Opet zajednički, Izviđački odred “Tur” i OI “Samobor” organizirali su i proveli uspješan izlet, ovoga puta na Samoborsko gorje, koje se unatoč magluštini, iz koje su došli osmjehnulo i osunčalo ledinu ispred Planinarskog doma bratovštine Sv. Bernarda.

Koliko god hladno bilo, iz Gorice nas je krenulo 45, a pridružilo nam se i 15 Samoboraca. Od Šoićeve kuće, dva sata pješice, ne mogu reći da je brzo prošlo, posebno uz Marka na začelju kolone, moleći ga da izdrži … Ponijeli smo mu i ruksak, ali njega nismo mogli. Morat ćemo više hodati da nabijemo kondiciju. Na kraju – uspjeli smo!

Članovi bratovštine dočekali su nas s toplim čajem. Potamanili smo sendviče iz ruksaka, a na lošištu je već zamirisalo drvo. Dok su se poletarci i izviđači igrali igrali nekih starih i nekih novih igara, starješine su upijale mirise vatre. Ispekli su kobase i hrenovke, koje su nas uz sir i vrhnje zagrijale i dale nam snage za povratak. Sira baš nismo bili željni, ali uz dobar poticaj svi smo ga barem probali.

Predvodnici su nam pripremili i izviđački kviz, a vrhunac događanja bilo je polaganje obećanja dvoje novih članova samoborskog odreda izviđača. Čestitamo im što su se pridružili velikoj izviđačkoj obitelji.

Povratak je bio lakši od uspona, barem do pred kraja, kada smo počeli osjećati mišiće u natkoljenicama i bolove u koljenima. Bilo je lakše i brže i zato što smo Marka i Dominika poslali dolje sa Štefom – autom! Kakvi fuliranti!

Vratili smo se u maglu, do busa prije mraka i uputili polako kući, gdje smo stigli u minutu točno. Dobro, ajde, s pet minuta zakašnjenja, ali to je po Alenovom satu točno!