Nakon što smo odradili logorovanje u Donjem Velemeriću, šatore i naše izviđače preselili smo na teren 10. smotre Saveza izviđača Hrvatske Kamanje 2017. Uhvatio sam malo vremena pa ću rezimirati logorovanje, a siguran sam da će se i Alen uskoro osvrnuti – ako ne prije, onda nakon što se vratimo iz Kamanja.
Okupili smo se nešto ranije ispred odredskih prostorija te ubrzo, nakon što smo sve planirano sortirali i iznijeli van, shvatili da je stvari previše te da ne stanu u bus – PROBLEM. Ali, brzom koordinacijom Alena i Velikogoričke HVIDR-e, dečki su nam ustupili kombi i svoje slobodno vrijeme te dio stvari koje nisu stale u bus, vrlo brzo dostavili na Velemerić. Veeeeliko skautsko hvala!
Dok su brđani brigu brinuli oko prijevoza opreme, poletarci i izviđači busom su se zaputili na Velemerić. Došli smo brzo i bez problema, a odmah po dolasku sortirali torbe, podijelili sudionike u patrole i krenuli sa pripremama poklića i večernjeg KZP-a. Tema ovogodišnjeg logorovanja bile su izumrle vrste životinja s područja Hrvatske: Megalodon, Špiljski medvjed, Snježni leopard i Titanosaur. Upravo prema tim životinjama patrole su dobile svoja imena. Kao i uvijek, neki su u osmišljanju poklića bili malo kreativniji, a neki (budi pripravan) krenuli jednostavnije i linijom manjeg otpora.
Mali su se uputili na kupanac, a veliki upustili u avanturu zvanu – slaganje logorskog kruga. Podigli smo logorski krug i u njemu 17 šatora za sve naše “malce”. Bilo je vruće, bilo je naporno, ali “kad se male ruke slože – sve se može”.
Vođa ovogodišnjeg logorovanja bio je naš Lovro. Nakon što je bio ne nekoliko logorovanja upustio se u avanturu i pripremu ovogodišnjeg. Svi stariji predvodnici znaju koliko je to složen posao, a Lovro ga je s obzirom na iskustvo, odradio odlično. S obzirom na vrućine i vrijeme ove godine smo se malo više kupali, ali nismo zaobišli skautski program. Radionica pionirstva – izrada polica, sušila i svih patenata potrebnih za funkcioniranje unutar logora.
Malci su radili vlastiti jogurt i pekli čokoladne palačinke pod vodstvom Jelene Pugelnik. Jogurt je bio osvježavajuć, a palačinke tanke i slatke – taman kakve i trebaju biti.
Članovi najstarije patrole – Dora, Dora Lea, Beta i Andrea pripremile su radionicu Signalizacije zastavicama za sve članove logorskog kruga. Naravno, posao su obavile odlično i opravdale rezultate ostvarene na brojnim natjecanjima. Fran i Jakov pomogli su Mariu oko vođenja radionice izrade patenata, a nakon puno muke i pucanja špage, napravljena je i oglasna ploča. Nekima na radost, nekima na sramotu jer smo na ploči uglavnom izlagali ocjene urednosti i čistoće šatora. Bilo je i čistih petica, a nekima su ocjene išle i u minus 🙂 (kredit s velikom kamatnom stopom – SCOUThitKREDIT)
Kroz cijelo logorovanje patrole su kao nagrade za pokazana znanja, uspješno izvršene aktivnosti i rezultate pohvala voditelja radionice prikupljali puzzle sa slikama svojih “beštija”. Kao motivacija puzzle su se mogle i izgubiti – za nedolično ponašanje, nemar i ne sudjelovanje u aktivnostima. Neki fragmenti su se i izgubili, ali na kraju sve su patrole uspjele sastaviti dio svoje “beštije”, a radovi će biti fotkani i u galeriji, kada se vratimo.
U jednom trenutku na terenu su nam se pridružili Francuski skauti. Nakon prvotnog premještanja dijela logorskog kruga, vrlo brzo smo se sprijateljili. Potaknuli smo ih na recikliranje, odvajanje kartona i tetrapaka od ostalog smeća te prikupljanje organskog otpada (čitaj: napoj ili pomije) u odvojene vreće i posude. Neki su brzo svladali i prihvatili, a s nekima smo se mučili dulje vrijeme.
Proslavili smo i dva rođendana, Emin i Vedranin pa smo tako uz sve užine i obroke brk zasladili sladoledom, tortama i kolačima. Šećera nije nedostajalo, ali vrlo brzo smo ga potrošili – aktivnostima u logorskom krugu i na vodi.
Korana je bila mirna i topla – idealna za kupanje i skakanje na vodenom trampolinu i toboganu. No za spavanje i noćenje ne možemo reći isto. Prve četiri noće bile su vrlo hladne i mnogi članovi poslužili su se dekama iz doma Velemerić i debljom odjećom prije zavlačenja u vreće za spavane. A nekima su dostavljene i “bolje i toplije” vreće od strane naših roditelja – Milane i Gordane Pintar. Hvala im na tome, a veliko hvala i odvoziocima prljavog veša, Denisu i Picu 🙂
Teško je sažeti sve u nekoliko paragrafa, ali siguran sam da će biti još pokoja rečanica od Alena. Evo i par fotkica 😉
