Trinaest dana brzo je proletjelo. U utorak, 13. kolovoza 2013. srušili smo i posljednje šatore na logorskom terenu Oaze Kraljice Mira, iste one kojoj danas u čast slavimo blagdan Velike Gospe. Sklopili smo ležaljke, spakirali osobne stvari u ruksake , zapakirali preostale namirnice, lonce i pribor za kuhanje i … pravac more.
Najmlađe smo nakon pakiranja osobne opreme poslali na plažu, kako bismo u miru dovršili poslove pakiranja, a oni kako bi iskoristili i posljednji dan na moru. Među nas starije zavukla se nervoza, prouzročena akumuliranim umorom i obimom posla u posljednja dva dana logorovanja, a ni temperatura nam baš nije išla na ruku. Uz nekoliko iskrica poslove smo priveli kraju u planiranom vremenu.
Polatarci i mlađi izviđači vratili su se s plaže u 13 sati, a nakon ručka pristupili smo utovaru stvari u autobus koji je stigao još prošle večeri. Utovar smo završili do 15 sati, a zatim je preostalo još samo da se posljednji put postrojimo ispod zastave (u središtu logora koga više nema!).
Kao što je prvog dana zastavu digla Jelena Pugelnik, voditeljica (vođa) logora, na kraju uspješnog logora zastavu je spustio Alen Konjević, starješina logorovanja. Kako se naša stroga voditeljica ne bi ocjenjivala sama (jer ona će uvijek reći: “Moglo je bolje!”), svoje zadovoljstvo ovogodišnjim logorovanjem na Krku iskazali smo spontano dugotrajnim i glasnim pljeskom. Ne treba ništa više reći. No ipak, hvala Jeleni na strpljenju, koncentraciji i trudu unazad tri mjeseca kako bi ovogodišnje logorovanje bilo još bolje od prošlogodišnjeg. To je barem mišljenje nekih od sudionika prošlogodišnjeg logorovanja, a koje sam uspio čuti u razgovoru.
Za nama je ostao samo umor i iscrpljenost, koji su u tom trenutku umanjili osjećaj zadovoljstva. Ali, doći će i on za koji dan, kad se naspavamo. Željeli smo da put kući traje što kraće. I trajao je kratko. Pošli smo u 15:30, a u Velikoj Gorici smo bili već u 18:40. Uz pomoć roditelja istovarili smo autobus, stvari pospremili u prostoriju, izljubili se i razišli kući. Do jeseni kada slijedi nastavak redovitih izviđačkih aktivnosti, patrolnih sastanaka, izleta i akcija.
Osobno, smatram da je na ovogodišnjem logorovanju bilo previše (iako ih brojkom nije bilo puno) onih koji su nam odvlačili koncentraciju od programa i utvrđene satnice, a koji nisu bili spremni staviti se na raspolaganje u potpunosti. Odraslih osoba koje su očekivale da im se daju radni zadaci iako su i sami mogli primijetiti da bi bilo korisno da nam svoje vozilo stave na raspolaganje onda kada je djecu potrebno odvesti na more, da je potrebno ostati u logoru u vrijeme kada su djeca i voditelji na cjelodnevnom izletu, da je potrebno očistiti sanitarni čvor bolje nego što to djeca mogu, da se nakupilo smeće ili napoj koje bi bilo dobro ukloniti iz logorskog kruga. Na kraju, mogli su primijetiti da bi nam dobro došla njihova pomoć oko pakiranja opreme u kojoj se prethodnih dana kuhalo i za njih, oko prijevoza opreme do autobusa, utovara i istovara velike količine opreme po povratku u Veliku Goricu. Da su to odradili, ne očekujući da netko iskaže očekivanje od njih da to naprave, možda bih se i ja uspio okupati koji put više i dobiti malo više boje od one s kojom sam došao.
Ovako, ostaje dojam da smo dozvolili sudjelovanje na logorovanju velikom broju “turista”, iako mi nismo turistička agencija. Izviđači su programska organizacija u kojoj za sve sudionike vrijede ista pravila i od svih sudionika očekuje se sudjelovanje i poštivanje dnevnog reda. Dapače, od odraslih se očekuje daleko više nego od djece. Jer davati smo dužni samo njima, a odrasli su dužni davati – svoje vrijeme, znanje, vještinu i potencijal – kako bi djeca od nas mogla naučiti nešto korisno!
Što mogu naučiti od onoga tko nije spreman očistiti za sobom, tko opremu ne sprema uredno i s pažnjom, tko cijeli dan traži hlad i vrijeme za sebe? Onaj TKO i ono ŠTO radi – ne radi na zanimljiv način, ako se u njegovim postupcima ne vidi da uživa, i onaj tko radi tek zato da odradi POSAO, taj nije mogao nikoga zabaviti niti ičemu naučiti. Ta, skautizam nije posao već hobby, slobodna aktivnost za koju smo se odlučili svojom voljom i željom da mlađima prenesemo vlastita znanja i da im djetinjstvo učinimo zanimljivijim.
Skautizam je nesebično davanje!
Tako će ubuduće biti, i za onoga tko na to nije spreman – među nama ubuduće neće biti mjesta.
Alen Konjević, Starješina logorovanja
DOŽIVITE ILI JOŠ JEDNOM PROŽIVITE OVOGODIŠNJE LOGOROVANJE KROZ FOTOGRAFIJE U NAŠOJ FOTOGALERIJI:
http://io-tur.hr/galerija-fotografija-2013/?album=8&gallery=80
