Sveta Lucija – zaštitnica Turopolja

You are currently viewing Sveta Lucija – zaštitnica Turopolja
  • Autor objave:

Od Svete Lucije do Božića samo je još 12 dana. Lucijino ime znači “svijetla”, te kao da i sama naviješta veliko svjetlo božićne noći.

Sveta Lucija od Sirakuze (284. – 303.) zbog svoje je vjere podnijela mučeništvo 303. godine. Progonitelji kršćana mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja. Kroz povijest se među kršćanima štuje kao mnogostruka zaštitnica – slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Jedna je od posljednjih žrtava velikog progona za cara Diokecijana, a blagdan joj se već spominje u 400. godini.

Postoji malo pouzdanih podataka o njezinu životu ali kako predaja kaže, dok je još bila djevojčica, otac ju je obećao nekom bogatom mladiću za ženu. Otac je ubrzo umro, a i majka Eutihija teško se razboljela. Velik dio imetka potrošile su na liječnike, ali joj nitko nije mogao pomoći. Tada su Lucija i njezina majka krenule na grob svete Agate u Kataniju.

Došavši tamo, Luciji se ukazala sveta Agata i rekla joj: ”Zašto tražiš moj zagovor za ozdravljenje svoje majke, kad i sama možeš za nju isprositi zdravlje. Vjera joj je tvoja pomogla. Već je ozdravila, zato što si ti svojom čistoćom u svom srcu pripremila dragi stan za Gospodina. Kao što je Krist po meni proslavio Kataniju, tako će po tebi proslaviti Sirakuzu.” Lucijina majka zaista je ozdravila.

U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoju baštinu razdijeliti siromasima, da zauvijek ostane samo Isusova. Majka ju je savjetovala da imetak oporučno razdijeli siromasima, no Lucija joj je odgovorila: ”Tako bih siromasima dala svoje imanje SAMO ZATO što ga ne mogu ponijeti sa sobom u vječnost. Uostalom, kad nam na putu treba svjetlost, svjetiljku nosimo pred sobom, a ne iza leđa. Tako i naša dobra djela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost.” Kao što je i najavila Lucija je sve svoje već za života počela dijeliti siromasima.

Njezin mladić zbog toga je prijavio da je kršćanka. Luciju su prisiljavali da se žrtvuje rimskim idolima. Odbila je ponudu riječima: ”Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Njemu je najdraža žrtva kad pomažemo siromahe i udovice. Sve sam svoje razdala siromasima. Preostalo mi je još jedino da i samu sebe žrtvujem Gospodinu.” Kad joj je sudac zabranio dalje govoriti, hrabra je Lucija odgovorila: ”Gospodinova se ne smije gušiti. Ja sam službenica Gospodina koji je rekao da će njegov Duh govoriti iz učenika kad im budu sudili.”

Lucija je dalje svjedočila: ”Dok čisto živim, moje je tijelo hram Duha Svetoga.” Okrutni sudac joj je tada zaprijetio da će je na silu osramotiti u javnoj kući, pa da će je ostaviti Božji Duh. Na to mu je ona odgovorila: “Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom.” Kad je sudac pokušao odvesti Luciju u kuću bludnica, nisu je mogli maknuti s mjesta. Kada je nije uspio osramotiti na ovaj način, naredio je da je poliju vrelim uljem i smolom pa da je zapale. No, vatra nije dolazila do nje, već je stajala poput proljetne ruže. Kako tvrdo ljudsko srce nema smilovanja, dao joj je vrat probosti mačem. Tako je Lucija dobila odjednom dvije krune: djevičansku i mučeničku. Krajnji čin mučenja bilo je vađenje njenih očiju. Ipak, nekim je čudom uspjela vidjeti i bez očiju.

U tradiciji narodne i crkvene pobožnosti svetu Luciju vrlo često prikazuju s pladnjom i parom očiju na njemu. Narodna tradicija je povezala ugaslu svjetlost njezinih slijepih očiju s najdužom noći zimskog sunčevog ciklusa. Pripisivali su joj posebnu moć – sveta Lucija bi zimskom suncu povratila snagu – svjetlost, da bi moglo ponovno zagrijati promrzlu zemlju iz koje bi niknuli novi plodovi.

Sveta Lucija zaštitnica je i Turopolja. Emil Laszowski u knjizi “Povijest Turopolja” piše: “Za starije vrijeme, čini se da su glavna spravišća redovito obdržavana svake godine negdje o Jurjevu, nu počevši od konca XVI. ili početka XVII. vijeka na dan 13. prosinca tj. na blagdan sv. Lucije.”

Kad je 1893. godine, prema ideji zagrebačkog arhitekta Hermana Bollea u Velikoj Gorici temeljito obnovljena crkva, čiji je titular Navještenje Blažene Djevice Marije, na njezino pročelje stavljen je kip sv. Lucije, a ispod njega grb Plemenite općine turopoljske, koja je bila glavni investitor tih radova. Od 16. stoljeća pa do 1945. godine glavno se godišnje spravišće održavalo na sv. Luciju, što je ponovo obnovljeno 1990. godine.

Na dan svete Lucije, također se sije pšenica, simbol života kod kršćana. Lijep je to običaj kojem se posebno vesele djeca jer u mnogim domovima upravo najmlađima se povjerava da svaki dan do Božića, zaliju malo pšenicu i provjere da li dobro napreduje.

Čestitamo imendan svima koji nose ime Lucija i Lucijan.
Lucija 2

Molitva svetoj Luciji za zdravlje očiju

O sveta Lucijo, čije ime znači svjetlost, pun pouzdanja dolazim preda te tražeći te svetu svjetlost koja će mi vratiti oprez u izbjegavanju putova i grijeha i tame zabluda.

Pomoću tvog milosnog zagovora, molim te za milost ( … ) i očuvanje svjetla u mojim očima, kako bih ga uvijek koristio u skladu s Božjom voljom, a da ne ozlijedim svoju dušu.

Dopusti, o blagoslovljena Lucijo, da poslije iskazanog divljenja i hvale za tvoju moćnu zaštitu na zemlji uzmognemo se na kraju pridružiti k tebi u raju vječne svjetlosti božanskog Janjeta, tvog milostivog zaručnika Isusa.

Amen.