Od vretenaca do zmaja Pozoja

Trenutno pregledavate Od vretenaca do zmaja Pozoja
  • Autor objave:

Članovi dviju Turovih družina, Žireki i Hrasteki, sredinom studenog upoznali su Međimurje, najsjeverniji dio Hrvatske. U posjetiteljskom centru „Med dvemi vodami” istražili su prirodne ljepote ovog kraja smještenog uz rijeke Muru i Dravu, prošetali su Starim gradom u Čakovcu i saznali tko je Pikač.


Međimurje je ravnica smještena između korita dviju rijeka, Mure i Drave, pa ga mještani od milja zovu „Med dvemi vodami”, što na međimurskom govoru znači „između dviju voda”. Isto ime nosi i posjetiteljski centar u Križovcu kraj Murskog Središća, sjedište javne ustanove Međimurska priroda, a upravo je on bio prva stanica našeg izleta. Putovanje autobusom iskoristili smo za upoznavanje povijesti i općih znameniotosti Međimurja, pa su naši izviđači stigli pripremljeni za detaljnije upoznavanje ovog kraja.


Centar priča priču o Regionalnom parku Mura-Drava, prvom regionalnom parku u Hrvatskoj, i o prekograničnom UNESCO-ovom rezervatu biosfere Mura-Drava-Dunav, prvom na svijetu koji dijeli pet država. Za ovaj kraj kažu da je „Europska Amazona” jer rijeke ondje još teku gotovo prirodno, s poplavnim šumama, rukavcima i sprudovima. Žireki su na radionici „Kako je biti kukuvija?” upoznali istoimene sove, a Hrasteki su na radionici „Vretence pod povećalom” poput slagalice slagali ovog kukca, poznatog i pod imenom vilinski konjic. Potom su njihova tijela promatrali pod mikroskopom te istražili svaki detalj njihovih krila i očiju. Čuli su i zanimljivosti o žabama i crnim rodama.

Najviše smijeha izazvale su tajanstvene kutije u koje se ruka stavlja naslijepo. Unutra je bio samo pijesak, ali neke je baš dobro preplašio. Hrabriji su na dlan uzeli i pravog štapićara, odnosno paličnjaka, kukca koji izgleda kao grančica.


Nakon vrlo ukusnog bolonjeza (a nekima još finije salate) u Čakovcu, prošetali smo do Starog grada. Utvrdu okruženu opkopom i bedemima Zrinski su u 16. stoljeću pretvorili u renesansnu tvrđavu, a od 1954. u njoj je smješten Muzej Međimurja. Od muzejskog vodiča smo saznali više o Zrinskima i o bedemima, a ponajviše o zmaju Pozoju, koji prema legendi spava ispod Čakovca: glava mu je ispod Staroga grada, a rep ispod Crkve svetog Nikole. Kad se u snu promeškolji, kažu, zatrese se zemlja. Izviđačima se posebno svidio dio izložbe sa zmajevim metalnim repom.

A Pikač? To je najpoznatija tradicijska maska međimurskog fašnika: obavijen je užadima od ražene slame, na glavi nosi slamnatu „košnicu”, a u ruci granu čička, koji bode, odnosno „pika”. Takve su maske nekad tjerale zimu, a izrada Pikača danas je zaštićeno kulturno dobro.


Za kratkoga dana stigli smo još razgledati i upoznatio grad. Prošetali smo Trgom Republike, uz spomenik Zrinskima i Perivojem Zrinskih oko Staroga grada. Potražili smo i veliko licitarsko srce uz koje smo napravili klasične turističke fotografije za uspomenu na izlet u Čakovec. Usput smo se malo izgubili, ali i to je dio istraživačke avanture. Neki su primijetili da dijelovi Čakovca pomalo podsjećaju na Veliku Goricu, pa smo se u gradu osjećali gotovo kao kod kuće.

Put kući protekao je u pjesmi. Najglasnije je odjeknula pjesma „Ja volim logor svoj”, a uz nju i mnoge druge izviđačke pjesme. Ako je jutarnja vožnja bila u znaku priča o Međimurju, Zrinskima i pozojima, sumrak na povratku motivirao nas je na pjesmu, smijeh i zabavu u autobusu. U Veliku Goricu vratili smo se umorni, ali puni novih znanja i dojmova. Međimurje, kraj „med dvemi vodami” pamtit ćemo još dugo.

 

Odgovori