Prvo što mi je bilo na pameti kad sam krenuo pisati osvrt na ovaj fenomenalan izlet bile su riječi himne Istarske županije:

“Krasna zemljo, Istro mila
dome roda hrvatskog
Kud se ori pjesan vila,
s Učke tja do mora tvog.

Glas se čuje oko Raše,
čuje Mirna, Draga, Lim
Sve se diže što je naše
za rod gori srcem svim.

Slava tebi Pazin – grade
koj’ nam čuvaš rodni kraj
Divne li ste, oj Livade
nek’ vas mine tuđi sjaj!

Sva se Istra širom budi
Pula, Buzet, Lošinj, Cres
Svud pomažu dobri ljudi
nauk žari kano krijes.”

Neka i vas ponese njezin ritam dok čitate ovaj osvrt.

Dakle, nakon što već tri-četiri godine planiramo, unazad nekoliko mjeseci se pripremamo, nakon što smo promijenili termin kako bi omogućili sudjelovanje i onim našim članovima koji su na kraju školske godine išli na maturalac, nakon što smo teško isplanirali i izdogovarali sve termine posjeta i obilazaka pojedinih gradova i kuturnih znamenitosti koje smo planirali obići, KONAČNO JE DOŠLO VRIJEME i zaputili smo se na dvodnevni izlet s ciljem upoznavanja Lijepe naše: Istre!

Obavezno pročitajte tekst u nastavku, ali pravu sliku ovog izuzetnog izleta steći ćete posjetom našoj fotogaleriji: http://io-tur.hr/galerija-fotografija/galerija-fotografija-2018/?album=11&gallery=179

Umjesto planiranih pedeset sudionika, na izlet nas je pošlo 35, a ostalima neka zaista bude krivo. Jedan nije mogao propustiti bakin rođendan, njih nekoliko nisu u našem društvu našli dovoljno motiva, jer neki će tamo ionako na maturalac, a neki su se morali psihološki pripremiti za maturalac i spremiti sve one silne stvari! Bilo je i onih koji su zaključili da će im biti dosadno dva puta zaredom pogledati Brijune i akvarij u Puli! Mjesta koja bi mnogi od nas mogli gledati svaki dan ponovno i otkrivati svaki put nove detalje ovih živopisnih lokacija. No, oni su na gubitku. Mi, koji smo bili na ovom izletu, zaista ništa nismo izgubili njihovim odsustvom.

U društvu vozača koji vrlo dobro prima i podnosi šalu na svoj račun stigli smo nakon četiri sata vožnje u Labin, naše prvo odredište. Dok su izviđači krenuli oprezno i sigurno, cestom, mi smo brđani stari grad Labin odlučili osvojiti prečicom! Kao što uzrečica kaže: “Preko preče, uokolo brže!”, tako je i naša mladež došla brže, a parne su lokomotive huktale i štekale na uzbrdici, našem kraćem putu!

Narodni muzej s prikazom labinskog rudnika te uske kamen uličice i visoke kamene kuće unutar starog grada bio pravi užitak vidjeti i doživjeti. Potom spuštanje do autobusa i put pod kotače. Do akvarija unutar zidina stare vojne fortifikacije u Puli došli smo vrlo brzo, a obilasku akvarija poklonili smo gotovo dva sata.

Aquarium Pula na jedinstven način spaja bogatstvo Jadrana sa stoljetnom vojnom poviješću Pule. Akvarij je smješten u 130 godina staroj utvrdi Verudela, dijelu nekada moćnog obrambenog sklopa austrougarske Tvrđave Pula. Utvrdu danas nastanjuje 100 vrsta riba sjevernog i južnog Jadrana te 50 vrsta riba iz tropskih morskih i slatkih voda, kao i ribe hrvatskih rijeka i jezera. Doživljaj je bio pogledati se oči u oči s krokodilom, kao i s prekrasnim, ogromnim i malim svjetlucavim ribicama. Mogli bi tamo ostati satima i zijevati prema ribicama, kao i one prema nama.

Potom smo se zaputili na Brijune. U Fažani smo najprije gledali kako se naš vozač Dalibor znoji i ponovno skida kile, ovoga puta motajući volanom i pokušavajući obići lokalnog “badžu”, koji je svoj SUV odlučio ostaviti gotovo nasred raskrižja … i nešto popiti s društvom! Uspjeli smo pa je i Dalibor zaslužio ručak s nogu. Ines je skuhala tijesto i bolognese umak, koji su nam godili, pa čak i hladni! 

Brodom smo otplovili do Brijuna i tamo uživali cijela četiri sata, od razgledavanja muzeja Titu u spomen, do razgledavanja safari i botaničkog parka. Zgrozila nas je kultura golfera, koji imaju novca da bi si priuštili igru u miru i ljepoti Brijuna, ali za sobom ostavljaju neopisivo odvratno smeće. Iznenađuje i nebriga onih koji znaju uzeti njihov novac, ali ne osjećaju potrebu za taj isti novac tračati za golferima i čistiti njihovo smeće. Vožnja vlakićem bila je prava relaksacija, a razgovor s Kokijem, Sašinim papagajem, prava zabava.

S Brijuna smo se vratili u Pulu, u prostor nekadašnjeg vojnog regrutacijskog centra u središtu grada, gdje su nas dočekali članovi Izviđačkog odreda Istra. Lipo su nas ugostili, omogućili nam da prenoćimo u njihovim odredskim prostorijama, a kao dobri domaćini prošetali su s našim izviđačima središtem grada te su im predstavili kulturne i povijesne znamenitosti svoga grada. Mi smo brđani malo pasivnije upoznali Pulu, kroz razgovor s njihovim brđanima. Članovima IO “Istra” i njihovom starješini Mladenu Perčiću – Peri zahvaljujemo od srca što su nam omogućili da noćenjem u njihovim odredskim prostorijama uštedimo koju kunu i tako si lakše omogućimo ovaj prekrasan izlet.

Naša je vozač Dado legao rano, kako bi zaliječio svoj “muskulfiber” iliti upalu mišića nogu i ruku :). I trebalo mu je, jer drugoga dana pred njim je bio novi zahtjevan trening. Trebalo je izvesti autobus s parkinga, uz nehajno ostavljeno osobno vozilo. Truba nije pomogla, pa smo odlučili malo premjestiti auto. Na kraju, uspjeli smo izvesti autobus i krenuti put Rovinja s pola sata kašnjenja u odnosu na plan.

U Rovinju su nas opet dočekali prijatelji izviđači i njihov starješina Čabo. Zajedno smo popili kafe, polizali sladoled i uspeli se do crkve svete Eufemije, zaštitnice grada, odakle se pruža prekrasan pogled na more i na grad. Čabo nas je odveo do njihovog skautskog kampa, gdje bismo rado pomogli da uskoro poprimi željeno obličje, a potom smo se stigli i okupati na obližnjoj plaži. Toliko nam je godilo da smo odlučili preskočiti posjet Poreču, gdje ionako ne bismo uspjeli uživati u razgledavanju kompleksa Eufrazijeve Bazilike, koja je nedjeljom zatvorena za posjetitelje.

Zato ne možemo požaliti niti minute provedene duže u Višnjanu, gdje su nam članovi istoimenog astronomskog društva, u hladu svojih prostora, priredili izuzetno predavanje o Suncu i o svemiru, a potom su nam pogled na sunce priuštili kroz optiku teleskopa u novoj zvjezdarnici u Tićanu. Višnjanska je zvjezdarnica uvrstila se u popis otkrivatelja asteroida, pri čemu se služila pomoću zrcalnog teleskopa promjera 40 cm kojim je otkriveno oko tisuću asteroida. Zvjezdarnica Višnjan je po broju otkrivenih asteroida jedna od dvanaest najproduktivnijih zvjezdarnica svijeta svih vremena. Tu smo doznali još mnogo zanimljivih detalja i podataka o povezivanju svakodnevnih činjenica s astronomijom.

Nakon ručka s nogu: ukusne pečene piletine s kruhom, iz Tićana smo se zaputili prema Motovunu. Kada su čuli da do vrha Motovuna vodi uspon od 1052 stube, što ga čini najdužim stubištem u Hrvatskoj, uslijedila je pobuna brđana, predvođenih Matijom Gupcem u liku vozača Dalibora, koji su protestno odustali od ove odredišne destinacije! Mi ostali uspeli smo se hrabro i znojno do vrha, odakle se pruža neponovljiv pogled na dolinu rijeke Mirne i na Motovunsku šumu. Isplatilo se uspeti, koliko god teško bilo.

Spustiti se bilo je puno lakše, a onda smo se dolinom Mirne zaputili prema našoj zadnjoj destinaciji: Aleji glagoljaša, koja vodi od Roča do Huma, najmanjeg grada na svijetu, koji takvim nije još samo imenovan u Guinnessovoj knjizi rekorda. Put do njega za Dalibora je opet bio zahtjevan, no mi smo uživali, kao i u samom Humu. Prekrasan gradić, koji je vrijedilo vidjeti, koliko god Dalibor prigovarao 🙂

Zaista je vrijedilo Istri posvetiti dva dana. Kamo sreće da smo mogli povezati i tri ili četiri. Da nismo mijenjali termin, kako bismo ovaj fenomenalan izlet priuštili i onima koji su se spremali na maturalac (a koji na kraju na izlet i nisu išli!), te da smo njega upriličili za vikend kada je završila nastava, zaista smo u prekrasnoj Istri mogli ostati tri ili četiri dana. Ali, pokušaš udovoljiti svima i onda ispadneš budala, jer  zakineš sve one koji nisu imali nikakvih zapreka za uživanje, no ovisno o tome koliko je tko očekivao i želio doživjeti.

Meni osobno bilo je fenomenalno, a isto tako, čujem, bilo je svim brđanima. Ostali, ako niste uživali barem ste upoznali Istru!