Krajem lipnja konačno smo se odvažili poći na izlet, prvi nakon opasne lock-down faze “korone”. Sada je ona bezopasna, no izviđačke su aktivnosti ipak “visokorizične”.
Aktivnosti smo se svi jako zaželjeli, pa je unatoč svečanostima primanja sakramenata prve pričesti i svete potvrde (koje ne spadaju u kategoriju visokorizičnih) i oprezu dijela zabrinutih roditelja (od izleta ih je odustalo troje prijavljenih), na ovaj izlet pošlo 45 Turovaca. Na ulasku u autobus svima smo izmjerili temperaturu, podijelili zaštitne maske i djecu rasporedili na sjedala s razmakom. U prvom dijelu dana djeca su zaista nosila maske preko usta i nosa, na što smo osobito ponosni, kao i na redovitu dezinfekciju ruku tijekom dana.
U autobusu je opet Alen udavio s pričom o Starom gradu Ozlju i nekim Zrinskim, Frankopanima i Babonićima koji su njime vladali i iz njega vladali Hrvatskom od srednjeg vijeka do 18 stoljeća. Silom prilika saznali smo ponešto i o životu gluhonijeme slikarice Slave Raškaj, kraljice hrvatskog akvarela, rođene ozljanke koja je tamo i pokopana. Upoznavanje ozaljskog kraja započeli smo upravo posjetom njenom grobu, smještenom netom uz crkvu Svetog Vida. Tu nas je zatekao župnik u pripremi za podjelu svetih sakramenata, no unatoč svojim obvezama pronašao je vremena uvesti nas i pokazati nam crkvu te nam ispričati neke detalje vezane uz život u ozaljskom kraju u prošlosti i danas.
Spuštajući se s brežuljka na kome je crkva smještena pored autobusa nas je dočekao ravnatelj Stjepan Bezjak, koji nas je poveo do Starog grada, koga još nazivaju i Gradom grofa Petra Zrinskog. U njemu je danas smješten Zavičajni muzej grada Ozlja. Zanimljivom pričom o povijesti i prezentacijom uz sjedenje na podu muzeja uspio je zainteresirati djecu i ispričati im puno zanimljivih detalja o životu vladara dvora i eksponatima u njemu izloženima, uz napomenu kako je u Starom gradu Ozlju ostalo malo izvornih predmeta, jer nakon pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, predvodnika protuhabsburške urote dvorac je opljačkan i devastiran.
Prekrasan pogled sa zidina dvorca, koji seže uzvodno i nizvodnu uz Kupu do Slovenije i nizinom prema Karlovcu, iskoristili smo za dobru grupnu fotku s Munjarom u pozadini. Kako je Munjara, hidrocentrala izgrađena kao druga u Hrvatskoj i treća u svijetu, trenutno u remontu, nismo je posjetili, već smo se uz nju zaputili do srednjovjekovnog sela na ulazu u naselje Trg, gdje smo upoznali način života srednjovjekovnih seljaka i drveno graditeljstvo u ovom kraju te smo doznali da je u selu Trg kraj Ozlja sačuvana tradicija izrade jalbe, kapice udane žene od posebne čipke, izrađene jednom od najstarijih tekstilnih tehnika.
Vrućina nam je već i same misli vodila na kupanje. Nekima od nas dobro poznata javna plaža u Orljakovu kod Kamanja mnogima je bila otkriće. Većina se odmah presvukla u kupaće kostime / gače i pojurila u vodu, koja je bila izuzetno ugodna i topla, s obzirom da je rije o tekućici, no na ovom dijelu toka prilično sporoj i plitkoj. Za uživanje u vodi, izležavanje na kaskadama, sunčanje na otočiću ili igru s loptom na raspolaganju smo imali sat i pol, koje neki nisu iskoristili,jer najavu kupanja nisu ozbiljno shvatili. Nekima je samo ulazak u vodu trajao sat vremena 🙂
Sunce nas je “opalilo”, voda fino osvježila, a i već smo ogladnili, pa nam se šetnja do autobusa činila dugom. Nedaleko, u Kamanju smjestili smo se u hlad restorana i prepustili slastima svježe pečene i odlične pizze, koja je imala vremena sleći se u našim želucima do Karlovca.
Opet je Alen udavio s povijesnom pričom o tome kada je i kako nastao ovaj grad, kome se zna točan datum osnutka. Za obilazak Karlovca nismo imali dosta vremena. To ćemo vjerojatno u jesen, no ovoga puta posjetili smo Aquaticu, slatkovodni akvarij u Karlovcu koji je bio fino klimatiziran. Tu smo upoznali život slatkovodnih riba u rijekama i jezerima, ovisno o brzini, čistoći i dubini vode.
Iako smo odmah nakon akvarija trebali poći kući, kako bismo stigli na vrijeme, nismo propustili priliku poigrati se na američkom igralištu i njegovim nesvakidašnjim spravama, tako da smo na povratku kasnili nekih pola sata. Nama je bilo super, roditelji zbog toga nisu zamjerili, koronu nitko nije pobrao … i sve u svemu – bio je ovo još jedan divan, edukativan i zabavan izlet kakav ćemo rado ponoviti.
Zavirite u našu Fotogaleriju: http://www.tus-tur.hr/galerija-fotografija/galerija-fotografija-2020/?album=14&gallery=201