Poletarci su ove zime višednevnu aktivnost proveli samostalno, na zimovanju u Bijelniku.

Nakon što je zbog nedovršenih radova na objektu škole propao plan da zimovanje za sve uzrasne kategorije provedemo zajedno s prijateljima iz OI Borongaj iz Zagreba te OI Zarus iz Zadra, a potom ni Hrvatske šume nisu pokazale razumijevanje za iskazanu želju da zimujemo u jednom od njihovih objekata na velikogoričkom području, odlučili smo se za sigurno i provjereno rješenje. Obratili smo se našim dragim prijateljima u Bijelniku koji su nas ponovno rado i lijepo ugostili u prostoru Kampa Riječ Života.

U Bijelniku, na području grada Petrinje u Sisačko-moslavačkoj županiji, već smo nekoliko puta boravili, kako na otvorenim terenima pod šatorima, tako i u čvrstim objektima na zimovanjima. Pastor Žarko Jelić ljubazan je i samozatajan domaćin koji brižno skrbi o zajednici vjernika u Sisku, o kampu u Bijelniku, o svojoj obitelji, psićima, ovcama i magarcima koji su osobito zainteresirali naših petnaest poletaraca.

Među njima je čak trečina onih kojima je ovo bila prva izviđačka višednevna aktivnost, a vjerojatno i dulje odvajanje od roditelja. To su zaista podnjeli hrabro, čvrsto i nimalo ne odajući dojam da to ne mogu. Nije ih poljuljao, osim fizički, niti potres koji je visokim intenzitetom nakon četiri godine ponovno poljuljao petrinjsko područje. Epicentar mu je bio niti deset kilometara dalje, u naselju Taborište. Djeca su u to vrijeme bila na igri, na igralištu nedaleko kuće, koja ovoga puta u potresu nije oštečena, a sam potres doživjeli su raznoliko, neki kao uzbudljivo i cool iskustvo, a neke je ipak malo uplašio.

Bila je to i prva višednevna aktivnost, odnosno projektni zadatak koji je odgovorno i predano od 22. do 27. veljače, a u pripremi i od kraja prošle godine, odradio voditelj Alen Bećar. Bio je to i prvi višednevni zadatak brige, programskog vođenja i animacije poletaraca za naše mlade asistentice Niku i Doru.

Koliko su to dobro odradili najbolje su rekli sami korisnici, sudionici, djeca u evaluaciji koju su anonimno ispuni na završetku aktivnosti. Jedan od njih evaluaciju nije predao, ali u njoj su sagledani stavovi, mišljenja i doživljaji večine.

Evaluacija – rezultat 2025

U razradi programa brinulo se da djeca imaju dovoljnu količinu zabave, istraživanja, usvajanja novih vještina i znanja na radionicama u prirodi i u kući, kad nam vrijeme (čitaj: kiša) nije omogućila boravak na svježem zraku … da imaju dovoljno vremena za kvalitetan odmor, ali i odličnu i obilnu prehranu, o čemu ovisi uspjeh svake višednevne aktivnosti. 

Odličnu klopu i ovog je puta spravljala teta Mirjana, a Hans je brinuo da nam ni u kojem djelu dana ili noći ne bude hladno. S obzirom da nije bilo povreda, svađa, suza niti tema koje bi tražile povjerljivi razgovor, Milana kao osoba od povjerenja i medicinske skrbi nije imala posla, osim edukativnog, pa se mogla posvetiti mladoj i živahnoj Wendy. I njoj je bilo prvi put da boravi na višednevnoj izviđačkoj aktivnosti, a svoju je energiju i znatiželju usmjerila prema tome da u kući, u igri i pri kretanju u koloni uvijek bude reda! Čak je sudjelovala i u igri s djecom, a kroz pet dana i oni koji su u početku iskazivali nepovjerenje, možda i malo straha od psa, do kraja su vrlo lijepo funkcionirali u Wendyinom društvu. Bila je to obostrano korisna socijalizacija! 

Osim odlične hrane, a uživali su i sami u izradi i pečenju kolačića, djece su se najviše dojmile zabavne večernje aktivnosti. Mi ih zove KZP (kulturno-zabavni program) pa ćete ih pod tim nazivom pronaći i u evaluaciji.

Dovoljno je bilo riječi, a ostalo doživite kroz slike.