Vikend nakon svetog Nikole, koji im je u Lukavcu ostavio darove te ih je potaknuo na šetnju, izviđači su se zaputili u potragu. Kažu da im je bilo odlično!

Izviđači i istraživači Turopoljske udruge skauta sredinom prosinca su prošetali od Velike Gorice do Lukavca, otprilike 8 kilometara do svog odredišta te su se nakon poludnevnog izleta do ručka vratili u Veliku Goricu. Svoju su šetnju zapadnim dijelovima grada i prigradskim naseljima započeli s Trga Stjepana Radića usred Velike Gorice. Tu su ukratko upoznali povijest Galženice i istoimene galerije, koja je nedavno proslavila 40 godina rada.

Kretali su se prema naputcima i uz pomoć karte, u malim grupama, poštujući epidemiološke preporuke, a istražujući i išćitavajući povijesne crtice imali su priliku bolje upoznati dijelove svoga grada.

Stazom uz župnu crkvu Svetih Petra i Pavla, prošetali su pored OŠ Nikole Hribara te Chromosovim naseljem do Željezničke postaje. Usput su se upoznali s poviješću župe, a trebali su se prisjetiti što su već dosad saznali o uglednom graditelju Nikoli Hribaru, koji je ostavio značajnog traga svojim djelima na području čitavog Turopolja. Saznali su ponešto o povijesti javnog prijevoza na velikogoričkom području i povijesti željezničkog kolodvora, koji je tada bio daleko na periferiji.

Prošetali su kroz naselje Gradići te potom nasipom kanala Sava-Odra došetali za otprilike sati i pol do Donje Lomnice. Usput su doznali da se naselje Petrovina Turopoljska, kao naselje, i župna crkva Svetog Petra u njemu spominje još davne 1279. godine, a župi su pripadala obližnja sela Lomnica i Donji Lukavec. Tadašnja crkva stradala je nakon provale Hasan-paše 1592. godine.

U Donjoj Lomnici dogovorili smo za njih obilazak kurije Modić-Bedeković, kojom danas upravlja Muzej Turopolja. Prekrasna turopoljska ljepotica i najočuvani kurija u ovom kraju, sagrađena je 1806. godine i tipičan je primjer Turopoljske drvene gradnje. U njoj su do sedamdesetih godina prošlog stoljeća živjele sestre Vilma i Milka Bedeković, a obnovljeni inventar i interijer kurije posjetitelja i danas lako može vratiti u vrijeme kada je i dočarati mu kako je živjelo turopoljsko plemstvo od početka 19. do sredine 20. stoljeća. Kurija u Donjoj Lomnici nekad je bila središte kulturnih zbivanja u ovom kraju. Stalni posjetitelji ove kurije bili su turopoljski plemići Josipovići, Pogledići, Kuševići ili pak glazbeni umjetnici i književnici Zlatko Baloković, Franjo pl. Lučić, Josip Andrić, August Šenoa ili Antun Gustav Matoš, Dragutin Domjanić i putopisac Matko Peić.

Nakon upoznavanja povijesti kratko su se oslastili pizzom, a potom su nastavili put do Starog turopoljskog grada u obližnjem Lukavcu.

Ovaj dvorac pripada tipu ravničarskog kaštela opkoljenog vodom s kulama za bočnu obranu i nikada nije služio za stanovanje. Njegova je funkcija bila obrambena, a u tu se održavao i opet se u pravilu na Svetu Luciju, zaštitnicu Turopolja, održava Spravišće turopoljskoga plemstva. Na njemu se okupljaju suci plemenitih Sučija, raspravljaju i donose odluke o životu i gospodarenju imovinom POT-a te biraju nove suce i druge dužnosnike, kao i župana POT-a.

Prvi put se ova utvrda spominje 1256. godine, ali točna godina izgradnje nije poznata. Prvotna građevina, koja je s vremenom stradala, bila je podignuta od hrastovine. Radi zaštite Turopoljci je u služnost daju medvedgradskom vladaru Ivanu Tuzu, nakon kojega je dvorac više puta mijenjao vlasnike, a Nikola Zrinski protiv svoje volje vraća ga ponovno Turopoljcima. Umjesto zapuštene i oronule utvrde oni grade novu drvenu utvrdu, ali na drugom mjestu, ovom današnjem. Podignuta je u vrijeme turskih osvajanja u drugoj polovini 15. stoljeća i više je puta razarana. Zidana utvrda završena je 1752. godine u obliku renesansnog kaštela, opkoljenog vodom.

Tu se danas održava nadaleko poznato Turopoljsko Jurjevo, na kome članovi Turopoljske udruge skauta već tradicionalno priređuju jurjevski krijes koji se na večer svečano pali.

Paljenje krijesa (obredne vatre) običaj je koji je nastao razvojem starih poganskih običaja paljenja vatri na određene dane u godini, većinom na prekretnici godišnjih doba. Vatra je označavala snagu sunca, a prema starim vjerovanjima imala je snagu zaštititi i pročistiti svijet od zla. Dolaskom kršćanstva, narod se teško odvajao od nekih starih običaja te su oni dobivali novo značenje. Tim krijesom prema novijim predajama tjera se zima i dočekuje proljeće.

Izviđači su u dvorcu konačno sjeli, malo odahnuli i obradovali se darovima svetog Nikole, koji su ih tu čekali.

Posjet Donjoj Lomnici i Starom gradu Lukavcu omogućio im je realističan doživljaj povijesti, kulture i tradicije kraja čije ime i oni promiču svojom aktivnošću. Zbog toga ih je na kraju darovao sv. Nikola. Vidno umorni, ali zadovoljni, jedva su se dovukli nazad do Velike Gorice, no to ih nije spriječilo da već idućeg dana njih desetak dođe do Muzeja Turopolja i župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije, kako bi na sv. Luciju, zaštitnicu našeg Turopolja i grada Velike Gorice donijeli Betlehemsko svjetlo i podijelili ga sa župljanima ove župe.