Nakon što su se dojmovi logorovanja slegli red bi bio nešto i napisati … Zadnji dan nas je svladao umor pa smo dan nakon logorovanja svi iskoristili za spavanje i prisjećanje ovogodišnjih anegdota s logorovanja.

Ove godine program logorovanja načinili smo dosta rano što se pokazalo i dobrim budući da su nas u zadnji trenutak studentske obaveze pregazile i zadnjih dana prije logorovanja rješavali smo preostale ispite. Već u pisanju samog programa, uprava je odlučila ove godine  u “vatru gurnuti” mlade predvodnike i njima dati jata/patrole. Tako je odabrana četvorka (šala naravno :)) Melani, Emma, Lovro i Alen ml., ekipa “za očepit”.DSC_0412

Prema mom (skromnom) sudu predvodnici su odradili odličan posao te bismo na njih trebali biti ponosni. Podnijeli su teret ružnog (vraški vrućeg i vraški mokrog) vremena i konstantog prilagođavanja programa. Važno je naglasiti kako su to sve srednjoškolci, a način na koji su svakodnevno radili i boravili s našom (vašom) djecom u meni izaziva divljenje i ponos… neki bi rekli pa za to ste ih pripremali, ali posebno mi je drago vidjeti mlade u toj ulozi, znajući i susrećući se sa mladima koji su apatični, jedva brinu o sebi i svojim potrebama, skloni su lošem društvu, ne preuzimaju inicijativu i ne pronalaze inspiraciju u svijetu i ljudima oko njih. Mi smo uspjeli … Jedna stara poslovica kaže da je učitelj uspio tek kada ga vlastiti učenik premaši. Naravno nije sve bilo tako krasno i bajno, neke stvari su i oni morali učiti i podsjećati se, ali držim da to nikako nije (niti će) utjecalo na kvalitetu programa i njegovo odrađivanje. Nakon svih razmirica koje se dogode predvodnici se sa smješkom na licu i čeličnim živcima vraćaju djeci spremni za nove radne pobjede.

Brinuti za osam članova patrole nije bio nimalo lak zadatak. Jedna je stvar brinuti o sebi, pa ako nešto i napraviš loše jedina osoba koja će to osjetiti si ti, ali kada iza sebe imaš osmero djece koji čekaju tvoj korak izuzetno je naporno usmjeriti se i koncentrirati na sve što treba napraviti… jesu li svi oprali ruke prije ručka, jesu li svi presvukli donji veš, otišli na veliku nuždu, jesu li svi na sigurnom. Izgleda jednostavno jer kao roditelji svaki dan radite isto, ali mladoj osobi poput predvodnika to predstavlja velik zadatak, a kada u kombinaciju dodamo i sedmero druge djece zadatak se pretvara u misiju. Zato veliki pljesak za sve njih, popravite ono što ne valja, poslušajte kritiku kao način za popraviti i stvari učiniti boljima i dogurat ćete daleko.

Nadalje, želio bih da svatko od vas roditelji zagrli svoje djete i čestita mu na ovih 13 dana logorovanja. Koliko god se činilo lako i njima je zapravo bilo zahtjevno. Naravno da su sve odrađivali uz smijeh i igru, ali ulagali su velike napore da zajedno sa svojom patrolom odrade sve aktivnosti što bolje, osiguraj čist logorski krug i sanitarne čvorove te pripreme hranu u kuhinji i sve to bez vas u blizini. Mnogi su (siguran sam) shvatili da sve to nije samo zato da bi Alen, Jelena, Mario ili netko četvrti bili zadovoljni, nego da je sve to zbog njihovog dobra. Mnogi od vas reći će “pa to nikada nije radio”, a možda je razlog tomu jer mu niste dali priliku 🙂 Očistiti sanitarni čvor i nije tako teško niti opasno uz pravilan nadzor. Oguliti krumpir u dobrom društvu predstavlja odličan izvor zabave, ali i korisnog rada. Bravo!!!

Na kraju, čestitajte i sebi 🙂 Znamo svi koliko vam je bilo teško, koliko ste bili zabrinuti kako će se vaš mali anđeo snaći u šumetini.

Izviđačko logorovanje je vrhunac svega onoga što smo naučili na sastancima, mjesto i vrijeme za primjenu svih znanja koje su nam predvodnici dali na sastancima, ali i mjesto učenja novih činjenica, usvajanja novih vještina koje su trajne i primjenjive svaki dan … Tek kada se to dogodi, kada se uvuku i postanu način kojim vaše dijete razmišlja, tek tada postao/la je pravi izviđač. Biti izviđač znači nesebično dijeliti svoje znanje, pomagati ne očekujući ništa za uzvrat, znači paziti na sebe i ljude koji te okružuju, živjeti u skladu sa prirodom i onime što nam ona daje, paziti ju i čuvati, upozoravati druge na pogrešne postupke kad god je moguće, savjetovati, biti dobar “slušač” i rame za utjehu. Biti izviđač znači biti pravi prijatelj, brat, sestra, roditelj.  Biti izviđač znači biti moralna osoba, a kao kruna svega, znači biti pravi ČOVJEK.

DSC_0254Eto, na kraju moje poslanice želio bih zahvaliti svima koji su meni olakšali i uljepšali ovo logorovanje. Hvala svim predvodnicima, hvala Jeleni Tojagi koja je vodila ovaj logor od početka do kraja, hvala Alenu kao Starješini koji nas je u svemu usmjeravao, hvala teti Milani, Jeleni i Barbari na kuhanju i “zbrinjavanju ranjenika”. Hvala Tomi i Mateju na pomoći oko podizanja i rušenja logorskog kruga te na odrađivanju dežurstava, hvala roditeljima i prijateljima (Denis, Davorka, Danijela i Željko) na pomoći oko podizanja logorskog kruga … Svi skupa pokazali smo pravi izviđački duh i svatko od nas bio je nit u ovogodišnjoj logorskoj paučini. Posao možeš odraditi sam, ali ne zaboravi, kada nas je više stvari ispadnu bolje.

A evo i fotografija patrola za kraj 🙂