Jutro 5. travnja, lagana kiša pada na krov autobusa koji nas čeka u Školskoj ulici! Vozač je spreman. 7:45 sati, dva poletarca i jedan predvodnik na ugibalištu.

Polako dolaze roditelji jedan po jedan i javljaju “naše dijete je bolesno, ne ide s vama danas …”. I tako sve do 8:10 čekali smo da se MOŽDA još netko pojavi! Od 25 prijavljenih skupilo se nas 13 hrabrih IZVIĐAČA koji smo krenuli u najbolju avanturu po kišnom vremenu … upoznavanje grada Zagreba kroz igru, pjesmu i dobru zabavu! Već u busu se dalo naslutiti da kiša neće konstantno padati što je naravno bilo dobro za nas.

Oko 8:40 došlo smo do glavnog željezničkog kolodvora gdje smo na tabli polazaka i dolazaka svak sebi odabrao destinaciju do koje se želi voziti vlakom, kupili karte i krenuli na put …. Hm … ne … Ipak smo malo porazgovarali o tome što je peron, a što kolosijek i poslušali “tetu najavljivačicu vlakova” nebismo li odgonetnuli gdje će nadolazeći vlak stati! U među vremenu je naša Jelena Tojaga otišla na “Tomislavac” gdje su bile prijave, pozdravila se sa organizatorima akcije, našim prijateljima iz Odreda izviđača Savski Gaj. Nakon što smo porazgovarali o tome kako radi parna lokomotiva i mi smo se uputili pozdraviti prijatelje, ali i okrijepiti se toplim kiflicama koje su nam pripremili.

Tri, dva jedan … KREĆEMOOO!!!! Kartu u ruke … Gdje ćemo prvo?! Pa naravno kroz “Tomislavac” … Pitanje je “Tko je bio prvi hrvatski kralj?” Naravno da smo odgovor znali … Pa Zvonimir zar ne?! Ipak to je bio kralj Tomislav koji na istoimenom trgu ima i svoj veeeeeliki kip. Nakon kratkog kviza krenuli smo prema “Štrosu” odnosno Strossmayerovom trgu gdje smo u kratkim crtama saznali tko je on uistinu bio i zbog čega je značajan. Ruksake na leđa i krenusmo prema Trgu Nikole Šubića Zrinskog, u Zagrebu znanom i kao Zrinjevac! Tamo nas je čekao teeeežak zadatak! Nakon što smo u glazbenom paviljonu otpjevali pjesmicu rastrčali smo se po parku… Lov na glave glasio je zadatak! Ali nasreću kamene. U samom parku nalaze se biste Julija Klovića, Andrije Medulića, Krste Frankopana, Nikole Jurišića, Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Ivana Mažuranića. Sjevernom stranom parka uputili smo se prema meteorološkom stupu gdje smo saznali da je temperatura zraka bila 15 stupnjeva i da je tlak bio 900 Pa. Zanimljivo, zar ne?!

Laganom šetnjom došli smo do Trga bana Josipa Jelačića. Tamo smo saznali da je ban ukinuo kmetstvo te smo čuli priču o Manduševcu i lijepoj Mandi! “Zagrebi Mando dušo!”

Najdužom ulicom u Zagrebu – Ilicom uputili smo se prema uspinjači! Naravno i uspinjačom smo se vozili! Skrooooz do Griča odnosno Gornjeg grada. Bilo je 10 sati pa je prerano za očekivati da će top puknuti, ali smo uživali u pogledu na dio Zagreba.

Pažljivim i tihim korakom došli smo do Markovog trga odnosno političkog središta Hrvatske. Zagrada Hrvatskog sabora, zgrada Vlade RH, sve na jednom mjestu i to sa crkvom sv. Marka u sredini. Jelena nam je ispričala priču o stupu srama gdje je nekada bio pogubljen i slavni (s neslavnim završetkom) Matija Gubec, vođa seljačke bune. Nakon kruga po Markovom trgu krenuli smo dalje i to do Kamenitih vrata. Ondje smo se upoznali sa legendom o Majci Božijoj od Kamenitih Vrata, ali smo čuli priču o Dori Krupićevoj, liku iz romana Zlatarevo zlato, Augusta Šenoe te priču o lancima s Nelsonova broda (“Victoryja”). Na izlazu kod spomenika zaštitniku skauta sv. Jurju susreli smo jednog ljubaznog starca koji nam je ispričao pokoju crticu o povijesti Gornjeg grada. Saznali smo tako da je sveukupno u Zagrebu spaljeno 128 vještica te da u dubini ispod većeg dijela Gornjeg grada postoje tuneli (katakombe). Također gospon nam je ispričao i priču o Krvavom mostu i potoku koji i dan danas teče “Tkalčom”. Krenuli smo dalje do spomenika Mariji Jurić Zagorki, a na kraju smo stigli do Katedrale Marijina Uznesenja. U tišini smo ušli unutra gdje smo obišli grob blaženog Alojzija Stepinca i spomenike Zrinskim, Frankopanima, Eugenu Kvaterniku i ostalim velikanima koji su pokopani u kripti katedrale.

U krugu katedrale smo odigrali par igara i nakon kratke ogrjepe krenuli dalje. Preko Oktogona, Cvjetnog (gdje smo dobili balone!) do Bogovićeve i na kraju Hrvatskog narodnog kazališta. Saznali smo da je prva hrvatska opera bila “Ljubav i zloba” Vatroslava Lisinskog te smo čuli zanimljivu legendu o Zdencu života koji se nalazi u blizini HNK. Nakon otimanja marama krenuli smo prema Mažuranićevom trgu gdje nas je čekao naš bus… Ne, ne … Nismo otišli doma… Bus nas je prevezao do Remetinečkog Gaja gdje su nas čekali organizatori sa ručkom … Ujušak od graška, pilećih prsa, krumpira! Fino zar ne?! Brzo smo pojeli kako bismo ostalim sudionicima oslobodili stol, a mi se uputili na obavljanje 10 kontrolnih stanica u krugu škole blizu koje smo ručali.

Tako smo igrali memory sa izviđačkim simbolima, grupno smo stajali i prenosili novine od starta do cilja, slagali smo pravilnu piramidu prehrane, isprobavali različite okuse, vozili se u tačkama, vukli uže, prebacivali grah slamkama iz posude u posudu … Sve u svemu dobra zabava koja nam je ispunila 2 sata.

Sve što je dobro kratko traje kaže stara poslovica pa je i taj dan brzo prošao. Akciji je došao kraj, svi sudionici su se skupili. Nakon lijepe zahvale organizatora i podjela priznanja, umorni, SUHI i zadovoljni današnjim izletom krenuli smo u bus koji nas je dovezao na mjesto polaska.

Za one koji nisu bili, a u razloge nećemo ulaziti Bob Marley pružio nam je jedan prekrasan citat:

Galerija fotografija uskoro! (Čim ju nadogradimo do kraja!)