Iako nismo ni ove godine bili na organiziranom višednevnom zimovanju, potrudili smo se zimske školske praznike ispuniti zanimljivim igraonicama.

Nakon što smo Betelehemsko svjetlo i prošle godine podijelili s velikim brojem sugrađana, od Božića do Nove godine malo smo predahnuli. Kreativne radionice za članove tijekom zimskih školski praznika najavili smo već krajem prošle godine, no vrijeme nam je priuštilo nove izazove!

Nakon prvog ovogodišnjeg snijega, koji je na Teletubies brdašcima u parku prvog hrvatskog predsjednika potrajao samo nekoliko jutarnjih sati, drugi je, znatno obilniji snijeg pao tijekom noći uoči naše dogovorene kreativne radionice. Naravno, sanjkanje i ludiranje na tuđmancu bilo je daleko kreativnije i zanimljivije od onoga što je bilo predviđeno. Okupilo nas se tridesetak i gotovo svi predvodnici, osim Klaudije koja živi predaleko i dvoje radnika, koji su opravdano izostali. Bio je to i jedini značajniji odaziv predvodnika koji su sudjelovali “ko drvene Marije”.

Sanjke i guzni tanjuri bili su izazovni i odraslima, pa smo se kroz dva sata malko posanjkali, podosta promrzli i navlažili i polako razišli kućama.

Novi susret uslijedio je za dva dana, nakon Tri kralja, kada je tijekom dana i noći ponovno napadala značajna količina snijega. Tada smo se zaputili na Ključić brdo, gdje smo imali dogovoreno klizanje. Zimska idila pratila nas je već od izlaska iz grada do popularnog izletišta, gdje su od ranog jutra čistili snijeg s klizališta.

Dječica su odmah izjurila na led, dok smo se mi stariji odvažili nešto kasnije. Iz Gorice nas je došlo 27, a pridružilo nam se još sedam članova iz Dubranca. Trebalo nam je malo vremena da se oslobodimo, ali ubrzo smo postali isti – Turovci, veliki i mali, jednaki!

Nakon par pomalo ukočenih natjecanja na klizaljkama, na led su izašli majstori parodije i svojom izvedbom “Ježeve kućice” na ledu (iako su neki u izvedbi prepoznali glasovitije “Labuđe jezero”) uz poznatu rečenicu: “Idem s vama jer volim šalu – hoću da vidim … budalu!” izmamili su osmjeh na lica svih okupljenih.

[fb_embed_post href=”https://www.facebook.com/jtojaga/videos/10206703231474084/” width=”550″/]

Kasnija liječnička dijagnoza potvrdila je da nije bilo fraktura, samo nagnječenja s bolovima. Dok je bilo toplo nije ni boljelo jako, tako da smo s leda odšetali do obližnjeg uzgajališta lopatara. Usput smo slušali tišnu, a potom smo se upustili u boj grudama. Glasno i veselo došli smo i do lopatara koji su cijelo vrijeme bili dijametralno nasuprot nas, što su dalje mogli!

Na povratku odlučili smo napraviti velikog snjegovića. Podijelili smo se u tri grupe, od kojih je svaka trebala napraviti veliku snježnu kuglu. Iako ga je bilo puno, što nam je onemogućilo sanjkanje, snijeg se nije dobro lijepio, pa kugle nije bilo lako napraviti. Ipak, naš je snješko dobio formu. U obližnjoj šumi nabavili smo mu ruke, a od drage tete kuharice nažicali smo mrkvu za nos. Kada je bio gotov poslikali smo se sa Snješkom, koga smo ostavili da uljepša ionako prekrasno izletište na Ključić brdu. Na bregima smo se zabavljali punih šest sati, a mnogi su se vratili prilično umorni i mokri.

Treći zajednički praznični susret za sve članove Odreda upriličili smo u odredskoj prostoriji. Na igraonici nazvanoj Retrogaming okupilo nas se petnaest, upola manje nego na klizanju i sanjkanju, ali bilo nam je zabavno. Igrali smo igre za koje nije potrebno računalo niti struja, a opet su nam pružile priliku za natjecanje i nadmudrivanje. Ove su igre današnji roditelji redovito igrali kao djeca, a danas se na žalost više ne igraju često.

Na stolovima se našao mikado, potapanje brodova, križić-kružić, UNO i još nekoliko zanimljivih igara koje su nas zabavile čak dva sata. 

Više fotki potražite u GALERIJI FOTOGRAFIJA.