Taman što je škola završila, s mnoštvom onih koji su krenuli put mora i mi smo se zaputili na izlet. Započele su sezonske gužve na autocestama, ali boravak u prirodi, na svježem zraku i zahtjevna šetnje šumom rezultirali su zadovoljstvom, umorom i ponosom jer dokazali smo da mi to možemo.

Izlet smo započeli u povijesnoj Rakovici. Povod nam nije bio samo upoznavanje povijesti, odnosno glasovite Rakovičke bune. Rakovička buna bio je oružani ustanak protiv Austro-Ugarske pod vodstvom Eugena Kvaternika s ciljem stvaranja nezavisne hrvatske države. Kao cilj ustanka u proglasu je navedeno oslobođenje hrvatskoga naroda »ispod švabsko-madžarskoga gospodstva«. Ustanak je krvavo okončan nakon svega četiri dana. Austrijske jedinice opkolile su 10. listopada 1871. godine ustanike kraj Plaškoga. Vođe ustanka, Eugen Kvaternik, Vjekoslav Bach, Antun Rakijaš i većina pobunjenih krajišnika ubijeni su, a Stranka prava na neko je vrijeme prestala djelovati. Iako nije sudjelovao u ustanku, predsjednik Stranke prava Ante Starčević bio je zatvoren.

Istražili smo mi i punu dalju prošlost i bogatstvo podzemlja koje nam ju je otkrilo. Tridesetak Turovaca obišlo je Speleon – Centar podzemne baštine, gdje su upoznali špilje ovog kraja i čudnovate životinje koje su prošlosti tu obitavale. Zaključak je da je dobro da neke od tih životinja nismo niti upoznali, zbog njihovog strašnog izgleda i nagle naravi.

Nakon obilaska Speleona uz stručno vodstvo, zaputili smo se na Vučju stazu, čijih smo 1,2 km obišli bez vodiča. Bilo je to te zagrijavanje za izazov koji nismo tad ni znali da nam predstoji.

Nakon kratkog odmora i naravno igre zaputili smo se do Petrove gore. U Šumarsko-planinarskom domu na Muljavi pojeli smo pohane šnicle i pommes, ono što “djeca najviše vole”, te smo se zaputili na istraživanje Petrove Gore.

Kao cilj postavili smo si posjet spomen ploči postavljenoj u spomen na pogibiju posljednjeg hrvatskog vladara, narodnog kralja Petra Svačića (Snačića). Ovaj dio povijeti djeca uče i na nastavi povijesti, no uspon planinarskom stazom preko Malog Velebita i Velikog Velebita razotkrio je misli svakog hrvatskog učenika i njegovo mišljenje o nastavnim gradivima, osobito povijesti: “Šta me briga gdje je poginuo tamo neki kralj? Mogao/mogla bih živjeti i da ne vidim to mjesto!”

Uz brundanje urbanih meda i tromo penjanje šumskim uzbrdicama, a tamo je barem bilo ugodno, jer šuma pruža idelanan hlad, nakon dva i pol sata planinarenja stigli smo do “groba”, a što je malo koga oduševilo. Ipak, “tko će se od vaših prijatelja moći pohvaliti da je bio na povjesnom vrhu Petrove gore, koja je upravo po Petru Svačiću dobila ime?”, pokušali smo ohrabriti naše planinare. Nekad se ta gora nazivala Gvozd što znači šuma. Nakon velikog boja između Mađarske i Hrvatske vojske na toj gori je 1097. godine poginuo hrvatski kralj Petar Svačić te je po njemu ta Hrvatska gora dobila ime Petrova gora. Poraz Petrove vojske imao je dalekosežne posljedice jer od tada hrvatskim zemljama više nikada nisu vladali kraljevi narodne krvi, nego oni tuđinskog podrijetla.

Vrijedilo je potruditi se, jer dokazali smo da koliko god to bilo naporno, uspjeli smo se uspeti sa 245 na 512 metara nadmorske visine, što je cijelom izletu, osim povijesno-edukativne, speleološke, orijentacijske i geografsko-edukativne dalo i rekreativnu notu.