Gruba motorika je važan dio djetetova razvoja. Na nju se kao na bazu naslanja daljnji razvoj fine motorike.
Svaki roditelj već prije rođena svojeg djeteta zamišlja kakvo će ono biti, mašta o njegovom životu, čime će se baviti, kakva ga budućnost očekuje. Očevi tako razmišljaju o malim nogometašima, košarkašima, odvjetnicima, policajcima i vatrogascima, dok majke maštaju o doktorima, jezičarima, pravim maminim sinovima.
Svi očekujemo kako će dijete biti snalažljivo, okretno i spretno. Rast i razvoj čovjeka, od rođenja pa do odrasle dobi, ovisan je o nasljeđu i uvjetima koji ga okružuju i u kojima sazrijeva. Ako se pođemo od pretpostavke da je naslijeđeni dio zadan i nepromjenjiv, tada se posebno zanimljivim čini utjecaj okružja koji u velikoj mjeri određuje kakav će biti put u razvoju djeteta prema odrasloj osobi.
Sigurno se sada pitate čemu ovo i kakve to sve skupa ima veze sa izviđačima… Svako dijete u svom razvoju prolazi fazu razvoja grube motorike. Pod pojmom grube motorike podrazumijevamo kretanje cijelog tijela koje kod djece počinje puzanjem, hodanje i skakanjem. Zašto je razvoj grube motorike važan i kako ga poticati kod djeteta?
Gruba motorika je važan dio djetetova razvoja jer se na njezinu bazu naslanja daljnji razvoj fine motorike. Dijete koje se dovoljno istrčalo lakše će naučiti vezati vezice na cipelama i primjerice naučiti pisati. U školi će također moći pratiti vršnjake u tjelesnom odgoju, ali i bolje se koncentrirati, brže reagirati i imati više samopouzdanja. Te vrline će pomoći djetetu u boljem rastu i razvoju.
Izviđački program načinjen je tako da u poletaraca potiče razvoj grube motorike, koja je, kako je već spomenuto, preduvjet za razvoj fine motorike koja je osnova za uspješno čitanje i pisanje, ali i mnogo drugih aktivnosti. Želite li poticati grubu motoriku kod djeteta potrebno je djetetu omogućiti dovoljno prilike, vremena i mjesta za kretanje, što sasvim sigurno ima na izviđačkim aktivnostima.
Uzmimo kao primjer jedan jatni susret. Svaki patrolni sastanak sastoji se (za mlađe uzraste) barem od dvije igre. Kao prvu igru uzet ćemo „kokot“ . Članovi stoje u krugu, jedna osoba nalazi se u sredini i on je kokot. Ostatak članova dodaje se loptom po krugu s ciljem da lopta ne dospije u ruke kokota. Na taj način djeca treniraju preciznost dobacivanja te omjer snage kojom trebaju baciti loptu. Također koordiniraju pokrete ruka-oko (ciljanje).
Kao drugu igru na sastanku uzet ćemo „Borbu pijetlova“. Članovi se podijele u parove, svaki član stane na jednu nogu (druga je u zraku) te ruke smjesti na leđa gdje ih drži tijekom cijele igre. Cilj svakog pojedinca jest „srušiti“ protivnika, odnosno natjerati ga (ramenom i poskakivanjem) da dignutu nogu spusti na tlo. Time se vježba ravnoteža, snaga i izdržljivost. Ono što je dijete vježbalo tijekom obje igre jest dominantnost jedne ruke odnosno noge što je važno za kasniji razvoj fine motorike. Naravno da se na svakoj jednodnevnoj i više dnevnoj aktivnosti također potiče razvoj grube motorike… Uzmimo za primjer jatnu biciklijadu. Vožnja bicikla uključuje osnovne elemente grube motorike, ravnotežu, snagu, izdržljivost i koordinaciju. Klizanje je također dobro i potiče grubu motoriku.
No što je s finom motorikom? Jeli ona doista toliko važna i zbog čega? Fina motorika je sposobnost stvaranja preciznih sitnih pokreta rukom uz zadržavanje dobre koordinacije između prstiju i oka.
Fina motorika se razvija rastom – od početnih nespretnih pokušaja djeteta da samostalno koristi žlicu pokreti ruke tj. šake vremenom postaju precizniji, sve do trenutka kad dijete može uzme olovku i kontrolirati ju. Naravno da dijete urednog razvoja pri dolasku na izviđače u prvom ili drugom razredu ima razvijenu finu motoriku do nekog stupnja, ali nju idalje treba poticati i na njoj raditi. Izviđači, predpostavljate, također rade na razvoju fine motorike. Svako dijete kao osnovni materijal za rad na jatnim susretima mora imati svoju bilježnicu u koju crta i zapisuje sve što predvodnik smatra da je potrebno. Naravno da u izviđačima to radimo uz pomoć aktivnosti koja je najbliža djeci – igrom. Ovoga puta kao aktivnost uzet ćemo kreatvnu radionicu (iza nas Uskrsna). Dijete se već u ranom djetinjstvu susreće sa škarama, no koliko dobro/loše oni barataju škarama znaju samo predvodnici. Članovi su dobili na papiru nacrtano (isprintano) jaje koje su po crti morali izrezati. Bilo je tu svega, i jaja, i krugova i trokuta.
Na jednoj od logorskih radionica djeca su baratala kistom i bojama što je također jedan od dijelova razvoja fine motorike. Rad s glinom, rad s drvetom. Ono što posebno izdvajamo kao vještinu koja je doista zahtjevna, a koju mi redovno vježbamo jest vezanje čvorova odnosno baratanja špagom. Potrebno je puno spretnosti, dobra koordinacija ruka-oko te radno pamćenje koje omogućava „upamćivanje“ dijelova veznja i njihovu pohranu u trajnu memoriju.
Šivanje, ljepljenje, vezanje čvorova, izrada narukvica od perlica, izrada origami ukrasa, slaganje logorske vatre … i još brojne druge aktivnosti. Također razvijamo i grafomotoriku koja je prijeko potrebna za uredan razvoj pisanja.
Izviđači su organizacija koja kontinuirano (moram priznati i nesvjesno) radi na kompletnom razvoju djeteta i to od prvog dolaska! Negdje u programu izviđača stoji kako je svrha izviđačkog pokreta “… doprinositi razvoju djece i mladih u postizanju njihovih punih tjelesnih, umnih, osjećajnih, društvenih i duhovnih potencijala kao pojedinaca…“. Ovim kratkim (ali stvarno kratkim) presjekom možemo zaključiti da uistinu radimo sve kako bi dijete ostvarilo svoje maksimalne potencijale.
Kao zaključak nameće se činjenica da je biti izviđač čast, ali i vještina koja se razvija od ulaska u naš svijet do kraja života.