Pješački (kondicijski) izlet na Medvednicu

Trenutno pregledavate Pješački (kondicijski) izlet na Medvednicu
  • Autor objave:
Prvi izlet u godini bio je kondicijski, kako bismo razgibali tijekom školskih praznika zapuštene mišiće.
Početak godine posvetili smo aktivnostima u bližem okruženju, a započeli smo je izletom na Zagrebačku goru. Nakon zimskih školskih praznika koji su bili sve osim “zimskih”, a za dio naših članova bili su “bolesnički”, došlo je vrijeme za prvi ovogodišnji “moving”, odnosno “hiking” ili ti po domaće: šetnju obroncima Medvednice, kako bi potrošili tijekom zime nakupljene suvišne kalorije.
Na izlet smo pošli u subotu 27.01.2018., no do samog polaska nismo znali hoće li nam “gore” dobro doći sanjke ili da se njima ne zamaramo. Odluči smo ne ponijeti ih i nismo se jako zeznuli. U dva autobusa ušlo nas je 71, pa smo poletarce uputili na jednu, a izviđače na drugu stranu. Osim poletaraca, izviđača i njihovih programskih voditelja, na izletu nam se pridružilo i desetak roditelja.

Previše nas je bilo da bismo Sljeme osvajali jednim putem, stoga su poletarci pošli na šetnju iz Dolja, a izviđači iz Šestina. Došli smo gotovo istovremeno na ručak u Puntijarku.

Put kroz šumu bio je zaista zahtjevan, s obzirom da je dio puta bio pod snijegom ili zaleđenim snježnim plohama. Djelom su staze bile blatne, a kamenje klizavo. Stariji pratitelji teško su pratili tempo mladaca, a oni pak nisu bili previše hrabri da bi nepoznate putove svladavali samostalno. Pomirili smo želje i mogućnosti te smo sretno i sigurno stigli do vrha. Tu nas je pomalo ražalostilo što nismo ponijeli sanjke, jer skijališta su bila pod obilnim snijegom, no čekao nas je ručak! Grah s kobasom, koji neki nisu htjeli, ali malo čija mama to i kod kuće ne kuha, tako da se i ovom prigodom našao u žlici gotovo svih sudionika izleta.

Nakon ručka odmorili smo se aktivno. Malci su poharali dječje igralište, poneki predvodnici dali su si truda animirati dio djece i ponuditi im igru za razonodu, a neki su istraživali obližnju šumu.

Kako nas mrak ne bi ulovio u šumi, procijenili smo da je 15:30 krajnje vrijeme za poći nizbrdo. Zaputili smo se u podnožje Medvednice, kako bismo u dogovoreno vrijeme stigli kući. Prekrasan dan proveden u prirodi. Hodanje je bilo teško i naporno, a bolove u mišićima i koljenima ublažili smo Andolima.

Evo i nekoliko fotki. Više ćemo ih podići na novom serveru, jer ovaj smo popunili do maksimuma zakupljenog prostora.