Godinu dana otkad smo izviđačima dali više slobode, kroz metodu Izviđačkog puta izazova (IPI), jedna je patrola odskočila svojim pristupom.

Cijelu godinu naši izviđači rade bez predvodnika. Sami su trebali među sobom izabrati vođu, dogovoriti način komunikacije s voditeljima i međusobno, inicirati aktivnosti koje bi željeli ostvariti i doživjeti, a voditeljski tim za sve je priredio niz poticajnih, edukativnih, ekoloških i radionica posvečenih tematici zdravlja, zdravog života i loših životnih navika.

Poklopilo se to nekako s ulaskom većeg broja članova i članica u pubertet, pa smo neke od radionica i ciljano proveli, jer bilo je tu i slučajeva bulinga (bullyng-a), odnosno vršnjačkog nasilja među našim članovima i članicama, bilo je neprimjerenog ponašanja, odijevanja, nošenja neprimjerenih simbola, nespojivih s odgojem i zdravim životom, a što je osnova skautske djelatnosti, bilo je onih koji su oko sebe počeli okupljati “klanove” i stvarati krugove svojih potencijalnih klijenata. Sve smo to na vrijeme primijetili, nastojali razbiti, iskorijeniti takvo ponašanje u našim redovima, i vas pravovremeno upozoriti na problem koji postaje i vaš obiteljski … ali mnogi ne prihvaćaju mogućnost da se “to njima može dogoditi”.

Zato sada imamo djevojčice koje se odijevaju u crno, kosu boje u bordo-ljubičastu nijansu, lica su im bez osmjeha, sve što im se kaže je glupo, kao i svaki zadatak koji dobiju. Ništa se ne može, ništa se ne mora … tako je nama voditeljima programskih aktivnosti teško stvoriti pozitivno motivirane natjecateljske ekipe, odraditi programom predviđene radne zadatke, održati autoritet i motivirati one koji još nisu podlegli ovoj pošasti … puberteta.

Zato sada imamo najmanje dvoje članova udruge sa socijalnim nadzorom obitelji. Zato je jedno dijete pod ozbiljnom sumnjom da se bavi distribucijom opijata. Zato je jedno dijete ovoga ljeta privedeno u alkoholiziranom stanju, zatečeno od policije tijekom fizičkog obračuna s vršnjakom. Zato imamo problem s cigaretama koje su pojedincima preče i nužnije od sigurnosti, zdravlja i dobrih međuljudskih odnosa s onima koji brinu o njihovoj sigurnosti … koji su za to volonterski preuzeli obvezu … skautskih voditelja. Zato … moramo razgovarati. Zato moramo ozbiljno razgovarati, jer mi smo vaša produžena ruka, ali bez vas, bez vašeg razumijevanja  ne možemo ništa postići. Nadam se da ćemo o tome uskoro na roditeljskom susretu.

U snopu ovakvih mučnih prizora i situacija, izviruje jedan prekrasan, pozitivan primjer. Zašto ga tek sad spominjem? Jer sam šećer ostavio za kraj 🙂

Članovi patrole Žohari, najmlađi (među izviđačima) po godinama i izviđačkom stažu, u mješovitom (muško-ženskom) sastavu, bez ikakvih trzavica u međusobnim odnosima, sa smiješkom na licima i žarom u očima, družili su se u svom terminu i dobivali iste radne zadatke kao i ostale ekipe. Išli su i na natjecanja, te su i sami svjesni da im je potrebno još puno vježbe. Ali, ono što dobiju kao zadatak shvate ozbiljno i ozbiljno se prime posla s ciljem da ostvare ono što se od njih očekuje. Do sada su imali dva zadatke koja su trebali odraditi samostalno. Prvi je bio na dobiveni scenarij pripremiti igrokaz po principu nijemog filma. Sami su trebali uvježbati mimiku, odabrati glazbu, prilagoditi je za izvedbu, pripremiti rekvizite i odjeću. Na kraju je trebalo skupiti hrabrosti i izvesti igrokaz pred publikom.

Isti zadatak, istovremeno, dobile su i patrole Balvani i Crne udovice. Na susrete su članovi tih patrola dolazili bezvoljni, sjedili su i međusobno razgovarali o svemu osim o izviđačima i o radnom zadatku. Bez previše truda i želje da to izgleda ozbiljno možda su napravili poneki rekvizit. Do današnjeg dana nismo dobili povratnu informaciju kako igrokaz napreduje niti je li im potrebna ikakva pomoć.

Žohari su svoj igrokaz vrlo uspješno izveli pred roditeljima i sudionicima ovogodišnjeg logorovanja za poletarce u Rakitovcu. Bio ih je pravi užitak gledati.

S početkom (n)ove školske godine, okupile su se patrole Crne udovice i Žohari. Od Balvana ni traga – ni glasa. Novi radni zadatak dobili su opet istovremeno. Do idućeg susreta, dakle kroz tjedan dana, trebalo je saznati gdje se nalaze i patrolno obići tri Gradska vrta u Velikoj Gorici. Uvjeti za izvršenje zadatka bili su: da bude izveden do idućeg susreta; da se kod svakog vrta poslikaju članovi patrole koji su bili prisutni; da na svakoj fotografiji ne nedostaje više od dvoje članova patrole; i da se može prepoznati gdje su se slikali.

Crne udovice su već prilikom preuzimanja zadatka zaključile da to ne stignu odraditi u tjedan dana, jer imaju drugih obveza i da niti tijekom vikenda njih šest od osam ne mogu naći sat vremena i obići tri Gradska vrta. Žohari su zadatak odradili u nedjelju prije podne, a potom ih je naša Mirjana još i počastila sokom. Time su dokazali da nema toga što se ne može, ako se zaista želi i hoće!

Sve druge teorije i nemogućnosti članova drugih patrola ovime padaju u vodu.

Bravo Žohari! U ovom trenutnu najbolja ste Turova patrola.

Nadam se da ćete dobiti izazivača za naslov ove titule!!!