Potragom za darovima koje im je u šumi sakrio Sveti Nikola, kako bi iskušao njihove istraživačke i orijentacijske sposobnosti, Turovci su otvorili ovogodišnju Božićnu bajku i sezonu klizanja na Ključić brdu.
Taman pošto smo stali u krug kako bi dogovorili plan subotnjeg izleta s obilaskom poučne staze i upoznavanjem prirodnih bogatstava našeg zavičaja, biljnog, životinjskog i vodenog svijeta, šumskim nam je putem prišao Sveti Nikola s praznom vrećom na leđima. U maloj je vreći donio tek mnoštvo bombona i lizaljki. Oči naših najmlađih članova bile su širom otvorene, a usta razvučena u osmijeh, kada su shvatili da nam se ovaj dragi svetac pridružio na skautskom izletu, uoči najuzbudljivije i najiščekivanije noći u godini. No, uzbuđenju tu nije bio kraj. Sveti Nikola nam je podijelio zemljovide i zadao radne zadatke kako bi, koristeći se svojim istraživačkim vještinama, pronašli darove koje je netom prije sakrio u šumi na Ključić brdu.
Izuzetan odaziv čak 82-je članova Turopoljske udruge skauta “TUR” iznenadio je i gradonačelnika Dražena Barišića koji nas je, bez prethodnog dogovora i najave, došao pozdraviti nakon ručka u izletištu Ključić brdo. Zanimljivo je da od svih nas nitko ovoga puta nije dobio šibu na dar. Dobili smo nove “Quipose”, skautske bilježnice ili dnevnike, u koje ćemo zapisati sve bitno što na patrolnim i jatnim susretima naučimo, zalijepiti pjesme, podsjetnike na lijepe izlete i susrete i zabilježiti informacije o predstojećim aktivnostima. Da to nisu obične bilježnice koje ćemo bez veze zašarati pojasnili su nam naši predvodnici i to smo se lijepo dogovorili. Bio je Sveti Nikola široke ruke pa nas je počastio i slatkišima, a naši su nas predvodnici i odredski voditelji počastili sklizanjem na klizalištu koje je upravo toga dana po prvi put u ovoj sezoni otvorilo vrata posjetiteljima. Dakle, turopoljski skauti su otvorili sezonu sklizanja i Božićnu bajku na Ključić brdu!
No, vratimo se na početak. Nakon što nas je Sveti Nikola počastio bombonima, podijelio nam je zemljovide te nas je ispratio na put. I on se dosjetio da bi usput mogli zapisati što sve nudi naše Turopolje, Vukomeričke gorice, Pokuplje i Posavina. Zaputili smo se na šumsku stazu “izazova” pored gatera s divljim svinjama, a potom šumskim puteljcima, pa preko potoka i uzbrdo, putem na kojem smo nailazili na zanimljive poučno-informativne ploče.
Svako je jato i patrola usput potražila svoje poklone na mjestima koja nam je Sveti Nikola obilježio na zemljovidu. Iako je nekima bilo potrebno malo više vremena kako bi ih pronašli, sva su jata i patrole uspješno pronašli darove koji su razveselili članove.
Nakon zamornog istraživanja po hladnom vremenu i vlažnoj šumskoj travi, godio nam je ručak u par slijedova, s jabukom punjenom savijačom i čajem za kraj! Dok smo se međusobno čekali, prije ručka smo ponovili što smo sve saznali na izletu kroz šumu. Nakon što je starješina pregledao radove, preuzimajući odgovornost i za eventualnu pogrešku te za krive zaključke, ocijenio je da su najbolje koristeći vlastitu memoriju (ili vješto varajući, za razliku od tri grupe koje u varanju/prepisivanju nisu bile vješte i mudre) provjeru najbolje napisale članice patrole Andautonija, dok su nevino iskreni bili Neustrašivi, iako s najmanje odgovora (od svih ekipa koje su predale ispunjenje testne listiće, a tri ekipe nisu predale završni test). S obzirom da je ovdje bila riječ o igri, ponajprije s ciljem razvijanja memorije, a da su neki pokazali i da su vješti u snalaženju – čestitam svima! … ali čokolada ide samo njima 🙂
Klizalište podno restorana cijelog je dana pobuđivalo našu maštu i želju da stanemo na klizaljke. Pa iako i nismo bili baš najbolje odjeveni za sklizanje, to nas nije spriječilo da se odvažimo upustiti na prvu ovogodišnju avanturu na ledu. Samo je par odraslih voditelja ostalo izvan leda, jer morao je netko pripaziti i na one koji na ledu nisu bili cijelo vrijeme.
Prava se božićna čarolija probudila tek sa zalaskom sunca i paljenjem stotina lampica na objektima i borovima popularnog izletišta na Ključić brdu. Tome je pridonijela i rosulja, koja je na ledenom zraku i pred objektivom našeg fotoaparata ostavila dojam kao da sniježi!
Pa, iako samo na svježem i hladnom zraku proveli gotovo cijeli dan, avantura je prošla “ko za tren”. S leda su nas morali “potjerati” nakon gotovo dva sata sklizanja, jer već je po nas došao autobus kako bi se kući, u Veliku Goricu vratili po dogovoru s roditeljima.
Na ovom je izletu nastalo mnogo fotki koje potražite u Galeriji fotografija.