđave. Poslikali smo se tamo za uspomenu pod hrvatskim stijegom, podignutim na dan oslobođenja Knina od okupatora u Domovinskom ratu, a sa tvrđave smo uživali u pogledu na grad Knin i u njegovoj pozadini 22 metra visok slap Krčić, na izvoru rijeke Krke.
Dok smo mi planinarili Nikša nam je skuhao hrenovke, pa smo prije puta ručali Hot-dog, popili sok, skakali na trampolinu i odmorili se uz prostorije Ekološke udruge Krka-knin uz rijeku Krku.
Umorni od sunca i dinamike dana, te opijeni vrućinom u autobusu (u kojem su otkazala čak tri od šest osigurača sustava za klimatizaciju) vratili smo se kući u nedjelju na večer. Dojmovi još uvijek sliježu, no nakon dva dana odmora mogu reći: – Bilo je prekrasno, programski lijepo ispunjeno, popraćeno lijepim vremenom i srdačnim ljudima te, vjerujem da to mogu reći u ime svih sudionika – nezaboravno!
OSTALE FOTKE POTRAŽITE U GALERIJI FOTOGRAFIJA (KOJU ĆEMO POMALO PUNITI)