Hrvatsko zagorje je kulturno-povijesna hrvatska regija i zasebna prirodno-geografska cjelina u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Odlučili smo je istražiti pa se nas 30-tak tamo zaputilo na izlet 17. svibnja 2014. Naš je zadatak bio je obići dvorce Zagorja kojih ima pedesetak, posebno iz razdoblja baroka, a važni su podsjetnici visoke razine kulturnog življenja i graditeljskog umijeća proteklih stoljeća.

Gradnja utvrda, odnosno utvrđenih gradova na prostoru Hrvatskog zagorja započela je u kasnom srednjem vijeku, osobito u razdoblju od XII. do XVI. st. Tek su neki do danas očuvani u cijelosti, a mnogi su u ruševinama. Tijekom XV. i XVI. st. intenzivnije počinje gradnja burgova, zamkova i kaštela, i to zbog turske opasnosti. Razdoblje baroka (XVII. i XVIII. st.) u Hrvatskom je zagorju bilo obilježeno gradnjom dvoraca, ljetnikovaca i kurija. Ta je tradicija nastavljena i tijekom XIX. st., a krajem stoljeća je i završena.

Prvi dvorac kojeg smo posjetili bio je dvorac Gredice (Dvorac Gjalski), koji je danas u funkciji hotela. Imali smo sreću jer nam je djelatnica hotela dopustila da razgledamo hotel iznutra. Saznali smo da se Ksaver Šandor Gjalski volio fotografirati što se moglo vidjeti po količini njegovih fotografija postavljenih na zidovima hotela. Još se neko od naših predvodnika voli fotografirati. Pogodi tko? U jedno smo sigurni, dvorac je jako lijepo uređen i ne bi nam bilo teško tamo prespavati.

P1080144

Nakon pojedenih sendviča krenuli smo dalje u Sveti Križ Začretje gdje nas je dočekala gospođa Mirna Flögel-Mršić. Dvorac je obnovljen zahvaljujući gospođi Mirni koja ga je kupila 2002. godine iako izvana izgleda oronuo i uništen. Prostorije dvorca su prekrasno uređene i najviše su nam se svidjele stolice u plesnoj dvorani gdje smo se osjećali poput kraljeva. Neki su čak i zasvirali na klaviru s gospođom Mirnom koja je prepuna znanja i jedva je čekala da jedan dio tog znanja preda nama. Iako je kišica i dalje padala to nas nije obeshrabrilo da se malo poigramo. Mačka i miš, miš i mačka- tko će koga uloviti?P1080170

IMG_0458

Na pola puta do Gornje Stubice, Alen nam je ispričao priču o još jednom dvorcu koji je u privatnom vlasništvu pa smo ga pogledali samo izvana. No i to nam je bilo dovoljno jer je smo već bili pomalo gladni i jedva smo čekali doći do Stubice.

IMG_0462

P1080178

U Gornjoj Stubici nas je Tojaga podučila tko je to bio Rudolf Perešin i što je napravio. Prošetali smo do Gupčeve lipe i saznali zašto je ona važna te tko je to bio Matija Gubec. E i napokon ručak! Juha s njokima, lešo piletina i pire krumpir, zelena salata i šrukli kao desert. Tojaga nije mogla doći k sebi od veselja, a kasnije i od štrukla koje su je pikale u želucu. Punih trbušćića uputili smo se do spomenika Matije Gupca i naravno do dvorca Oršić. O njemu nam je nešto rekao Leon i Rebecca, a onda smo ga još i detaljno pregledali. Tojaga se opet i tu istaknula s pričama o Seljačkoj buni i tadašnjem životu kmeta i feudalaca.

IMG_0469

IMG_0475

IMG_0491

Kako bi utvrdili gradivo ispunili smo križaljku i osmosmjerku koju je napravila Jelena te se pobunili kako nam je bila preteška. No, snašli smo se –Prepisivanje je uvijek dopušteno. Prije nego što smo se uputili kući, čekao nas je još jedan dvorac, dvorac Golubovec. I njega je uzeo zub vremena, no možemo zamisliti kako je bio lijep dok je bio u funkciji stanovanja. Pored dvorca smo imali dovoljno mjesta da se malo i poigramo pa smo bacili jednu štafetu. Tko će prije do cilja krećući se kao žaba ili hodajući rakovim koracima. Umrli smo od smijeha i dobro se zabavili.

IMG_0516

IMG_0530

IMG_0535

Sljedeći izlet je 20.6. i idemo na Medvednicu do Medvedgrada, ali prije toga se vidimo na roditeljskom sastanku 29.5.!