Od najavljene šetnje poletaraca i vučića nismo odustali unatoć najavi lošeg vremena.

Kabanice na leđa, u ruksaku sendvič i topli čaj i čvrste tenisice na nogama bili su dovoljna oprema za poludnevni izlet dvadesetak poletaraca i vučića na koji su se zaputili u subotu, 19.02.2022. Cilj je bio prošetati onim djelovima grada koji nisu baš svima dobro poznati. Bilo je među nama i onih koji tamo žive ili imaju nekoga svoga, no za mnoge poletarce i vučiće Rakarje i Pleso nisu baš poznati dijelovi grada. Stoga, trebalo ih je upoznati.

Pošli smo pješice uz novoimenovani park Plemenite opčine turopoljske, uz Muzej Turopolja i župnu crkvu Navještenja Bl. Djevice Marije, Šetalištem Franje pl. Lučića do Rakarske ulice, a potom uz pumptrack poligon i sportski centar Panadić i novu Sportsku dvoranu do raspela u Rakarju. Potom smo preko Klarića povezali ovu gradsku četvrt sa susjednim naseljem, Plesom. Tu smo se malo odmorili i poigrali na uređenim dječjim igralištima, unatoć vremenu i nezgrapnim kabanicama koje nam nisu dozvolile da nesputano uživamo.

Došavši već do Rakarja negama se više nije dalo, ali mi smo imali svoj cilj, pa smo nešto sporije došetali do Plesa, saznali koja su tamo najčešća domaća prezimena, po kojima su nazive dobile i tamošnje uličice. Saznali smo da je spomenik u središtu naselja, koji nosi naziv „Probijanje obruča”, podignut u spomen borcima NOVJ poginulim u NOB i diverzantskoj akciji Turopoljskog partizanskog odreda na aerodromima Pleso i Kurilovec 1943. godine. Djeci to danas ne znaći ništa, no povijest svoga kraja treba poznavati.

Ono što je bilo zanimljivo saznati da je Velika Gorica nekad imala dva aerodroma, a da je Zagrebačka zračna luka četvrta u povijesnom nizu zračnih luka grada Zagreba, nakon Črnomerca, Borongaja i Lučkog. Naučili smo što radi kontrola zračne plovidbe, čija je zgrada također na Plesu, da je Pleso uz Kurilovec jedino naselje koje je bombardirano u Domovinskom ratu, a izbliza smo razgledali i prekrasnu crkvicu u polju, kapelu Ranjenog Isusa.

Tu nas je opet potjerala kiša pa smo pod kabanicama požurili prema središtu grada, a kako ova šetnja ne bi ostala u lošem sjećanju, odlučili smo je završiti uz topli čaj i kolače kod Memyja.