Kakav bi to bio početak školske godine da ga nismo započeli patrolnom pustolovinom?

Pripreme za subotnju biciklijadu započele su već u petak na redovnom susretu kada smo napravili zmajeve od letvica i najlonskih vrećica. Dan je bio savršen za bicikliranje, kao i za puštanje zmajeva. Ujutro nas se jedanaest okupilo pred prostorijom. Napunili smo “gorivom” naša prijevozna sredstva i „Akela“ je bila spremna za prvu pustolovinu nakon logorovanja.

Naše odredište bila je Lazina Čička u kojoj su nas dočekali mama Valerija i tata Saša Smolčić. Sam put je bio sunčan i vjetrovit zbog čega smo malo teže okretali pedale, s vremena na vrijeme nailazili smo na hrpice životinjskog izmeta (što je bilo posebno zanimljivo curama), ali s pjesmom i puno smijeha smo vrlo brzo došli do cilja.

Parkirali smo bicikle i malo se odmorili prije negoli smo krenuli sa skautskim aktivnostima. Posebno nam se svidjela mačka Mimi koja je od straha i velike količine nježnosti te ljubavi pobjegla na stablo jabuke. Dok smo dizali šator (uz stalno prigovaranje Jelene koja nije bila zadovoljna), tata Saša je pekao meso za hamburgere. Na kraju se ispostavilo da se zbog gladi šator nije mogao ispravno podići niti srušiti – nismo imali snage nategnuti žabice, zabiti klinove, postaviti centrale niti prebaciti šatorsko platno. Uf…bit će zanimljivo na „Victorijadi“ u subotu.

Dok su cure postavljale stol, dječaci su iskušali kako lete zmajevi. Za ručak smo imali hamburgere, a kasnije smo se zasladili palačinkama s čokoladnim namazom koje nam je ispekla Valerija, te kuglicom sladoleda. No, da ne ispadne kako smo samo dobro jeli, u međuvremenu smo vezali čvorove, pospremili stol i kada je malo jače zapuhao vjetar puštali zmajeve. Vika, krika i smijeh orio se dvorištem.

Moram priznati da je vrijeme zaista brzo proletjelo pa smo se oko 14 sati zaputili prema Velikoj Gorici. Na povratku nam vjetar nije smetao, pa smo si dali oduška i malo brže pedalirali uz zvonjavu zvoncima, te uzvicima “ihaa/njiha” (poput rzanja konja) koje nam je Leon B. stalno izvodio.

Puno hvala obitelji Smolčić koji su nas ugostili i pripremili nam ručak.

Do nove patrolne pustolovine,
Leticia, Nina, Mirna, Ana, Filip, Leon B., Leon D., Klaudia, Ivan, Magdalena, Jelena