Pozdrav proljeću? Mi smo već proljeće pozdravili!

Prekrasna sunčana subota 16. ožujka. Iako čak pet dana prije službenog početka proljeća 2013. godine, posjetom Kordunu čije je čarobne prirodne konture ponovno sakrio snijeg, slobodno mogu reći da smo proljeću rekli: – Dobar dan! I bio je! 

Kordunsku priču započeli smo posjetom Baračevim špiljama i šetnjom uz Koranu, od ostataka starog Drežnika grada prema Mlinici na rijeci. Do nje na žalost nismo došli. Hodnja po snijegom prekrivenoj stazi potrajala je dulje od oćekivanog, pa bismo umjesto na ručak stigli tek na večeru. Da bude zabavnije na povratku smo svakom trećem povezali oči i usta te smo se tako oslabljeni, a opet upućeni jedan na drugoga, u koloni trebali kretati po stazi, izbjegavajući lokve vode i kamene stečke koji su virili iz zemlje.

Natjecali smo se ekipno na skijama i poigrali još neke zanimljive i nove igre, te smo kroz priču i obilazak ostataka grada Drežnika naučili ponešto o povijesti ovog dijela Hrvatske.

Za to vrijeme druga je ekipa posjetila Baračeve špilje, do kojih se najprije trebalo popeti. Na glave smo stavili rudarske kacige i ušli pod zemlju, u mrak koji ne smije narušiti dnevna svjetlost niti blicevi fotoaparata, kako ne bi narušili prirodnu ravnotežu podzemlja. Uživali smo u čarobnim oblicima stalagmita, stalaktita i stalagnata. Iznenadila nas je i gomila šišmiševog izmeta, a gotovo na svakom koraku pokoji je visio sa stropa! Oni s rasponom krila od 30 centimetara nije bilo, ali trudili smo se da ne probudimo niti one malene. Kada je vodič ugasio svjetla u špilji situacija je postala ozbiljna … sve do Mariovog: “Ej, a ja!” Naravno da ga nismo namjeravali ostaviti tamo 🙂

Vožnju autobusom iskoristili smo da naučimo ponešto o gradu Slunju, njegovoj povijesti, kao i povijesnoj Rakovičkoj buni. Nakon ručka smo obišli znamenite slapove koji povezuju rijeku Slunjčicu i Koranu te mlinice koje pogoni silina njihove voda. Kako rade mlinice i kako se nekada živjelo u Rastokama doznali smo od mlinarice Kate koja se sjeća i vremena kada su živjeli naši pradjedovi i prabake. Tada se znala cijeniti hrana, pa čak i ona najskromija, a ne kao danas … doznali smo.

U Rastokama smo dočekali večer, kada je zahladnjelo pa smo se lagano zaputili kući. Dan je obilovao događanjima. Uživali smo u suncu, prikupili dozu D vitamina, dobro se najeli palente, tijesta i junećeg gulaša s gljivama. Iako vidno umorni u autobusu smo potrošili i posljednje atome energije. Na dolasku pjesma – na povratku razgovor, šala i prepričavanje dogodovština. Sezonu proljetnih aktivnosti započeli smo na najljepši mogući način.

Na poslijetku, da ne zaboravim napomenuti, na izletu nas je bilo 48 iz Velike Gorice i 23 iz Samobora.

ZAVIRITE U NAŠU BOGATU GALERIJU FOTOGRAFIJA !!!